Nakon što su strani dobavljači jednostrano raskinuli višemjesečne ugovore o isporuci električne energije, iz Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosna, sa sjedištem u Mostaru, najavljena je prva faza redukcije koja se odnosi na velike potrošače, prije svega Aluminijski kombinat u Mostaru. U Kombinatu upozoravaju da ovo sasvim sigurno znači gašenje dijela pogona i otpuštanje velikog broja radnika. U pismu koje su uputili čelnicima Federacije upozoravaju kako je Aluminijski kombinat, firma od državnog značaja, na pragu istinske katastrofe koja se u Sarajavu sa namjerom ignoriše.
U ponedjeljak je krenula prva faza redukcije struje velikim potrošačima koje se snadbijevaju elektiričnom energijom iz EP HZHB. Zbog otkazivanja nekoliko međunarodnih ugovora stranih dobavljača, između ostalog i beogradskog Rudnepa, u Elektroprivredi su bili prinuđeni na redukcije struje do 50 posto. Zbog loših hidroloških uslova ranije su zatražili poskupljenje struje za velike potrošače u iznosu od 33 posto.
„Vremenska situacija nije nimalo ružičasta. S obzirom da se nepovoljne hidrološke prilike, mi imamo trenutno 30-ak posto planskih dotoka, odnosno imamo 30 posto planirane proizvodnje. A i ovi isporučitelji garantirane električne energije trenutno nam isporučuju samo 67 megavata“, navodi generalni direktor Elektroprivrede HZ HB Nikola Krešić.
Najveći potrošač EP HZ HB je Aluminijski kombinat iz Mostara, čiji je direktor Ivo Bradvica ranije najavio otpuštanje radnika i gašenje dijela pogona ukoliko cijene električne energije budu povećane. Redukcije struje, kao kaže, ovaj će proces samo ubrzati.
„Ovdje uopće više sada nije u pitanju koja je cijena, nego fizički nema električne energije. Mora se tražiti način kako izići iz ove situacije“, kaže on.
U FBiH nakon rata postoje dvije elektroprivrede, EP BiH i EP HZHB preko koje se snadbijeva Alumnijski kombinat. Podjele koje postoje u elektroenergetskom sistemu najbolje pokazuje činjenica da EP HZ HB preko međunarodnih posrednika kupuje struju za Alumnij od EP BiH. Često je riječ o mnogo višim cijenama od onih koje se daju za ostale velike potrošače u ostataku BiH koji su direktno uvezani u sistem Elektroprivrede BiH.
„Jer Aluminij je najveći izvoznik bio i prije rata, a i dan-danas je. Ako se uzme u obzir da se svi kombinati u našem bližem i širem okruženju gase - jedan Alcoa, najveći američki proizvođač aluminija, je ugasio pet svojih kombinata širom Evrope, ugasio se već, bankrotirao NLP, holandski, jedan Rio Tinto, to je bivši Peshine, a Podgorica se sa 1. 3. gasi, ako imate u vidu da je još jedino mostarski kombinat ostao da radi sa sto posto kapaciteta, odnosno ovim isključenjem ćelija sad neće biti sto posto, to dodatno govori o značaju Aluminija ne samo za Mostar nego za cijelu BiH“, kazao je Bradavica.
Šamar za nadležne organe vlasti
Mostarski je Aluminij sa oko 150 miliona eura godišnje najveći izvoznik u BiH, kompanija koja ima svjetski ugled i od koje živi neizravno 40.000 ljudi.
S druge strane, radi se o firmi koja je godinama nakon rata prozivana zbog masovnog otpuštanja radnika Bošnjaka i Srba, ali i neriješenog pitanja vlasništva firme. Bradvica kaže kako je vrijeme da se i ova pitanja otvore, jer će u protivnom zbog ignorancije nadležnih vlastiu Federaciji kombinat biti trajno izgubljen.
Erdal Trhulj, ministar energetike i rudarstva u Vladi Federacije BiH rekao naveo je:
„Negdje u julu mjesecu je formirana radna grupa, napravljeni su određeni prijedlozi. Cilj ove vlade je zaista da se to riješi. Samo ako je neko proteklih 15-ak godina to stavljao po strani, ne možete očekivati da će se to riješiti za mjesec, dva.“
Rad mostarskog Aluminija obnovljen je u ratu pod političkim pokroviteljstvom tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i manjim sredstvima hrvatske vlade koja je preko šibenskog TLM-a postala 12-opostotni suvlasnik Aluminija.
Zahvaljući jeftinoj struji HEP-a, zbog koje je nedavano podignuto i nekoliko optužnica u Hrvatskoj, kombanat je postao održiv. Unatoč višegodišnjim gubicima od oko 80 miliona eura, hrvatska vlada ponovo je omogućila mostarskoj tvrtki povlašteni status kupca električne energije, a s obzirom da Aluminij proizvodi aluminijske trupce i blokove koji su neophodni šibenskoj tvornici.
