Kulturne razlike i njihova uloga u svakodnevnom životu, te učenje o drugom i drugačijem samo su neke od tema koje osnovci i srednjoškolci uče u interkulturalnom obrazovanju u BiH. Ideja o ovakvoj vrsti učenja u bh. školama pokrenuta je uz pomoć međunarodnih organizacija prije nekoliko godina.
Ovo je prvi obrazovni projekat u BiH koji je okupio sve škole, dva entitetska ministarstva obrazovanja i nadležno državno. Stručnjaci ističu da interkulturalna osjetljivost nije urođena ljudska osobina i da se ona stiče i razvija u procesu u kojem se uči i suočava sa razlikama među kulturama, razlikama u shvatanju svijeta.
BiH je iz rata izašla kao podijeljena zemlja, i obnova multikulturalnosti ali kulture dijaloga važna je za normalizaciju odnosa, naročito među mladim ljudima. Stručnjaci ističu da se kroz kulturu dijaloga razvija interkulturalna svijest kod mladih u pluralističkom, višenacionalnom društvu, kakvo je bosanskohercegovačko.
Zato je važno da se o ovim vrijednostima uči u školi i da postanu dio nastavnog plana i programa, a to je upravo učinjeno kroz projekat o interkulturalnom obrazovanju, koje već tri godine u BiH realizuju, državno ministarstvo civilnih poslova i tri UN-ove agencije.
„Ono što me posebno raduje jeste da je ovaj projekat ušao u sve škole, a to znači od predškolskih do osnovnih i srednjih škola i fakulteta, upravo tamo gdje se projektuju programi obrazovanja i gdje će to mnogo značiti da se djeca edukuju“, navodi je ministar civilnih poslova BiH Sredoje Nović.
Multikulturalizam i interkulturalizam su termini koji ukazuju na postojanje više kultura ili naroda na jednoj teritoriji. Međutim, iako često korišteni, u BiH rijetko su pojašnjavani.
Dok multikulturalizam opisuje društvo u kojem različite kulture žive na istoj teritoriji bez mnogo saradnje, interkulturalizam je okruženje u kojem se smatra da kontakt i interakcija pripadnika različitih naroda ili kultura obogaćuje ljude i da jedni treba da uče od drugih.
Interkulturalno obrazovanje podrazumijeva da sva djeca imaju isti kvalitet obrazovanja i da, pored upoznavanja prvo svoje, onda uče o drugim kulturama i religijama, smatra Juri Afanasiev, predstavnik UN-a u BiH. Međutim, problem BiH je što postoje tri različita obrazovna sistema, dodaje Afanasiev.
„Imate tri različita tumačenja istorije i kulture, i naravno dvije škole pod istim krovom. Međutim, ja smatram da to nije ključni problem BiH, nego upravo ovo što imate tri različita nastavna plana i programa, obrazovna sistema, tri tumačenja istorije i kulture i interkulturalnog razumijevanja u zemlji. To je najveći problem po meni“, ocjenjuje on.
Razumevanje za različitosti
Profesor istorije i direktor Istorijskog muzeja u Sarajevu Husnija Kamberović, međutim, ističe da pogled na događaje iz prošlosti i treba biti višestruk jer se tako dolazi do novih saznanja, ali da time ne treba zbunjivati djecu u školama. Treba napraviti razliku između istorije kao nauke i onoga što se uči u školskom sistemu, dodaje Kamberović.
„Ja sam pristaša ne više istina nego različitih pristupa u historiji kao nauci - jer je to sasvim normalno i sasvim razumljivo zato što će svaki novi pogled, svaka nova perspektiva davati novu sliku itd., ali nisam za takvu vrstu pristupa kad se radi o školskom sistemu iz prostog razloga što đaci nisu u stanju se nositi sa svim kontroverzama i oni su zapravo tu onda jako podložni raznim manipulacijama koje se kroz historiju na taj način mogu plasirati“, naglašava Kamberović.
Interkulturalizam i multikulturalizam, kao i kultura dijaloga opšte su ljudske vrijednosti koje se mogu i moraju učiti i kroz sve ostale predmete u školama, dodaje Kamberović.
