Piše: Katerina Dalacoura (FT), priredila: Sabina Čabaravdić
Uspjeh egipatskog referenduma pokazuje da Muslimansko bratstvo želi od sada igrati centralnu ulogu u političkom životu, ne samo Egipta, nego i na širem Bliskom istoku. O izmjenama i dopunama najvišeg pravnog akta glasaće se ovog posljednjeg vikenda u martu, a Muslimansko bratstvo će najvjerojatnije uskoro preći u političku partiju spremajući se za predstojeće izbore.
Ovu naizgled uspješnu priču zamagljuje činjenica da bi Bratstvo zapravo moglo izgubiti u svim narednim demokratskim procesima, jer nisu osigurali alternativni program upravljanja.
Muslimansko je bratstvo, bez sumnje, najbolje organizirana opozicija u Egiptu. 2005.godine osigurali su si znatan broj zastupnika u Parlamentu koje je režim tolerirao jer su se nazivali nezavisnim. Aktivni su u profesionalnim organizacijama, nevladinim udruženjima i imaju zavidnu kulturnu i socijalnu mrežu.
Dokazali su to već u januaru 2010.godine kada je konzervativno vodjstvo istisnulo iz organizacije pragmatike i reformiste. Kad su prvi put izložili svoju platformu u njoj su se medju ostalim založili za tretiranje žena, Kopta i kršćanske manjine kao gradjana drugog reda. A najveća politička inovacija bio im je prijedlog da Savjet vjerskih stručnjaka preuzme značajnu ulogu u islamskom društvu. Stara ideja s mirisom Irana.
Sklerotični autoritarni starci
Slični obrasci vidljivi su i u drugim islamističkim pokretima širom Bliskog istoka. Neki su bili nesumnjivo uspješni i popularni. Ipak, oni su se uglavnom usredotočili na pitanja kao što su sprečavanje istospolnih veza, osiguravanje tačnog kodeksa muslimanskog oblačenja, suzbijanje alkohola i sprečavanje bilo kakvog napada ili ismijavanja Islama.
Nitko ne bi trebao sumnjati u značaj socijalnih programa koje iznosi ova organizacija, niti štetu koju nanose slobodi izražavanja ili pravima žena. Ali to ne mogu biti politički programi.
Čak i najuspješniji, vladajuća turska Stranka pravde i razvitka, kad je došla na vlast, zadržala je popularnost samo zato što je revidirala čvrstu vezu politike i religije.
Baš kako je to, još prije dvadeset godina, kazao ugledni francuski analitičar Olivier Roy koji je tvrdio da islamistički pokreti - kako u vladi i opoziciji - nisu uspjeli pružiti stvarne političke alternative postojećoj sekularnoj ideologiji. Razlog zašto Muslimansko bratstvo u Egiptu nije formirano kao politička stranka, na primjer, ne leži samo u tome da Mubarak to nije dozvoljavao, nego ni unutar pokreta nije postojao konsenzus s tim u vezi.
Muslimansko bratstvo predvode sklerotični autoritarni starci. Bilo bi pogrešno podcjenjivati njihovu snagu i potencijal, ali ni lideri tog Bratstva se ne bi trebali precjenjivti u situaciji kad se izlože pravim političkim i demokratskim vrijednostima. Najbolji način da se njihova snaga umanji zapravo je otvoriti im put i pustiti da se dokažu na slobodnom političkom tržištu. To će ih izložiti prosudbi javnosti i pokazati svo siromaštvo njihovih političkih ideja.
Analize, komentare, intervjue, fotografije i videa o međunarodnoj akciji protiv Libije, kao i o situaciji u Egiptu i drugim arapskim zemljama nakon protesta i promjena, možete naći ovde.
Uspjeh egipatskog referenduma pokazuje da Muslimansko bratstvo želi od sada igrati centralnu ulogu u političkom životu, ne samo Egipta, nego i na širem Bliskom istoku. O izmjenama i dopunama najvišeg pravnog akta glasaće se ovog posljednjeg vikenda u martu, a Muslimansko bratstvo će najvjerojatnije uskoro preći u političku partiju spremajući se za predstojeće izbore.
