Segregacija i diskriminacija u školama širom Bosne i Hercegovine ostavlja dugoročne posljedice na djecu, upozoravaju predstavnici nevladinog sektora i međunarodnih organizacija u ovoj zemlji.
Tvrde da uzroke takvog stanja treba tražiti i u ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine, za kojeg kažu da je izgrađeno na naslijeđenoj diskriminaciji.
Nasuprot tome, da bh. narodi zajedno mogu napraviti krupne stvari pokazala je i borba sa poplavama posljednjih sedmica, smatraju neki od stranih predstavnika u BiH.
Ipak, mišljenja su i dalje oštro suprotstavljena jer pojedini predstavnici nacionalnih političkih elita u BiH i dalje tvrde da nije riječ o segregaciji, nego o zadovoljavanju nacionalnih prava i ispunjavanju najviših standarda.
Podaci Vijeća Evrope ukazuju na to da u BiH postoje dugoročne posljedice segregacije u školstvu na djecu. Na te podatke podsjeća Aida Kurtagić iz Centra za kritičko mišljenje iz Mostara:
„Svaki osmi učenik često izbjegava aktivnosti sa učenicima drugih nacionalnosti, a svaki šesti ne želi da sjedi u učionici sa učenicima drugih nacionalnosti.“, navodi Aida Kurtagić.
O koliko se slučajeva podijeljenih škola radi? Federalni ministar obrazovanja Damir Mašić podsjeća da su domaće institucije uradile jedan jedini izvještaj o segregaciji u školstvu, i to 2009. godine. Prema tom izvještaju...
„...u Federaciji BiH postoje 34 takve škole. One su uglavnom locirane na području Hercegovačko-neretvanskog i Srednjobosanskog kantona, i dijelom u Zeničko-dobojskog kantona. Zašto kažem dijelom Zeničko-dobojskog kantona? Taj kanton je objektivno napravio najviše iskoraka.“, kaže Mašić.
On dodaje da, međutim, segregacija, to jest potpuna odvojenost djece u školama postoji i u Republici Srpskoj:
„Nažalost, prošla godina je pokazala da smo bili u pravu kad su eskalirali problemi u Konjević Polju i u Mjesnoj zajednici Vrbanjci u Kotor Varoši.“, rekao je on.
Prema nekim razmišljanjima, segregacija u školstvu je zapravo samo jedan od aspekata diskriminacije sa kojim se suočava povratnička populacija svugdje u BiH. Zastupnik u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona Nerin Dizdar objašnjava:
„Jer imamo obrazovne sisteme koji djecu uče da su oni drugi protivnici, da je drugi njemu prijetnja, protivnik, neko ko guši njegov identitet, a ne neko ko ga nadopunjuje i ko doprinosi bogatstvu našeg zajedničkog, bosanskohercegovačkog identiteta.“, upozorava Dizdar.
Dizdar tvrdi da se tu radi, ustvari, o nastavku ratne politike:
„Problem diskriminacije seže od ratnih godina. I dan-danas imamo političke elite koje žele održati status i koje povratnike tretiraju kao jednu vrstu tumora kojeg treba lokalizovati i odstraniti.“, podvlači Dizdar.
Mary Ann Hennessey, šefica Ureda Vijeća Evrope u BiH, kaže da za stanje diskriminacije i segregacije u školstvu treba kriviti i ustavni sistem, koji je izgrađen na naslijeđenoj diskriminaciji:
„Najprije, istina je da dejtonski ustav i sporazum o podjeli vlasti je veoma pogodan za tu vrstu sistema. To je sistem prema kojem se u ovoj zemlji vlast dijeli na osnovu pripadnosti etničkim i političkim grupama.“
Hennessey smatra da građani, učenici i roditelji nisu pokazali dovoljno otpora nametanju lošeg obrazovanja njihovoj djeci i porodicama. Šefica Ureda Vijeća Evrope u BiH smatra da su nedavne poplave u BiH pokazale jednu sasvim drugačiju sliku zemlje:
„Ono što smo vidjeli u posljednjih sedmicu dana ili nešto više, način na koji se ljudi u ovoj zemlji mogu okupiti, i zapravo postići krupne stvari, je nešto što želimo i što vi želite da vaša djeca nauče, umjesto da uče o razlikama i razdvajanju.“, istakla je Hennessey.