„To ja smatram jednim velikim šamarom za nadležne organe vlasti, za koje je zaista teško naći opravdanje - da je drugoj državi značajnije da stvari povoljne uslove poslovanja domaćoj, bh. komapniji nego što je našim domaćim nadležnim institucijama, koje čak, da bi sve bilo gore, imaju i vlasnički udio u toj kompaniji. Dakle, ona je jednim dijelom i javna“, rekao je Igor Gavran, iz Vanjskotrgovinske komore BiH.
U ponedjeljak je krenula prva faza redukcije struje velikim potrošačima koje se snadbijevaju elektiričnom energijom iz EP HZHB. Zbog otkazivanja nekoliko međunarodnih ugovora stranih dobavljača, između ostalog i beogradskog Rudnepa, u Elektroprivredi su bili prinuđeni na redukcije struje do 50 posto. Zbog loših hidroloških uslova ranije su zatražili poskupljenje struje za velike potrošače u iznosu od 33 posto.
„Vremenska situacija nije nimalo ružičasta. S obzirom da se nepovoljne hidrološke prilike, mi imamo trenutno 30-ak posto planskih dotoka, odnosno imamo 30 posto planirane proizvodnje. A i ovi isporučitelji garantirane električne energije trenutno nam isporučuju samo 67 megavata“, navodi generalni direktor Elektroprivrede HZ HB Nikola Krešić.
Najveći potrošač EP HZ HB je Aluminijski kombinat iz Mostara, čiji je direktor Ivo Bradvica ranije najavio otpuštanje radnika i gašenje dijela pogona ukoliko cijene električne energije budu povećane. Redukcije struje, kao kaže, ovaj će proces samo ubrzati.
„Ovdje uopće više sada nije u pitanju koja je cijena, nego fizički nema električne energije. Mora se tražiti način kako izići iz ove situacije“, kaže on.
U FBiH nakon rata postoje dvije elektroprivrede, EP BiH i EP HZHB preko koje se snadbijeva Alumnijski kombinat. Podjele koje postoje u elektroenergetskom sistemu najbolje pokazuje činjenica da EP HZ HB preko međunarodnih posrednika kupuje struju za Alumnij od EP BiH. Često je riječ o mnogo višim cijenama od onih koje se daju za ostale velike potrošače u ostataku BiH koji su direktno uvezani u sistem Elektroprivrede BiH.
„Jer Aluminij je najveći izvoznik bio i prije rata, a i dan-danas je. Ako se uzme u obzir da se svi kombinati u našem bližem i širem okruženju gase - jedan Alcoa, najveći američki proizvođač aluminija, je ugasio pet svojih kombinata širom Evrope, ugasio se već, bankrotirao NLP, holandski, jedan Rio Tinto, to je bivši Peshine, a Podgorica se sa 1. 3. gasi, ako imate u vidu da je još jedino mostarski kombinat ostao da radi sa sto posto kapaciteta, odnosno ovim isključenjem ćelija sad neće biti sto posto, to dodatno govori o značaju Aluminija ne samo za Mostar nego za cijelu BiH“, kazao je Bradavica.
Šamar za nadležne organe vlasti
Mostarski je Aluminij sa oko 150 miliona eura godišnje najveći izvoznik u BiH, kompanija koja ima svjetski ugled i od koje živi neizravno 40.000 ljudi.
Aluminijski kombinat u Mostaru
S druge strane, radi se o firmi koja je godinama nakon rata prozivana zbog masovnog otpuštanja radnika Bošnjaka i Srba, ali i neriješenog pitanja vlasništva firme. Bradvica kaže kako je vrijeme da se i ova pitanja otvore, jer će u protivnom zbog ignorancije nadležnih vlastiu Federaciji kombinat biti trajno izgubljen.
Erdal Trhulj, ministar energetike i rudarstva u Vladi Federacije BiH rekao naveo je:
„Negdje u julu mjesecu je formirana radna grupa, napravljeni su određeni prijedlozi. Cilj ove vlade je zaista da se to riješi. Samo ako je neko proteklih 15-ak godina to stavljao po strani, ne možete očekivati da će se to riješiti za mjesec, dva.“
Rad mostarskog Aluminija obnovljen je u ratu pod političkim pokroviteljstvom tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i manjim sredstvima hrvatske vlade koja je preko šibenskog TLM-a postala 12-opostotni suvlasnik Aluminija.
Zahvaljući jeftinoj struji HEP-a, zbog koje je nedavano podignuto i nekoliko optužnica u Hrvatskoj, kombanat je postao održiv. Unatoč višegodišnjim gubicima od oko 80 miliona eura, hrvatska vlada ponovo je omogućila mostarskoj tvrtki povlašteni status kupca električne energije, a s obzirom da Aluminij proizvodi aluminijske trupce i blokove koji su neophodni šibenskoj tvornici.
„To ja smatram jednim velikim šamarom za nadležne organe vlasti, za koje je zaista teško naći opravdanje - da je drugoj državi značajnije da stvari povoljne uslove poslovanja domaćoj, bh. komapniji nego što je našim domaćim nadležnim institucijama, koje čak, da bi sve bilo gore, imaju i vlasnički udio u toj kompaniji. Dakle, ona je jednim dijelom i javna“, rekao je Igor Gavran, iz Vanjskotrgovinske komore BiH.