„Ljudske vrijednosti koje bismo mi trebali vrednovati kroz svaki naš pristup. Ja mislim da bi profesori i nastavnici u školama, profesori na univerzitetima morali zapravo to njegovati - prvo zato što su to vrijednosti u kojima mi živimo; i s druge strane to su vrijednosti koje moramo njegovati. Dakle, kako mi možemo bez dijaloga i kako mi možemo zanemarivati činjenicu da živimo u jednom multikulturnom društvu i da su to zapravo vrijednosti kroz koje je barem ovo bh. društvo prolazilo kroz svoju historiju“, kaže on.
Da bi se različitosti razumjele i cijenile nije dovoljno samo poznavati ih. Potrebno je raditi na uspostavljanju i promovisanju interkulturalnih odnosa, saradnje i dijaloga, ne samo u BiH nego i u regionu koji dijeli toliko sličnosti, naglašava profesorica na Fakultetu dramski umjetnosti u Beogradu Milena Dragičević Šešić.
„Ustvari smo izgubili istinsko samopoštovanje prema nama samima i potpuno smo izgubili poštovanje prema susednom drugom. I meni se čini da bi jedna nova edukativna politika trebalo da najviše podržava da se ustvari razvije osećanje razumevanja za male različitosti koje nas dele, ali isto tako za brojne sličnosti nastale tokom istorije kroz brojne kulturacione procese, za sve ono što na spaja, za sve brojne stihove koje delimo, za melodije koje pevamo, za kulturne prakse, od druženja, od komšijskih običaja, do ispijanja kafa itd., koji čine da su naši stilovi života, uprkos, razlikama u proklamovanim nacionalnim identitetima, ustvari veoma, veoma bliski", kazala je Dragičević Šešić.
Za interkulturalno razumijevanje, a naročito u BiH, važna je i obnova simbola multikulturalnosti poput spomenika i vjerskih objekata. Novcem iz projekta o interkulturalnom obrazovanju u BiH pomognuta je obnova manastira na Plehanu, džamije Ferhadija u Banjoj Luci i Stare pravoslavne crkve u Mostaru.
Ovo je prvi obrazovni projekat u BiH koji je okupio sve škole, dva entitetska ministarstva obrazovanja i nadležno državno. Stručnjaci ističu da interkulturalna osjetljivost nije urođena ljudska osobina i da se ona stiče i razvija u procesu u kojem se uči i suočava sa razlikama među kulturama, razlikama u shvatanju svijeta.
BiH je iz rata izašla kao podijeljena zemlja, i obnova multikulturalnosti ali kulture dijaloga važna je za normalizaciju odnosa, naročito među mladim ljudima. Stručnjaci ističu da se kroz kulturu dijaloga razvija interkulturalna svijest kod mladih u pluralističkom, višenacionalnom društvu, kakvo je bosanskohercegovačko.
Zato je važno da se o ovim vrijednostima uči u školi i da postanu dio nastavnog plana i programa, a to je upravo učinjeno kroz projekat o interkulturalnom obrazovanju, koje već tri godine u BiH realizuju, državno ministarstvo civilnih poslova i tri UN-ove agencije.
„Ono što me posebno raduje jeste da je ovaj projekat ušao u sve škole, a to znači od predškolskih do osnovnih i srednjih škola i fakulteta, upravo tamo gdje se projektuju programi obrazovanja i gdje će to mnogo značiti da se djeca edukuju“, navodi je ministar civilnih poslova BiH Sredoje Nović.
Multikulturalizam i interkulturalizam su termini koji ukazuju na postojanje više kultura ili naroda na jednoj teritoriji. Međutim, iako često korišteni, u BiH rijetko su pojašnjavani.
Juri Afanasiev, predstavnik UN-a u BiH: To što imate tri različita nastavna plana i programa, obrazovna sistema, tri tumačenja istorije i kulture i interkulturalnog razumijevanja u zemlji je ključni problem BiH.
Dok multikulturalizam opisuje društvo u kojem različite kulture žive na istoj teritoriji bez mnogo saradnje, interkulturalizam je okruženje u kojem se smatra da kontakt i interakcija pripadnika različitih naroda ili kultura obogaćuje ljude i da jedni treba da uče od drugih.
