Od 19. – 26. aprila, u Mostaru će, u organizaciji Narodnog pozorišta iz toga grada, biti održan tradicionalni Festival komedije, Mostarska liska, koji već šesnaesti put okuplja najbolje predstave iz regionalne produkcije u proteklih godinu dana. Među ostalim, očekuje se nastup ansambla Pozorišta mladih Sarajevo, zatim JDP Beograd, Gradskog kazališta Sisak, kao i Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banja Luke.
„Publika će moći vidjeti sedam regionalno najboljih pozorišnih predstava, koje su izvedene u protekloj godini u BiH, Hrvatskoj i Srbiji. Imali smo predstave u konkurenciji iz Makedonije, Slovenije i drugih država“, rekao je za RSE direktor Narodnog pozorišta Mostar, Almir Mujkanović.
RSE: Vjerujem da su to sve renomirana imena pozorišne scene u regionu. Možete li izdvojiti samo neke od pozorišta, predstava i glumaca, koji će doći u Mostar?
Mujkanović: Ne bih nikoga posebno izdvajao jer su to renomirana pozorišta sa dugom tradicijom, ali i nezavisne pozorišne produkcije. Ako treba pominjati neka pozorišta, tu je JDP iz Beograda, Narodno pozorište Republike Srpske iz Banja Luke, pozorište iz Siska, iz Sarajeva i domaće pozorište, Narodno pozorište Mostar.
RSE: Ko su članovi stručnog žirija, ko će ocjenjivati glumce i predstave, te dodjeljivati, sada već poznatu nagradu, Mostarska liska?
Mujkanović: Ove godine će predstave ocjenjivati pozorišni i filmski redatelj, Pjer Žačica, zatim glumci Senad Bašić i Erol Kadić, glumac Ateljea 212 iz Beograda.
RSE: Hoće li i ove godine, na Festivalu komedije Mostarska liska, biti propratnog programa i kakvog?
Mujkanović: Naravno da će biti propratnog programa. Želio bih skrenuti pažnju da Narodno pozorište iz Mostara ove godine obilježava 70 godina svoga postojanja i aktivnog djelovanja. Mi nismo prestajali sa radom ni u najtežim periodima za ovaj grad. U skladu sa tim, organizovali smo kvalitetan propratni program. Sam Festival će biti otvoren 19. aprila u 19:00 sati, sa izložbom, Glumac lirskog treptaja, o prvom direktoru i jednom od osnivača Narodnog pozorišta Mostar, Safetu Pašaliću. Biti će i određene radionice, namijenjene upravo radnicima iz kulture. Nakon svake od predstava, biti će zabavni program, u kojem će učestvovati mladi mostarski muzičari.
RSE: Narodno pozorište Mostar, čini se, zadnjih godina, plovi nešto mirnijim vodama, u odnosu na neka, kako ste i sami kazali, ne tako davna vremena. Mnogi će se sjetiti i velikih crnih zastora preko zgrade pozorišta i katanca na vratima ove institucije, prije nekih desetak godina.
Mujkanović: Da, nama su na žalost još uvijek svježa sjećanja na te crne zavjese i na katance na vratima Narodnog pozorišta u Mostaru. Nadamo se da se to nikome neće desiti, niti Narodnom pozorištu, niti bilo kojoj drugoj instituciji iz kulture u BiH. Mislimo da bilo koji grad, a naročito Mostar, grad koji je označen kao grad opsjednut pozorištem, ne zaslužuje jedan takav scenario. U zadnjih nekoliko godina smo uspjeli stabilizirati i finansijsku i kadrovsku i tehničku situaciju, kada su u pitanju uslovi rada u Narodnom pozorištu. Nadamo se da sve to prati kvalitetnija produkcija pozorišnih predstava i drugih sadržaja, koje ovdje organizujemo.
"Još uvijek su svježa sjećanja na crne zavjese", rekao je Mujkanović.
RSE: Obzirom na finansijsku situaciju, koliko uspijevate godišnje proizvesti premijera, što je, makar po medijima, glavno mjerilo učinka neke pozorišne kuće u toku godine?