Ovu naizgled uspješnu priču zamagljuje činjenica da bi Bratstvo zapravo moglo izgubiti u svim narednim demokratskim procesima, jer nisu osigurali alternativni program upravljanja.
Muslimansko je bratstvo, bez sumnje, najbolje organizirana opozicija u Egiptu. 2005.godine osigurali su si znatan broj zastupnika u Parlamentu koje je režim tolerirao jer su se nazivali nezavisnim. Aktivni su u profesionalnim organizacijama, nevladinim udruženjima i imaju zavidnu kulturnu i socijalnu mrežu.
Anti-vladini demonstranti i pripadnici Muslimanskog bratstva se mole ispred vojnika na trgu u Kairu, februar 2011.
Otvaranjem egipatskog političkog sistema (koje će biti djelimično jer će vojska igrati značajnu ulogu) osigurava se i prostor za slobodnije djelovanje Bratstva. To im može pomoći da svoju popularnost udvostruče, i to u kratkom roku. Ali istovremeno će javnost skrenuti pažnju na svoje poprilično “siromašne” političke poruke.
Dokazali su to već u januaru 2010.godine kada je konzervativno vodjstvo istisnulo iz organizacije pragmatike i reformiste. Kad su prvi put izložili svoju platformu u njoj su se medju ostalim založili za tretiranje žena, Kopta i kršćanske manjine kao gradjana drugog reda. A najveća politička inovacija bio im je prijedlog da Savjet vjerskih stručnjaka preuzme značajnu ulogu u islamskom društvu. Stara ideja s mirisom Irana.
Sklerotični autoritarni starci
Slični obrasci vidljivi su i u drugim islamističkim pokretima širom Bliskog istoka. Neki su bili nesumnjivo uspješni i popularni. Ipak, oni su se uglavnom usredotočili na pitanja kao što su sprečavanje istospolnih veza, osiguravanje tačnog kodeksa muslimanskog oblačenja, suzbijanje alkohola i sprečavanje bilo kakvog napada ili ismijavanja Islama.
Nitko ne bi trebao sumnjati u značaj socijalnih programa koje iznosi ova organizacija, niti štetu koju nanose slobodi izražavanja ili pravima žena. Ali to ne mogu biti politički programi.
Čak i najuspješniji, vladajuća turska Stranka pravde i razvitka, kad je došla na vlast, zadržala je popularnost samo zato što je revidirala čvrstu vezu politike i religije.
Baš kako je to, još prije dvadeset godina, kazao ugledni francuski analitičar Olivier Roy koji je tvrdio da islamistički pokreti - kako u vladi i opoziciji - nisu uspjeli pružiti stvarne političke alternative postojećoj sekularnoj ideologiji. Razlog zašto Muslimansko bratstvo u Egiptu nije formirano kao politička stranka, na primjer, ne leži samo u tome da Mubarak to nije dozvoljavao, nego ni unutar pokreta nije postojao konsenzus s tim u vezi.
Muslimansko bratstvo predvode sklerotični autoritarni starci. Bilo bi pogrešno podcjenjivati njihovu snagu i potencijal, ali ni lideri tog Bratstva se ne bi trebali precjenjivti u situaciji kad se izlože pravim političkim i demokratskim vrijednostima. Najbolji način da se njihova snaga umanji zapravo je otvoriti im put i pustiti da se dokažu na slobodnom političkom tržištu. To će ih izložiti prosudbi javnosti i pokazati svo siromaštvo njihovih političkih ideja.
Kriza u arapskom svijetu
Analize, komentare, intervjue, fotografije i videa o međunarodnoj akciji protiv Libije, kao i o situaciji u Egiptu i drugim arapskim zemljama nakon protesta i promjena, možete naći ovde.