Rimokatolička crkva, protestantske i anglikanske crkve, kao i pravoslavne crkve koje su prihvatile računanje vremena po Gregorijanskom kalendaru proslavljaju Božić, dan rođenja Isusa Hrista. Tradicionalno, u Bosni i Hercegovini ovaj najradosniji katolički praznik vjernici provedu u krugu porodice i prijatelja. Centralna misa u glavnom gradu Bosne i Hercegovine održana je u Katedrali Srca isusova, koju je predvodio nadbiskup vrhbosanski Vinko kardinal Puljić. Vjernike je pozvao na međusobno uvažavanje, toleranciju i ljubav.
Posebna radost oko srca, zajedništvo među vjernicima očuvani su i danas iako se sve svelo na nadmetanje u tome ko će više i bolje, šarenije. Nekada je to bilo jednostavnije, kaže fra Ćiro iz Livna. Osim badnjaka, u kuću se unosila se i slama, koju su prostirali po podu, što je simboliziralo krevet malog Isusa, sjeća se fra Ćiro:
„Ja sam u svome rodnome Odžaku, kraj Livna, bio u kući u kojoj je bilo nas sedamnaestero čeljadi. I tako smo s nestrpljenjem čekali Božić da sam ja znao mamu pitati: ’A gdje je sada Božić?’ Ona kaže: ’Sad je na vrh Dinare.’ Onda drugi dan je na Velikoj gredi, treći dan na Maloj gredi, četvrti dan eno ga sad na Pištecu, i tako dokle dođe. To je bilo jedno veliko iščekivanje. Na Badnji dan je bilo još najradosnije, zapravo na Badnju večer – tada smo imali večeru tamo gdje je ognjište bilo. I najradosnije je ono kad se badnjaci unose, i to tri badnjaka koji se danima pripremaju i stavljaju se križevi na njih, a mi djeca smo uz molitvu jedva čekali da se počne slama sijati po podu oko ognjišta.“
Nekada se Božić čekao sa velikom radošću, kaže fra Ćiro:
„To je zaista bila radost – i još više što se postilo tih dana. To nama danas malo fali. Onda smo iščekivali iz tog posta da dođemo evo i u jednu radost i tijela, ali radost i duše. Za Božić pita bude obavezno, kiseli kupus i meso. To je bilo dovoljno. Ako se nađu još koja smokva i orah, to bi bilo to. A danas se izmišlja. Ali bili smo tada sretniji, vjerujte mi, nego danas.“
Te običaje koliko mogu vjernici pokušavaju očuvati i danas. Mostarci su Božić ovako dočekali:
Vaš browser nepodržava HTML5
Božić u Mostaru
U skladu sa tradicijom, Katedrala Srca Isusova na božićnoj misi - ponoćki bila je prepuna. Katolicima su se pridružili i građani drugih vjera koji su pratili svetu misu. Kardinal Puljić je u svom govoru pomenuo maglovite noći i veliku zagađenost zraka posljednjih dana u Sarajevu i u mnogim drugim gradovima u BiH, te to uporedio sa duhovnom maglom koja se nadvila nad čovjeka.:
„Želimo da u toj vjeri mijenjamo ozračje magle, mijenjamo sumornost života, mijenjamo tu zagađenost u javnom životu, zagađenost mržnjom, sebičnošću, ohološću. Da unosimo dobrotu, plemenitost i ljubav. Ne od nas, nego od toga što smo Isusa prihvatlili u svoj život. Uđi u naš život, Isuse, uhodi s nama – jer Bog je došao k nama. Rodio se kao dijete i mi to dijete prihvatimo da s njime živimo", poručio je kardinal.
FOTOGALERIJA: Misa ponoćka u Mostaru
Misa ponoćka u Mostaru
Na istinsku vjeru i zajedništvo pozvao je biskup mostarsko-duvanjski Ratko Perić, koji je u mostarskoj katedrali - Prvostolnici Marije Majke Crkve, predvodio božićnu misu ponoćku:
„Ako nećemo biti Božiji, potpuno Božiji, istrunut ćemo, doći će drugi koji će opstati, cvjetati i plodove nositi", rekao je biskup Perić.
Božić je i vrijeme darivanja, pa je u samostanu Duhovnom centru Karmel Svetog Ilije na obalama Buškog jezera kraj Tomislavgrada organizovan humanitarni program kako bi pomogli djeci tajfunom pogođenih Filipina. Idejni tvorac cijele akcije je otac Zvonko Martić:
„Stvarno se radujem da su ljudi ovoga kraja prihvatili akciju, osobito što je to malo ribarsko selo u kome je uništeno sve od čega žive, od brodica i mreža, i naša je želja pomoći djeci pomažući njihovim roditeljima da naprave brodice i da nabave ribarske mreže", rekao je otac Martić.
Ovaj Božić ostat će zapamćen i po tome što ove godine prvi put nakon rata u BiH u svim javnim školama na području Sarajevskog kantona djeca ne idu u školu.
