Dok se politički odnosi u Mostaru zbog mogućih izmjena usložnjavaju, život običnih građana, suočenih sa egzistencijalnim problemima, sve je teži. Novca u budžetu nema zahvaljući višegodišnjoj politici podjela, koju nije uspio riješiti nametnuti statut međunarodne zajednice.
„Nalazimo se u Šantićevoj ulici u Mostaru u jednoj od zgrada koje se duže obnavljaju. Nema pregradnog zida, nije dovedena infrastruktura - nema vode, nema struje, nema kanalizacije,“ kaže Muradif Kurtović, stanar centralne zone koji dodaje da je ogorečen, ponižen i nemoćan.
Objakti na nekadašnjoj liniji razdvajanja vojnih snaga, unatoč obećanjima i sporazumu kojeg su potpisali svi nivoi vlasti, i dalje je neobnovljena.
Zbog grada čiji je budžet godinama u deficitu, stanari, 450 porodica svih nacionalnosti, prepušteni su sami sebi. Jedan od njih, Muzafer Ćiber, kaže:
„Ja imam dva sina koji su otišli. Ja bih imao želju da ih vratim kući. Ja mlađem kažem kad dođe ovdje: ’Sine, bi li se ti vratio?’ Kaže: ’Pa evo da se vratim, šta ću raditi? Gdje ću živjeti?’“
Finansiranje paralelnih ustanova, poput Vodovoda, Zavoda za zapošljavanje ili pak kulturnih institucija, godinama nagriza gradski budžet koji služi isključivo za preživljavanje prekobrojne administracije.
Od neefikasnosti Gradskog vijeća i gradske uprave da naplati 22 miliona KM rente za zemljište profitirali su tek lokalni tajkuni, koji u gradu bez prostornog i regulacionih planova nastavljaju graditi.
„Svi mi znamo da su to najbogatiji ljudi. Svi smo svjedoci kako se oni i dalje bogate - i u političkom životu napreduju, što je najgore“, kaže Josip Milić iz Unije neovisnih sindikata.
Pa ipak, za svojevrsno stanje beznađa, koje je Mostaru gotovo u svakom pogledu oduzelo status grada, političari smatraju odgovornim statut koji je prije sedam godina nametnuo tadašnji visoki predstavnik Pedi Ešdaun.
Za hrvatske političare i dalje je sporna odluka da Mostar, poput ostalih gradova, nije jedinstvena izborna jedinica, za bošnjačke činjenica da im je statut oduzeo dio prava koji su imali kroz tri bošnjačke opštine.
Malo nade u rješenje
Nakon što je Ustavni sud uvažio žalbu hrvatskog kluba u federalnom Parlamentu, te naložio djelimične izmjene statuta koje se odnose na izbor vijećnika u Gradsko vijeće, odnos vladajućih partija, SDA i HDZ-a, dodatno se usložnio.
Uslijedila je žalba ponovno Ustavnom sudu, ovaj put od bošnjačkog kluba koji je upozorio kako je mostarski statut donesen kako bi se osigurala ravnopravnost, ali i ublažile posljedice etničkog čišćenja, prije svega bošnjačkog naroda.
„Odluka je prije svega politički motivirana i jako nas čudi da je OHR dozvolio da se vrši promjena njegove odluke, i niti Parlament BiH a niti Gradsko vijeće ne mogu sada provesti tu odluku jer je niti jedan od tih organa nije usvojio u redovnoj proceduri“, kaže Murat Čorić iz SDA.
