Grupa mladih arheologa iz Mostara ovih je dana privukla pažnju medija na sebe nakon što su na internet-stranici svog neformalnog udruženja "Arheon" objavili da su bukvalno sa ulice spasili jedan antički reljef, zapravo jedan od najstarijih ikada pronađenih spomenika na širem mostarskom području.
Cijeli slučaj zapravo je razotkrio koliko se u BiH već decenijama ne vodi nikakva briga o mnogim segmentima društvenog života, pa su tako zapostavljene i institucije koje se bave očuvanjem spomenika kulturno-historijske baštine. Ispaštaju hiljadama godina stari artefakti, zbog čije ugroženosti bi se u modernom, razvijenom svijetu cijelo društvo podiglo "na noge".
Neformalno udruženje "Arheon" saopćilo je kako su njegovi mladi aktivisti spasili jedan antički reljef koji se već preko 20 godina nalazio u Šantićevom parku, u starom dijelu Mostara, u frekventnoj, Titovoj ulici.
Oko 2.000 godina star, reljef je bio dio Arheološkog parka ispred obližnjeg, predratnog sjedišta Muzeja Hercegovine, gdje se danas nalazi mostarska Medresa. Nakon rata, arheološki predmeti su preneseni na tri različite lokacije, a jedna od njih je i park Alekse Šantića.
O kakvom se reljefu radi, objašnjavaju mladi arheolozi Damir Ugljen i Marko Barišić:
„Imamo prikaz dvije muške figure. To su braća blizanci, sinovi Zeusa. Jedan je polubog, a drugi je obični smrtnik. Obično se prikazuju u istim odijelima, i frizure također iste imaju, tako da je vrlo teško raspoznati koji je Kastor, a koji je Poluks“, pojašnjava Ugljen.
„Cijela priča ide tako da je jedan sin smrtnika, a jedan besmrtnika - Zeusa, tako je ispalo da će jedan biti besmrtnik, a jedan smrtnik. Ali pošto su bili blizanci, besmrtnik se odrekao svoje besmrtnosti da bi bio sa svojim bratom. I onda je Zeus, potaknut tom ljubavlju koju je vidio između njih, pretvorio ih u zvijezde“, navodi Barišić.
Saradnjom mladih arheologa, zvanične Agencije Stari grad i Muzeja Hercegovine, reljef - koji je pronađen šezdesetih godina na području Čapljine - prebačen je u dvorište navedenog Muzeja. Tako je antički reljef odnesen iz Šantićevog parka, ali je na toj lokaciji ostalo još vrijednih spomenika.
„Ovdje se nalazi pored nas jedan kasnoantički sarkofag, koji proživljava istu sudbinu kao i taj reljef. Iz prostorija Muzeja je nakon rata prebačen u Park Alekse Šantića, i još uvijek, 20 godina nakon toga, stoji tu. Svom srećom da se radi o velikim dimenzijama kamena i vrlo ga je teško pomaknuti i bilo šta uraditi na njemu“, objašnjava arheolog Udruženja "Arheon" Damir Ugljen.
Jedan od spomenika je i išaran grafitima. O čemu se radi, mladi arheolog Marko Barišić kaže:
„Ovo je dio jednog nadgrobnog oltara koji je stajao iznad groba, nekog groba u rimskom vremenu, ovdje negdje u Hercegovini. Evo vidimo kako se ponašamo prema takvim spomenicima - on je išaran, nalazi se usred parka, nezaštićen kompletno. To je, zapravo, pokazatelj koliko nam je stalo do kulturne baštine.“
Muzej Hercegovine jeste nadležna institucija za arheološke spomenike, ali direktor tog Muzeja Asim Krhan govori nam da se nalaze u teškoj situaciji, kao uostalom i ostale institucije tog tipa u BiH:
„Moram reći da od objekata i zgrade koju je prije rata imao, Muzej od rata egzistira u dvije spomen-kuće i izložbenom prostoru kule Starog mosta, znači to su ipak prostori koji sa stanovišta arheologije nisu neki dobri uslovi“, navodi Asim Krhan.
Muzeju, koji bi se trebao brinuti o čuvanju i prezentaciji arheološkog blaga, nedostaje i stručnog kadra. Direktor Asim Krhan kaže da će učiniti koliko je u njihovoj moći da po muzejskim standardima arheološki spomenici dobiju svoj izložbeni prostor:
„Možemo reći da arheološka zbirka u nekim prioritetima toliko godina nakon rata još nije došla adekvatno na dnevni red zato što smo nekim drugim zbirkama dali do sada prioritet, prije svega arhivistici, koju smo morali digitalizirati i spašavati od propadanja, kao i etnografskoj zbirci, koju radimo zadnjih nekoliko godina“, konstatuje direktor.
Spašavanje makar jednog reljefa je, za početak, kakav-takav napredak, smatra mladi arheolog Damir Ugljen:
„Za sada je napravljen veliki pomak samim tim što reljef više nije na ulici. Praktično je bio na ulici. Sad se nalazi u prostorijama Muzeja Hercegovine, u kući Džemala Bijedića“, kaže Ugljen.
