Muhamed Ali, njegovim sopstvenim riječima rečeno, a od miliona sljedbenika potvrđeno, najveći bokser svih vremena i vjerovatno jedan od najvećih atleta ikad, biće sahranjem u petak,10. juna, u rodnom Luisvilu u Kentakiju, a komemorativna obilježavanja počeće već u srijedu. O njegovom životu će na komemoraciji među ostalima govoriti bivši američki predsjednik Bil Klinton i slavni glumac i komičar Bili Kristal.
A životni put Mohameda Alija rođenog kao Kasijus Klej (1942), u vrijeme rasne segregacije inspirisao je i mijenjao svijet. Ili kako je rekao aktuelni američki predsjednik Barak Obama, kome je takođe bio inspiracija „protresao je svijet i učinio ga boljim“.
Umro je kasno u petak u 74 godini u bolnici u Feniksu, državi Arizona, a uzrok je saopšten kasno u subotu, septički šok kao posljedica respiratornih problema u kombinaciji sa njegovom dugodišnjom Parkinsonovom bološću.
Njegove su borbe u ringu svjetski klasici o kojima se zna apsolutno sve, jednako kao i da je neustrašivo i na vrhuncu slave izložio sebe na prvu liniju vatre suprostavljajući se rasizmu i ratu, ne popuštajući ni pod prijetnjama represije.
„Reći ću direktno, ne, nemam namjeru da idem 10 000 milja daleko od kuće i ubijam nevine ljude", rekao je odbijajući da ide u Vijetnamski rat iz religioznih razloga i pored oduzimanja titule i zatvorske kazne.
Iz današnje perspektive za sportistu njegovog formata bio je gotovo nevjerovatno izraziti antimterijalista, govorio je: „Možeš voziti samo jedan automobil, spavati samo u jednom krevetu, i živjeti samo u jednoj kući istovremeno“, i nije se dao zastrašiti prijetnjama da će ostati bez svega zbog uvjerenja iza kojih je čvrsto stajo.
A svoj britak jezik i inteligenciju ravnu vještini u ringu sa pesnicama, koristio je da masama koje su ga obožavale u Americi ali i širom svijeta, ukaže na sve oblike nejednakosti i nepravde.
Plastično i duhovito je ukazivao je na predrasude: „Zašto je sve što je bijelo lijepo, a crno ružno. Djed Mraz je bijel, sve lutke su uvjek bijele, crna mačka je uvjek loša sreća a za ucjenu se kaže ’blackmail ’ kao da bijeli ljudi ne prijete i nijesu zločesti„ s neodoljivim osmjehom na lijepom licu je poentirao.
Među nekim od pak zaboravljenih epizoda iz njegovog života je spašavanje 15 američkih talaca iz ruku Sadama Huseina 1990. Otputovao je u Irak, nakon invazije na Kuvajt, gdje je pregovarao oslobađanje američkih taoca koje je držao irački lider Sadam Husein.
Televizija ESPN je sve zabilježila na snimcima na kojima Ali posjećuje škole u Iraku, moli se u džamiji u Bagdadu i susrijeće sa Sadmom Huseinom.
„Mi se nadamo i molimo da neće biti rata „ rekao je Muhamed Ali tada iračkim zvaničnicima dodajući „i sa ovo malo autoriteta od slave koju imam ja ću prikazati pravu stranu Iraka“.
Bokser koji je ostao lijep jer mu je duša takva
U Bijeloj kući je tada bio Džordž Buš stariji i nije odobravao ovaj susret, ali je Ali uspio da vrati američke taoce kući.
„Bog djeluje preko ljudi, ne ja " objasnio je kasnije Ali jednom od oslobođenih talaca.
Malo više od mjesec dana nakon toga SAD su izvele operciju Pješčana oluja, u onome što je postao prvi irački rat.
No sudbina je htjela da sin starijeg Buša, kao američki predsjednik, Džordž Buš mlađi nagradi 2005 Predsjedničkom medaljom slobode Muhameda Alija.U saopštenju povodom njegove smrti Buš je u subotu naveo: „Lora i ja smo tužni zbog smrti Muhameda Alija-Najvećeg svih vremena“ dodajući:
„Dao sam Aliju Predsjedničku medalju slobode 2005 i naglas se zapitao kako je uspio ostati tako lijep tokom tako mnogo borbi koje je imao. To vjerovatno ima veze sa njegovom lijepom dušom.Bio je oštar borac ali čovjek mira baš kao što su Odesa i Kasijus Klej straiji vjerovali da će njihov sin biti" napisao je Džordž Buš o ovoj globalnoj sportskoj, političkoj i društvenoj ikoni modernog doba.
Košarkaška legenda Karim Abdul Džabar možda je od svih koji od petka s pjetetom govore o Aliju opisao suštinu magije koju je nosio njegov metor i prijatelj:
“Tokom mojih 50 godina u žiži javnosti upoznao sam stotine čuvenih poznatih ličnosti, umjetnika, sportista i svjetskih lidera. Ali samo je nekolicina njih uspjela da utjelovi požrtvovane herojske osobine koje definišu mog prijatelja i mentora Muhameda Alija.
Genije samopromocije, sebe je u samom startu karijere proglasio najvećim. Takava vrsta hvalisavosti razbjesnila je mnoge ljude, baš kao što se i nadao, osiguravajući veliku publiku koja je zapravo željela da vidi kako skrojevićki dječak dobija lekciju. Ali to je bio Muhamed, koji je naučio lekciju, jer, kako je jednom rekao: To nije hvalisanje, ako ga možete opravdati. I on ga je opravdao opet i opet. I to ne samo u ringu.