Nametanjem statuta, šest mostarskih općina - tri sa hrvatskom, tri sa bošnjačkom
Iako su iz gradske uprave, na čelu sa gradonačelnikom Ljubom Bešlićem, godinama uvjeravali međunarodnu javnost kako su se pozitivne promjene desile, obrazlažući zbog čega Mostaru treba novi statut, Marko Gilja iz hrvatskog kluba vijećnika kaže:
„Ako kažemo da od granta iz proračuna za kulturu za bošnjački narod se izdvaja 400.000 maraka više nego za hrvatski, ja pitam te dušebrižnike gdje oni tu vide drugi red i u njemu Bošnjake Mostara.“
O njihovim i našim ustanovama, mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić nije želio govoriti jer se, kaže, radi o iskrivljenoj slici koju serviraju mediji. Bešlić nije želio govoriti ni o projektu centralne gradske zone, za koju se i dalje čekaju novci iz gradskog budžeta, ali jeste o federalnoj vladi i neriješnim odnosima stranaka platforme, koji su još jedan razlog duboke finansijske krize:
„Posebno što smo mi kao grad ostali bez projekata koje treba financirati federalna vlada, koja je trebala da dovodi do razvoja grada i do punjenja proračuna i zapošljavanja ljudi.“
Zoran Perić, iz mostarskog odbora SDP-a, odgovara:
„Kao gradonačelnik mora da poništi naredbu njegove partije da ne kontaktira sa federalnom vladom. Gradonačelnik ima naredbu od HDZ-a da ne kontaktira sa federalnom vladom. I onda možemo pričati o svim tim drugim pričama.“
Potezanje i povlačenje priče o promjeni statuta grada Mostara, neravnopravnosti i diskriminaciji, pa čak i o različitim politikama koje se prelamaju preko ovog grada, smišljeno je bježanje od rješavanja nemalog broja nagomilanih infrastrukturnih, ekonomskih, socijalnih i svih drugih problema koji danas žive svi građani Mostara.
Mostarski novinar i kolumnista Faruk Kajtaz nije optimista da će se se stvari uskoro promijeniti jer nema istinske političke volje ni želje da Mostar postane jedinstveni grad:
„Ti projekti oko stolnog grada, grada koji je kao trebao biti distrikt, pa onda grada koji bi trebao biti grad Mostaraca još uvijek su tu, oni su svi na stolu. Ja zaista ne vidim način kako bi se Mostar mogao izvući iz ove situacije ukoliko se ne dogodi taj veliki politički kompromis. Jer ovo sad što imamo, to vam je jedan grad bez grada.“
Mostar godinama živi u stanju premanentne krize, nepostojanja koncenzusa o tome kakav grad se zapravo želi. Za razliku od zgrada u Šantićevoj ulici, osigurana su sredstva za izgradnju zgrade gradske vijećnice.
Tako će po prvi put u poratnoj historiji Mostara, gradski vijećnici dobiti mjesto za koju se Mostarci nadaju da će postati sjedište političara i vizionara prijeko potrebnih ovome gradu.
„Nalazimo se u Šantićevoj ulici u Mostaru u jednoj od zgrada koje se duže obnavljaju. Nema pregradnog zida, nije dovedena infrastruktura - nema vode, nema struje, nema kanalizacije,“ kaže Muradif Kurtović, stanar centralne zone koji dodaje da je ogorečen, ponižen i nemoćan.
Objakti na nekadašnjoj liniji razdvajanja vojnih snaga, unatoč obećanjima i sporazumu kojeg su potpisali svi nivoi vlasti, i dalje je neobnovljena.
Zbog grada čiji je budžet godinama u deficitu, stanari, 450 porodica svih nacionalnosti, prepušteni su sami sebi. Jedan od njih, Muzafer Ćiber, kaže:
„Ja imam dva sina koji su otišli. Ja bih imao želju da ih vratim kući. Ja mlađem kažem kad dođe ovdje: ’Sine, bi li se ti vratio?’ Kaže: ’Pa evo da se vratim, šta ću raditi? Gdje ću živjeti?’“
Finansiranje paralelnih ustanova, poput Vodovoda, Zavoda za zapošljavanje ili pak kulturnih institucija, godinama nagriza gradski budžet koji služi isključivo za preživljavanje prekobrojne administracije.
Službe koje primaju platu iz budžeta do sada su često štrajkale.
Napori da se objedine komunalna preduzeća rezultiralo je sa čak pet komunalnih preduzeća čija nadležnost nikome nije jasna.Od neefikasnosti Gradskog vijeća i gradske uprave da naplati 22 miliona KM rente za zemljište profitirali su tek lokalni tajkuni, koji u gradu bez prostornog i regulacionih planova nastavljaju graditi.
„Svi mi znamo da su to najbogatiji ljudi. Svi smo svjedoci kako se oni i dalje bogate - i u političkom životu napreduju, što je najgore“, kaže Josip Milić iz Unije neovisnih sindikata.
Pa ipak, za svojevrsno stanje beznađa, koje je Mostaru gotovo u svakom pogledu oduzelo status grada, političari smatraju odgovornim statut koji je prije sedam godina nametnuo tadašnji visoki predstavnik Pedi Ešdaun.
Za hrvatske političare i dalje je sporna odluka da Mostar, poput ostalih gradova, nije jedinstvena izborna jedinica, za bošnjačke činjenica da im je statut oduzeo dio prava koji su imali kroz tri bošnjačke opštine.
