Nedavni slučaj zakašnjelog dolaska spasilaca po jednu ženu na Romaniji, te slučaj zabilježen ovih dana, kada je jedna starica nakon skoro 12 sati čekanja evakuisana iz jednog sela na planinskom području oko Konjica, ponovo je skrenuo pažnju na komplikovanost sistema zaštite i spašavanja u BiH.
I dok u Gorskoj službi spašavanja Stanica Mostar, koja je izvela akciju kod Konjica, ukazuju na to da je sistem prekomplikovan i da treba dosta vremena da se dopre do unesrećenih, u nadležnim institucijama kažu da je složenost sistema posljedica političkog uređenja BiH.
Ističu da je sistem uređen u slučajevima elementarnih nepogoda, ali ostaje nejasno ko i kako treba reagovati kada su u pitanju pojedinačni slučajevi spašavanja.
Javnost očekuje da sistem, napokon, postane okrenut takozvanom “običnom” čovjeku.
U nedavnom saopštenju za javnost Gorska služba spašavanja Stanica Mostar, jedna od tri takve jedinice u gradu, je navela da je akcija spašavanja 70-godišnje starice iz sela Čuhovići kod Konjica pokazala sve slabosti sistema zaštite i spašavanja u BiH.
Član GSS-a Stanice Mostar, Amer Burić kaže da su po prijemu poziva u noći između petka i subote, oko 2 i 30 sati, privatnim autom, bez podrške sistema, morali ići do Konjica, a onda pješačiti po snijegu četiri i po sata.
“Deset i po, tako, smo bili kod unesrećene osobe. Bio je s nama i doktor. Znači, pregledali smo je, ‘spakovali’ smo je i čekali smo na helikopter, koji je došao tek oko 12 i po, 12 i 40, ne znam sad tačno da vam ne lažem”.
U saopštenju GSS-a stoji i da nije radio broj “112” za hitne slučajeve, pa postavljaju pitanje koga u takvim situacijama uopšte nazvati. Skreću pažnju i na - kako tvrde - nedovoljnu angažovanost Civilne zaštite. Amer Burić:
“Moglo se tu još više pomoći, ali ovo je BiH, tako to ide”.
U nadležnim institucijama se slažu da sistem spašavanja u BiH jeste složen, ali da je organizovan po važećim zakonima. Kako je sistem uređen objašnjava direktor Uprave za civilnu zaštitu i vatrogastvo HN kantona, sa sjedištem u Mostaru, Eugen Ćubela.
“Znači, ustrojen sustav je takav da ide se po jednoj zapovjednoj odgovornosti. Znači, ide od općine, preko županije i prema Federaciji i onda se to upućuje na državni nivo”.
To znači, da bi helikopter Oružanih snaga BiH stigao na mjesto događaja, potrebno je da se zahtjev najprije uputi sa lokalnog nivoa, pa da to bude proslijeđeno preko kantonalnog, ka federalnom, zatim nivou države, odakle se upućuje naredba vojsci.
Što se tiče navoda GSS-a da je helikopter Oružanih snaga stigao gotovo 12 sati nakon prvog poziva, pomoćnik ministra sigurnosti BiH za zaštitu i spašavanje, Samir Agić kaže:
"Nema helikoptera u BiH koji ima uređaj za noćno letenje. S druge strane, vremenski uslovi su bili onakvi kakvi jesu, a informacije koje smo imali odozgo, kroz civilnu zaštitu Konjica, su bile takve da starica nije kritično".
Agić je još dodao:
“Kažem da procedure jesu komplikovane, ali da se radilo o nekom ekstra-hitnom događaju, sigurno bi i ekstra-hitnije helikopter bio na terenu”.
O tvrdnjama GSS-a da nije radio broj za hitne slučajeve “112“, pomoćnik ministra sigurnosti BiH za zaštitu i spašavanje, Samir Agić, nam je rekao:
"Pa i ptice na grani znaju više da '112' broj u BiH pokušavamo da uspostavimo već godinama, ali ne ide, prvenstveno iz političkih razloga, pa onda dalje".
Direktor Uprave za civilnu zaštitu i vatrogastvo HN kantona, Eugen Ćubela takođe demantuje da Civilna zaštita nije adekvatno reagovala u slučaju evakuacije starice iz zametenog sela kod Konjica.
“Cijelu noć, znači otkad je se desio slučaj, otzkad smo mi bili obaviješteni u Operativnom centru ‘121‘ ovdje, županijskom centru u Mostaru, cijelu noć smo bili u kontaktu sa Konjicom i znali smo razvoj situacije”.
Međutim, upućeni kažu da je suština problema u tome što, po sadašnjem sistemu zaštite i spašavanja, treba razlikovati situacije u kojima je ugrožena jedna od onih kada je ugroženo više osoba.
O čemu se radi, objašnjava šef Odsjeka civilne zaštite HN kantona, Nasta Vidović.
“Imamo mi redovne snage na terenu, čiji je njihov redovni posao zaštita i spašavanje, kao što ima hitna pomoć. Znači, negdje je ugrožen jedan život, ide hitna pomoć i to spašava. Međutim, ako je ugroženo sto života, onda se proglašava stanje prirodne nesreće”.
Vidović još dodaje da, u konkretnom slučaju kod Konjica, treba utvrditi i da li se moglo angažovati lokalno preduzeće, s kojim je potpisan ugovor da održava ceste u zimskom periodu, da djeluje 24 sata dnevno, pa da put do sela bude prohodan.
Inače, i Nasta Vidović se slaže da je sistem, i u slučaju proglašenja stanja elementarne nepogode, komplikovan.
“Već ima duže vremena, gdje se na sastancima u Sarajevu govori da je ta procedura, da se treba pojednostaviti, da se trebaju donijeti neke smjernice, neke upute, da bi kraći vremenski period bio do dizanja helikoptera. To je u tijeku, a sad je ovakva procedura".
Ipak, slučaj evakuacije starice sa moždanim udarom iz sela kod Konjica opet je u javnosti pokrenuo poređenja sa sistemom spašavanja u bivšoj SFRJ. Šef Odsjeka civilne zaštite HN kantona, Nasta Vidović ističe da je ključna razlika što više nema principa dobrovoljnosti.
"Nemamo više onih vojnih evidencija, s Vojnog odsjeka, gdje smo znali da je neko u Teritorijalnoj odbrani, neko je u policiji, ovaj je slobodan, njega ćemo sad uzeti u Civilnu zaštitu i postići ćemo masovnost ljudi".
U međuvremenu, u brojnim komentarima o ovom slučaju na društvenim mrežama, te na mostarskim portalima, može se pročitati kako nije nikakva tajna da se novac namijenjen za spašavanje koristi za krpljenje budžetskih rupa, te da bi sistem napokon trebalo okrenuti ka tzv. običnom čovjeku.