Dio Muhamedove veličine je u njegovoj sposobnosti da za različite ljude predstavlja različitu inspiraciju. Za sportske navijače on je bio neupitni šampion svijeta, brži i pametniji nego bilo koji teškaš prije njega. Za sportiste model fizičke perfekcije i pametan poslovni čovjek.
Za mladost antistablišmenta iz1960-tih, on je bio prkosni glas protiv Vijenamskog rata i primjer za slijediti. Za muslimansku zajednicu bio je pobožni pionir koji testira navode o američkoj vjerskoj toleranciji.
Za afroameričku zajednicu, bio je crnac koji se suočio sa preovlađujućom netrpeljivošću na način na koji se suočavao sa svakim protivnikom u ringu, neustrašivo.
U vrijeme kada je crnac koji govori o nepravdi bio etiketiran kao arogantan i često hapšen pod ovim ili onim izgvorom, Muhamed je dobrovoljno žrtvovao najbolje godine svoje karijere da stane uspravno i bori se za ono za šta je vjerovao da je ispravno. Radeći to učinio je za sve Amerikance, crne i bijele, da budu veći i jači. Ja možda imam 7’2 (2m i 18 cm) ali nikad se nijesam osjećao većim nego kada stojim u njegovoj sjenci”, gotovo sve što treba rekao je Kerim Abdul Džabar.
Sahrana u skladu sa davno izrečenom željom
Alijeva kćer Hana u sabotu se na Twiiteru obratila svima koji su voljeli i poštovali njenog oca:
„Naša srca su doslovno u boli. Ali smo tako srećni što je tata konačno slobodan. Svi smo pokušali ostati jaki i šaputali smo mu na uho’ Možeš otići sada.Mi ćemo biti dobro.Volimo te. Hvala ti. Možes se vratiti Bogu sada’. Svi smo bili oko njega, grlili ga, ljubili i držali za ruke, govorili islamske molitve. Svi njegovi organi su stali ali njegovo SRCE nije htjelo prestati da tuče.Još 30 minuta ….njegovo srce nije prestalo da tuče.Nikada niko nije vidio tako nešto. Istinsko svjedočansatvo snage njegove Volje i Duha. Hvala vam svima na podršci“ naspisala je Hana Ali na Twitteru.
Muahmed Ali je odrastao u Velikoj aveniji u porodici srednje klase ali u segregaciji u Luisvilu i počeo je boksovati sa 12 godina, na incijativu policijaca koji ga je čuo kako viče na nekoga ko mu je ukrao biciklo. Rasizam koji je osjetio kao dijete presudno je uticao na njegove političke stavove kasnije. Ipak uvjek se vraćao svom rodnom Luisvilu, a kako je legenda o njemu rasla, cijeli grad ga je doživljavao kao svog sina.
Direktor Centra Muhamed Ali, Donald E. Leser je u subotu (4.jun) u ime ustanove koju predstavlja rekao “Sjećaćemo ga se po njegovoj ljubavi za sve, njegovim sportskim dostignućima, njegovim humanitarnim djelima, socijalnoj pravdi i vjerovatno najviše od svega njegovoj hrabrosti u ringu i van njega„ rekao je Leser dodajući „I siguran sam da bi Muhamed želio vam i ovo kažem takođe: on bi želio da ga pamtimo i po tome kako je bio lijep“.
Iz Ujedinjenih nacija koje su ga 1998. proglasile "glasnikom mira“ su saopštili da je Ali bio „svjetski šampion jednakosti i mira“.
Kako je saopštio portparol, Ban Ki Muna svjetska organizacija je sa njim počela sarađivati 1970 –tih, u kampanjama protiv aparthejda i socijalne nepravde. Ali je kasnije obišao svijet za UN podržavajući incijative za djecu, rasno i političko pomirenje.
Godinama prije smrti, Ali je svojoj porodici rekao kako da ga pokopaju. Sahrana u petak će slijediti te želje.
Počeće jutranjom procesijom kroz grad, prolazeći pored lokacija koje su “istorijski važne Muhamedu “ navela je njegova porodica. To uključuje i njegovo staro susjedstvo, ulicu koja nosi njegovo ime i mjesto na Brodveju gdje je snimljen veliki broj njegovih fotografija koje su danas imaju status ikona, kada se vratio sa Olimpijskih igara u Rimu 1960., sa zlatnom medaljom.
Prema njegovoj želji povorka će se kretati sporo da bi svi koji žele mogli odati poštu.
Sama sahrana održaće se u centru KFC YUM, dvorani koja ima kapacitet 22 000 mjesta i koja će biti otvorena za javnost. Vjerski obred će voditi imam prema muslimanskoj tradiciji, ali će obred takođe sadržavati elemete i drugih religija, uključujući i sveštenike drug vjera.
“Za Alijvu podrodicu je važno da memorijalana služba bude otvorena za ljude iz svih sfera života“ rekao je Bob Gunel portparol Muhameda Alija.
Od 2002 njegova je Zvijezda slavnih na Bulevaru sumraka u Holivudu, i jedina se nalazi urezana na zidu Kodak teatra, jer Ali nije želio da ljudi hodaju po njegovoj zvijezdi, kao po onima sa imenima ostalih slavnih.
I kada ga je tijelo izdalo njegov britki um nije. Primajući jednu od mnogobrojnih nagrada za životno djelo u podmakloj fazi Parkinsonove bolesti je rekao :
“Imao sam sjajnu boksersku karijeru, uživao sam u boksu. Možda se opet vratim”.