Malo nade u rješenje
Nakon što je Ustavni sud uvažio žalbu hrvatskog kluba u federalnom Parlamentu, te naložio djelimične izmjene statuta koje se odnose na izbor vijećnika u Gradsko vijeće, odnos vladajućih partija, SDA i HDZ-a, dodatno se usložnio.
Uslijedila je žalba ponovno Ustavnom sudu, ovaj put od bošnjačkog kluba koji je upozorio kako je mostarski statut donesen kako bi se osigurala ravnopravnost, ali i ublažile posljedice etničkog čišćenja, prije svega bošnjačkog naroda.
„Odluka je prije svega politički motivirana i jako nas čudi da je OHR dozvolio da se vrši promjena njegove odluke, i niti Parlament BiH a niti Gradsko vijeće ne mogu sada provesti tu odluku jer je niti jedan od tih organa nije usvojio u redovnoj proceduri“, kaže Murat Čorić iz SDA.
Nametanjem statuta, šest mostarskih općina - tri sa hrvatskom, tri sa bošnjačkom
Ljubo Bešlić
većinom - trebala je zamijeniti jedinstvena gradska uprava sa objedinjenim gradskim ustanovama i institucijama.Iako su iz gradske uprave, na čelu sa gradonačelnikom Ljubom Bešlićem, godinama uvjeravali međunarodnu javnost kako su se pozitivne promjene desile, obrazlažući zbog čega Mostaru treba novi statut, Marko Gilja iz hrvatskog kluba vijećnika kaže:
„Ako kažemo da od granta iz proračuna za kulturu za bošnjački narod se izdvaja 400.000 maraka više nego za hrvatski, ja pitam te dušebrižnike gdje oni tu vide drugi red i u njemu Bošnjake Mostara.“
O njihovim i našim ustanovama, mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić nije želio govoriti jer se, kaže, radi o iskrivljenoj slici koju serviraju mediji. Bešlić nije želio govoriti ni o projektu centralne gradske zone, za koju se i dalje čekaju novci iz gradskog budžeta, ali jeste o federalnoj vladi i neriješnim odnosima stranaka platforme, koji su još jedan razlog duboke finansijske krize:
„Posebno što smo mi kao grad ostali bez projekata koje treba financirati federalna vlada, koja je trebala da dovodi do razvoja grada i do punjenja proračuna i zapošljavanja ljudi.“
Zoran Perić, iz mostarskog odbora SDP-a, odgovara:
„Kao gradonačelnik mora da poništi naredbu njegove partije da ne kontaktira sa federalnom vladom. Gradonačelnik ima naredbu od HDZ-a da ne kontaktira sa federalnom vladom. I onda možemo pričati o svim tim drugim pričama.“
„Ti projekti oko stolnog grada, grada koji je kao trebao biti distrikt, pa onda grada koji bi trebao biti grad Mostaraca još uvijek su tu, oni su svi na stolu", kaže novinar Faruk Kajtaz.
Potezanje i povlačenje priče o promjeni statuta grada Mostara, neravnopravnosti i diskriminaciji, pa čak i o različitim politikama koje se prelamaju preko ovog grada, smišljeno je bježanje od rješavanja nemalog broja nagomilanih infrastrukturnih, ekonomskih, socijalnih i svih drugih problema koji danas žive svi građani Mostara.
Mostarski novinar i kolumnista Faruk Kajtaz nije optimista da će se se stvari uskoro promijeniti jer nema istinske političke volje ni želje da Mostar postane jedinstveni grad:
„Ti projekti oko stolnog grada, grada koji je kao trebao biti distrikt, pa onda grada koji bi trebao biti grad Mostaraca još uvijek su tu, oni su svi na stolu. Ja zaista ne vidim način kako bi se Mostar mogao izvući iz ove situacije ukoliko se ne dogodi taj veliki politički kompromis. Jer ovo sad što imamo, to vam je jedan grad bez grada.“
Mostar godinama živi u stanju premanentne krize, nepostojanja koncenzusa o tome kakav grad se zapravo želi. Za razliku od zgrada u Šantićevoj ulici, osigurana su sredstva za izgradnju zgrade gradske vijećnice.
Tako će po prvi put u poratnoj historiji Mostara, gradski vijećnici dobiti mjesto za koju se Mostarci nadaju da će postati sjedište političara i vizionara prijeko potrebnih ovome gradu.