Već 11 godina građani Mostara nisu birali lokalnu vlast. Posljednji lokalni izbori održani su 2008. godine, a dvije godine kasnije Ustavni sud BiH je, prihvativši apelaciju hrvatskih stranaka, poništio ranija posebna pravila za Mostar.
Ova pravila nametnuo je 2004. godine tadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, Sir Paddy Ashdown, nakon neuspješnih pregovora vodećih hrvatskih i bošnjačkih stranaka o novom, poslijeratnom gradskom Statutu. Ashdown je nametnuo Statut Grada Mostara u januaru 2004. godine. Dio tog Statuta su bila i posebna izborna pravila za Mostar prema kojima je formirano šest izbornih jedinica - po tri većinski hrvatske i bošnjačke. Međutim, Klub vijećnika Hrvata podnio je apelaciju Ustavnom sudu BiH, tvrdeći da jedan bošnjački glas vrijedi kao više hrvatskih, jer manje pretežno bošnjačke izborne jedinice daju jednak broj vijećnika kao i veće pretežno hrvatske, što je navedeni Sud proglasio neustavnim.
Otad do danas vodeće stranke ne mogu se dogovoriti o novim izbornim pravilima.
Zbog svega ovoga, Mostarka Irma Baralija 2018. godine tužila je BiH pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu. Presuda je donesena danas, 29. oktobra, i to u korist Irme Baralije.
Evropski sud za ljudska prava jednoglasno je presudio da je postojalo kršenje člana 1. Protokola br. 12 (opća zabrana diskriminacije) Evropske konvencije o ljudskim pravima. Presudom se nalaže BiH da izmijeni zakonodavstvo, najkasnije u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti ove presude.
Baralija je govorila za rubriku Zašto o problemu neodržavanja izbora u Mostaru i očekivanjima nakon presude iz Strasbourga.
RSE: Zašto se pitanje izbora u Mostaru dosad nije riješilo unutar Bosne i Hercegovine?
Baralija: SDA i HDZ nisu mogli dogovoriti na koji način će oni implementirati metod koji bi na najbolji način ili jednima il drugima omogućio najveći broj vijećnika u Gradskom vijeću.
Ovdje je vrlo važno da svi mi razumijemo da pitanje Mostara nije uopšte toliko apstraktno. Ono se nažalost svodi na prostu matematiku koja podrazumijeva digitron u ruci čelnika gradskog HDZ-a (Hrvatska demokratska stranka) i SDA (Stranka demokratske akcije) koji kažu – mi ćemo se dogovoriti ali tako da taj novi model nama garantuje određeni broj vijećnika. I oni ne mogu da se usaglase sve ove godine da li će jedni imati dva ili tri zagarantovano više vijećnika ili će to imati drugi. I zato smo mi taoci sve ove godine. Dakle, vrlo jednostavno.
RSE: Jeste li zato tužili BiH na Sudu za ljudska prava u Strasbourgu?
Baralija: Nisam ja tužila zbog njih, ja sam tužila zato što jednostavno ne mogu da ćutim, da gledam kako se ne samo meni, nego svim mojim sugrađanima i sugrađankama, krše osnovna politička prava sve ove godine. I tu se ne radi samo o kršenju osnovnih političkih prava, nego kao posljedica toga, kao posljedica nepostojanja vijeća, krše se i mnoga druga prava. Pravo na život u jednoj zdravoj i čistoj sredini je također naše pravo, a mi to ne možemo imati zato što javna preduzeća koja su... i određene usluge gradske koje su na nivou i koje su u nadležnosti Gradskog vijeća i Grada Mostara ne funkcionišu.
I zato kao posljedicu toga imamo razne krize, poput ove zadnje krize s deponijom Uborak, s neodvoženjem smeća, itd.
Dakle posljedice neodržavanja izbora se osjete svakodnevno. To nije samo politički, nema demokratije, ali se nešto dešava, idu neki procesi. Ne, mi posljedice osjetimo svaki dan.
Pročitajte i ovo: Politika brvno na putu ka evropskoj prijestonici kultureRSE: Koje su bile mogućnosti prije Strasbourga?
Baralija: Nikakve druge mogućnosti u okviru BiH nije bilo. Zato što, ako vam Ustavni sud, najviša institucija kada se radi o pravosuđu, presudi i naloži da državni parlament, odnosno država BiH mora implementirati presudu, mora naći neko novi način kako bi se održali izbori, i to se desi prije znate i sami koliko godina, i država BiH ne učini ništa po tom pitanju, onda je apsolutno besmisleno pokušavati na bilo kojem drugom nivou da ulažete tužbu zato što je Ustavni sud najviša institucija.
Ako je on već presudio, ja nemam kome drugom da se obratim, ja moram ići dalje na neke više instance kao što je bio Sud u Strasbourgu.