S druge strane, Denis Lasić, premijer Hercegovačko-neretvanskog kantona, u kojem se kao primjeri segregacije navode podijeljene škole u Prozoru, Mostaru i Stocu, tvrdi da je mreža škola u tom kantonu zadovoljavajuća:
„Svaki učenik, svaki roditelj ima pravo izbora škole i jezika na bilo kojem području. Nitko mu to ne može zabraniti. A ovo što netko želi napraviti miks od svega toga, mislim da to nije dobro. Nitko tu ne bi bio zadovoljan.“, smatra Lasić.
Na naše pitanje, kako reagira na tvrdnje da je Hercegovačko-neretvanski kanton primjer lošeg, podijeljenog školstva, premijer Lasić odgovara:
„A ja kažem da je najbolji. Ovo je jedina županija koja ima škole na nastavnom planu i programu na sva tri jezika. Nek mi pokažu još županiju i kantonu koji to imaju.“, tvrdi premijer Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Ipak, u nevladinom sektoru kažu da političko uređenje i specifičnosti nekog područja ne bi smjeli biti izgovor za diskriminaciju u obrazovanju, te podsjećaju da se čak ne provode ni sudske presude o poništenju segregacije u školama. Aida Kurtagić, iz Centra za kritičko mišljenje iz Mostara, govori:
„Iako se već godinama susrećemo s argumentima koji naglašavaju specifičnost nekog geografskog područja, time ističući politički ustroj državne teritorije kao osnovne kočnice u procesu ukidanja diskriminacije i segregacije u našem društvu, to ipak ne bi smio biti pravosudni argument u slučaju diskriminacije i segregacije u javnom obrazovnom sistemu.“, zaključuje Aida Kurtagić.
Tvrde da uzroke takvog stanja treba tražiti i u ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine, za kojeg kažu da je izgrađeno na naslijeđenoj diskriminaciji.
Nasuprot tome, da bh. narodi zajedno mogu napraviti krupne stvari pokazala je i borba sa poplavama posljednjih sedmica, smatraju neki od stranih predstavnika u BiH.
Ipak, mišljenja su i dalje oštro suprotstavljena jer pojedini predstavnici nacionalnih političkih elita u BiH i dalje tvrde da nije riječ o segregaciji, nego o zadovoljavanju nacionalnih prava i ispunjavanju najviših standarda.
Podaci Vijeća Evrope ukazuju na to da u BiH postoje dugoročne posljedice segregacije u školstvu na djecu. Na te podatke podsjeća Aida Kurtagić iz Centra za kritičko mišljenje iz Mostara:
„Svaki osmi učenik često izbjegava aktivnosti sa učenicima drugih nacionalnosti, a svaki šesti ne želi da sjedi u učionici sa učenicima drugih nacionalnosti.“, navodi Aida Kurtagić.
O koliko se slučajeva podijeljenih škola radi? Federalni ministar obrazovanja Damir Mašić podsjeća da su domaće institucije uradile jedan jedini izvještaj o segregaciji u školstvu, i to 2009. godine. Prema tom izvještaju...
„...u Federaciji BiH postoje 34 takve škole. One su uglavnom locirane na području Hercegovačko-neretvanskog i Srednjobosanskog kantona, i dijelom u Zeničko-dobojskog kantona. Zašto kažem dijelom Zeničko-dobojskog kantona? Taj kanton je objektivno napravio najviše iskoraka.“, kaže Mašić.