Mujkanović: Može biti jedan od indikatora učinka broj premijera. Mi svakako više fokus stavljamo na kvalitet, nego na kvantitet. Mi smo protekle godine imali četiri pozorišne premijere. Mi smo organizatori Mostarske liske, koja je i povod ovog razgovora, također učestvujemo u organizaciji međunarodne kulturne turističke manifestacije, Mostarsko ljeto, u šta ulažemo značajna sredstva i značajne kadrovske napore. Četiri pozorišne predstave, jedan festival i Mostarsko ljeto, da sumiramo na taj način.
RSE: Kako bi ste ocijenili generalno, stanje i položaj kulture danas, i u Mostaru, ali i u cijeloj BiH? Podsjetiti ću da se recimo 2008, kada je počela velika ekonomska recesija, a malo smo ta vremena dotaknuli kroz ovaj razgovor, upravo kultura našla među prvima na meti budžetskih rezova. Kako je danas?
Mujkanović: Nije ništa novo da se kultura nađe prva kada su u pitanju rezovi i kada su u pitanju smanjivanja sredstava i budžetski problemi. To se redovno dešava, ne samo u Mostaru, nego i drugdje. Kulturna scena proživljava svoju određenu transformaciju. Jedan od problema, koji cijenim da jeste problem, je nešto što bi mogli kolokvijalno nazvati projektizacija kulture, gdje je svaka pozorišna predstava projekt. Mi moramo aplicirati za ta sredstva. Onda smo dovedeni u neku banalnu situaciju da pojašnjavamo koliko muškaraca, koliko žena dođe na pozorišnu predstavu, koja im je struktura i tako dalje, kako Mostarska liska utiče na sam grad. Moramo odgovarati i na neka druga pitanja, i tako iz godine u godinu. Malo je na žalost posvećeno pažnje institucionalnoj kulturnoj sceni, koja mora biti, na neki način, nosilac razvoja društva.
RSE: Činjenica je da Mostar danas, što je posljedica proteklog rata, ima nekoliko teatarskih kuća. Tu su Narodno pozorište Mostar, Hrvatsko narodno kazalište, Pozorište lutaka, Lutkarsko kazalište, MTM i tako dalje. Ima li saradnje među tim pozorištima?
Mujkanović: Mogu govoriti u ime Narodnog pozorišta. Mi imamo određenu saradnju sa Hrvatskim narodnim kazalištem. Mi se trudimo imati dobru saradnju i sa drugim teatrima, ne samo u Mostaru, nego i u BiH i šire. Vjerujem da u tome i uspijevamo. Naravno da na tome treba kontinuirano raditi i te veze na neki način njegovati.
RSE: Kada se kaže, više teatarskih kuća, a pri tom još i sa nacionalnim predznakom, nameće se pitanje - nije li to možda previše ustanova, za ograničena sredstva, o kojima smo na neki način govorili?
Mujkanović: Ne znam da li je previše ustanova u odnosu na sredstva. Uvijek se mogu ti parametri promijeniti, u smislu da se sredstva povećaju ili smanje. Mislim da to nije problem. Prije svega, mi svi zajedno trebamo raditi na razvoju publike. Kada mi budemo imali dovoljan broj publike, onda neće biti, ni veliki broj ustanova, odnosno konkretno teatara.
Sa druge strane, možemo govoriti o kapacitetima trenutno postojećih pozorišta u Mostaru. Kada se porede sa drugim pozorištima, samo iz BiH, mislim da su parametri u korist ovih drugih. Narodno pozorište Mostar je prije rata imalo oko 70 uposlenih, trenutno imamo 26 radnika. Ne bih sada licitirao sa imenima drugih pozorišta iz BiH i iz Hrvatske. To su neuporedive kategorije.
Mislim da Mostar, kao grad koji pretenduje biti evropska prijestolnica kulture, iskreno se nadam da će u tome i uspjeti, mora investirati u svoju konkretnu cjelokupnu kulturnu politiku, od razvoja publike. Mi to radimo kroz Mostarsku Lisku. Mora raditi na razvoju prenosa transfera znanja i dijeljenja znanja u samim institucijama kulture, to također radimo kroz Mostarsku lisku. To je samo jedna kap u moru, koja je ovdje konkretno potrebna. Dalje je tu razvoj, investiranje u kadrove, da budu uposleni novi glumci i novi radnici iz umjetničkog sektora.