RSE: Šta očekujete od presude?
Baralija: Ja se nadam najboljem i priželjkujem ne samo da bi to bio slučaj u kojem je Irma Baralija dobila presudu, nego zato što nama u Mostaru treba neka makar i simbolična, a ovo nije simbolična ona je puno više od toga, ali treba nam neka mala ili malo veća pobjeda, kako bi nam svima vratila vjeru da su promjene moguće, i da ovo sve, da ta borba ima smisla. Ta borba s vjetrenjačama kako je doživljavaju ljudi.
Presuda u našu korist bit će samo jedan argument na našoj strani, ali to svakako neće biti presudno. Mi ćemo se i dalje boriti za što prije, što skorije održavanje izbora.
RSE: Hoće li presuda utjecati na rješavanje problema i na koji način? Koji je, prema Vašem mišljenju, ispravan način da se problem riješi?
Baralija: Pitanje treba biti riješeno na jedan jedini način, a to je da se otvore vrata državnog parlamenta, da parlamentarci koji već godinu dana uredno primaju svoje plate, počnu da zarađuju plate i krenu s radom. I da hitno bude prva tematska sjednica pitanje Mostara, i da onda u samom državnom parlamentu gdje treba da se donose takve odluke svaka stranka iznese svoje prijedloge. Do sada smo i Naša stranka, ali i druge strane iznosile prijedloge, ali to se dešavalo ili na press konferencijama, ili stranačkim kancelarijama i slično. Ovaj put svi ti prijedlozi treba da se dese i da se prezentiraju građanima kroz javne servise. I da se usvoji najbolji prijedlog bez obzira na to ko je predložio. Najvažnije je da se izbori dese.
Ja očekujem da ova presuda bude dodatni pritisak, i medijski pritisak i pritisak međunarodne zajednice koja treba da stoji iza svojih odluka, odnosno odluka međunarodnih sudova.
Nadam se da će pritisak biti dovoljan da se dođe do državnog parlamenta.
RSE: Vrlo često se u Mostaru čuje kako nakon tolikih godina građanima više i ne trebaju lokalni izbori. Ljudi ovo pravdaju tako što kažu da i tamo gdje ima izbora – ništa se ne mijenja, niti se situacija popravlja. Ovaj stav je sve prisutniji posebno kad nakon godinu dana od općih izbora BiH nema formiranu vlast. Kako zapravo neodržavanje lokalnih izbora šteti građanima? Koji su to plastični primjeri?
Baralija: Da, to što ste rekli jeste nešto što se čuje. Čak i kad ima demokratije i izbora, vlasti nema, dolazi do raznih blokada itd. Međutim, stvar je u tome što građani u svom svakodnevnom životu demokratiju najbolje osjete na tom lokalnom nivou. To je lično razlog zašto sam se i ja politički aktivirala. Najplastičniji primjeri politike jesu na tom lokalnom nivou. Naprimjer, ako ja imam svoje dijete, a imam, ja želim da dijete u blizini ima park u koji ga mogu odvesti. Mi takve stvari, da određujemo zelene površine, uređujemo parkove, igrališta, da naložimo da nam se očisti dvorište, da ne postoji mini deponija u svakom mostarskom naselju... To su stvari koje su sve lokalne nadležnosti.
Ali mi nemamo nikakvog načina da utječemo, niti da uputimo inicijative, jer kome da uputimo inicijative ako Gradskog vijeća nema.
S druge strane, vrlo važno, mi nemamo nikakav uvid kako se troše naši novci. Naprimjer, jedan od najvažnijih infrastrukturnih projekata koji se realizuje u Mostaru već godinama jeste projekat mostarskih kolektora otpadnih voda. Taj projekat košta 120 miliona konvertibilnih maraka. Mi smo danas u situaciji da 15 mjeseci što je probijen rok za puštanje u rad tih kolektora – prvo, nema kolektora, ne funkcionišu, i drugo, nema novca. I mi ne znamo na koji način je potrošen. To je novac građana. Djelomično je novac dobijen od stranaca kao donacija, pa je švedski ambasador dugo prozivao gradonačelnika Ljubu Bešlića zbog toga šta se desilo s novcem, tačnije 16 miliona donacije od švedskih poreskih obveznika. Ostatak je bio kredit Svjetske banke koji već treba vraćati. Dakle, niti ima novca, niti ima kolektora.
Građani su isključeni iz svih procesa političkog donošenja odluka i ne razumiju uopšte šta znači demokratija i zato i imaju takve stavove. Nikad im se nje dozvolilo da budu aktivni građani onako kako to predviđa demokratski sistem. To je posljedica i prezentiranja politike na način kako to dogovara nacionalnim strankama u Mostaru.