On dodaje da, međutim, segregacija, to jest potpuna odvojenost djece u školama postoji i u Republici Srpskoj:
„Nažalost, prošla godina je pokazala da smo bili u pravu kad su eskalirali problemi u Konjević Polju i u Mjesnoj zajednici Vrbanjci u Kotor Varoši.“, rekao je on.
Prema nekim razmišljanjima, segregacija u školstvu je zapravo samo jedan od aspekata diskriminacije sa kojim se suočava povratnička populacija svugdje u BiH. Zastupnik u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona Nerin Dizdar objašnjava:
„Jer imamo obrazovne sisteme koji djecu uče da su oni drugi protivnici, da je drugi njemu prijetnja, protivnik, neko ko guši njegov identitet, a ne neko ko ga nadopunjuje i ko doprinosi bogatstvu našeg zajedničkog, bosanskohercegovačkog identiteta.“, upozorava Dizdar.
Dizdar tvrdi da se tu radi, ustvari, o nastavku ratne politike:
„Problem diskriminacije seže od ratnih godina. I dan-danas imamo političke elite koje žele održati status i koje povratnike tretiraju kao jednu vrstu tumora kojeg treba lokalizovati i odstraniti.“, podvlači Dizdar.
Mary Ann Hennessey, šefica Ureda Vijeća Evrope u BiH, kaže da za stanje diskriminacije i segregacije u školstvu treba kriviti i ustavni sistem, koji je izgrađen na naslijeđenoj diskriminaciji:
„Najprije, istina je da dejtonski ustav i sporazum o podjeli vlasti je veoma pogodan za tu vrstu sistema. To je sistem prema kojem se u ovoj zemlji vlast dijeli na osnovu pripadnosti etničkim i političkim grupama.“
Hennessey smatra da građani, učenici i roditelji nisu pokazali dovoljno otpora nametanju lošeg obrazovanja njihovoj djeci i porodicama. Šefica Ureda Vijeća Evrope u BiH smatra da su nedavne poplave u BiH pokazale jednu sasvim drugačiju sliku zemlje:
„Ono što smo vidjeli u posljednjih sedmicu dana ili nešto više, način na koji se ljudi u ovoj zemlji mogu okupiti, i zapravo postići krupne stvari, je nešto što želimo i što vi želite da vaša djeca nauče, umjesto da uče o razlikama i razdvajanju.“, istakla je Hennessey.
S druge strane, Denis Lasić, premijer Hercegovačko-neretvanskog kantona, u kojem se kao primjeri segregacije navode podijeljene škole u Prozoru, Mostaru i Stocu, tvrdi da je mreža škola u tom kantonu zadovoljavajuća:
„Svaki učenik, svaki roditelj ima pravo izbora škole i jezika na bilo kojem području. Nitko mu to ne može zabraniti. A ovo što netko želi napraviti miks od svega toga, mislim da to nije dobro. Nitko tu ne bi bio zadovoljan.“, smatra Lasić.
Na naše pitanje, kako reagira na tvrdnje da je Hercegovačko-neretvanski kanton primjer lošeg, podijeljenog školstva, premijer Lasić odgovara:
„A ja kažem da je najbolji. Ovo je jedina županija koja ima škole na nastavnom planu i programu na sva tri jezika. Nek mi pokažu još županiju i kantonu koji to imaju.“, tvrdi premijer Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Ipak, u nevladinom sektoru kažu da političko uređenje i specifičnosti nekog područja ne bi smjeli biti izgovor za diskriminaciju u obrazovanju, te podsjećaju da se čak ne provode ni sudske presude o poništenju segregacije u školama. Aida Kurtagić, iz Centra za kritičko mišljenje iz Mostara, govori:
„Iako se već godinama susrećemo s argumentima koji naglašavaju specifičnost nekog geografskog područja, time ističući politički ustroj državne teritorije kao osnovne kočnice u procesu ukidanja diskriminacije i segregacije u našem društvu, to ipak ne bi smio biti pravosudni argument u slučaju diskriminacije i segregacije u javnom obrazovnom sistemu.“, zaključuje Aida Kurtagić.