Interkulturalno obrazovanje podrazumijeva da sva djeca imaju isti kvalitet obrazovanja i da, pored upoznavanja prvo svoje, onda uče o drugim kulturama i religijama, smatra Juri Afanasiev, predstavnik UN-a u BiH. Međutim, problem BiH je što postoje tri različita obrazovna sistema, dodaje Afanasiev.
„Imate tri različita tumačenja istorije i kulture, i naravno dvije škole pod istim krovom. Međutim, ja smatram da to nije ključni problem BiH, nego upravo ovo što imate tri različita nastavna plana i programa, obrazovna sistema, tri tumačenja istorije i kulture i interkulturalnog razumijevanja u zemlji. To je najveći problem po meni“, ocjenjuje on.
Razumevanje za različitosti
Profesor istorije i direktor Istorijskog muzeja u Sarajevu Husnija Kamberović, međutim, ističe da pogled na događaje iz prošlosti i treba biti višestruk jer se tako dolazi do novih saznanja, ali da time ne treba zbunjivati djecu u školama. Treba napraviti razliku između istorije kao nauke i onoga što se uči u školskom sistemu, dodaje Kamberović.
Husnija Kamberović
„Ja sam pristaša ne više istina nego različitih pristupa u historiji kao nauci - jer je to sasvim normalno i sasvim razumljivo zato što će svaki novi pogled, svaka nova perspektiva davati novu sliku itd., ali nisam za takvu vrstu pristupa kad se radi o školskom sistemu iz prostog razloga što đaci nisu u stanju se nositi sa svim kontroverzama i oni su zapravo tu onda jako podložni raznim manipulacijama koje se kroz historiju na taj način mogu plasirati“, naglašava Kamberović.
Interkulturalizam i multikulturalizam, kao i kultura dijaloga opšte su ljudske vrijednosti koje se mogu i moraju učiti i kroz sve ostale predmete u školama, dodaje Kamberović.
„Ljudske vrijednosti koje bismo mi trebali vrednovati kroz svaki naš pristup. Ja mislim da bi profesori i nastavnici u školama, profesori na univerzitetima morali zapravo to njegovati - prvo zato što su to vrijednosti u kojima mi živimo; i s druge strane to su vrijednosti koje moramo njegovati. Dakle, kako mi možemo bez dijaloga i kako mi možemo zanemarivati činjenicu da živimo u jednom multikulturnom društvu i da su to zapravo vrijednosti kroz koje je barem ovo bh. društvo prolazilo kroz svoju historiju“, kaže on.
Da bi se različitosti razumjele i cijenile nije dovoljno samo poznavati ih. Potrebno je raditi na uspostavljanju i promovisanju interkulturalnih odnosa, saradnje i dijaloga, ne samo u BiH nego i u regionu koji dijeli toliko sličnosti, naglašava profesorica na Fakultetu dramski umjetnosti u Beogradu Milena Dragičević Šešić.
„Ustvari smo izgubili istinsko samopoštovanje prema nama samima i potpuno smo izgubili poštovanje prema susednom drugom. I meni se čini da bi jedna nova edukativna politika trebalo da najviše podržava da se ustvari razvije osećanje razumevanja za male različitosti koje nas dele, ali isto tako za brojne sličnosti nastale tokom istorije kroz brojne kulturacione procese, za sve ono što na spaja, za sve brojne stihove koje delimo, za melodije koje pevamo, za kulturne prakse, od druženja, od komšijskih običaja, do ispijanja kafa itd., koji čine da su naši stilovi života, uprkos, razlikama u proklamovanim nacionalnim identitetima, ustvari veoma, veoma bliski", kazala je Dragičević Šešić.
Za interkulturalno razumijevanje, a naročito u BiH, važna je i obnova simbola multikulturalnosti poput spomenika i vjerskih objekata. Novcem iz projekta o interkulturalnom obrazovanju u BiH pomognuta je obnova manastira na Plehanu, džamije Ferhadija u Banjoj Luci i Stare pravoslavne crkve u Mostaru.