Inače, grupa arheoloških predmeta u Šantićevom parku i Muzeju Hercegovine samo je dio historijskog blaga sa tog područja. Prema knjizi, koju je napisala profesorica Snježana Vasilj sa mostarskog Sveučilišta, na širem području Hercegovine ima oko dvije i po hiljade arheoloških lokaliteta. Zato mladi arheolozi predlažu da se čim prije osnuje Arheološka zbirka u zatvorenom prostoru, gdje bi se od zuba vremena sačuvala većina do sada pronađenih predmeta.
Ali to je tek dio napora koji se u razvijenom svijetu preduzimaju na zaštiti naslijeđa. U tim zemljama su predviđene najstrože kazne za oštećivanje kulturno-historijske ili prirodne baštine, kaže nam dr. Danijel Džino, predavač na Odjelu antičke povijesti i hrvatskih studija Sveučilišta Macquarie u Sydneyju, Australija:
„Mislim da bi se javnost podigla, mediji bi se podigli i mislim da bi zakonodavci – bilo lokalni, bilo federalni – morali djelovati jer bi bili pod pritiskom javnosti, tako da bi počinitelji bili kažnjeni, ili budući počinitelji bi bili kažnjeni za primjer, tako da mislim da takve stvari se ne bi tolerirale“, konstatuje Džino.
Cijeli slučaj zapravo je razotkrio koliko se u BiH već decenijama ne vodi nikakva briga o mnogim segmentima društvenog života, pa su tako zapostavljene i institucije koje se bave očuvanjem spomenika kulturno-historijske baštine. Ispaštaju hiljadama godina stari artefakti, zbog čije ugroženosti bi se u modernom, razvijenom svijetu cijelo društvo podiglo "na noge".
Neformalno udruženje "Arheon" saopćilo je kako su njegovi mladi aktivisti spasili jedan antički reljef koji se već preko 20 godina nalazio u Šantićevom parku, u starom dijelu Mostara, u frekventnoj, Titovoj ulici.
Oko 2.000 godina star, reljef je bio dio Arheološkog parka ispred obližnjeg, predratnog sjedišta Muzeja Hercegovine, gdje se danas nalazi mostarska Medresa. Nakon rata, arheološki predmeti su preneseni na tri različite lokacije, a jedna od njih je i park Alekse Šantića.
O kakvom se reljefu radi, objašnjavaju mladi arheolozi Damir Ugljen i Marko Barišić:
„Imamo prikaz dvije muške figure. To su braća blizanci, sinovi Zeusa. Jedan je polubog, a drugi je obični smrtnik. Obično se prikazuju u istim odijelima, i frizure također iste imaju, tako da je vrlo teško raspoznati koji je Kastor, a koji je Poluks“, pojašnjava Ugljen.
„Cijela priča ide tako da je jedan sin smrtnika, a jedan besmrtnika - Zeusa, tako je ispalo da će jedan biti besmrtnik, a jedan smrtnik. Ali pošto su bili blizanci, besmrtnik se odrekao svoje besmrtnosti da bi bio sa svojim bratom. I onda je Zeus, potaknut tom ljubavlju koju je vidio između njih, pretvorio ih u zvijezde“, navodi Barišić.
Saradnjom mladih arheologa, zvanične Agencije Stari grad i Muzeja Hercegovine, reljef - koji je pronađen šezdesetih godina na području Čapljine - prebačen je u dvorište navedenog Muzeja. Tako je antički reljef odnesen iz Šantićevog parka, ali je na toj lokaciji ostalo još vrijednih spomenika.
„Ovdje se nalazi pored nas jedan kasnoantički sarkofag, koji proživljava istu sudbinu kao i taj reljef. Iz prostorija Muzeja je nakon rata prebačen u Park Alekse Šantića, i još uvijek, 20 godina nakon toga, stoji tu. Svom srećom da se radi o velikim dimenzijama kamena i vrlo ga je teško pomaknuti i bilo šta uraditi na njemu“, objašnjava arheolog Udruženja "Arheon" Damir Ugljen.
Jedan od spomenika je i išaran grafitima. O čemu se radi, mladi arheolog Marko Barišić kaže:
„Ovo je dio jednog nadgrobnog oltara koji je stajao iznad groba, nekog groba u rimskom vremenu, ovdje negdje u Hercegovini. Evo vidimo kako se ponašamo prema takvim spomenicima - on je išaran, nalazi se usred parka, nezaštićen kompletno. To je, zapravo, pokazatelj koliko nam je stalo do kulturne baštine.“
Muzej Hercegovine jeste nadležna institucija za arheološke spomenike, ali direktor tog Muzeja Asim Krhan govori nam da se nalaze u teškoj situaciji, kao uostalom i ostale institucije tog tipa u BiH:
„Moram reći da od objekata i zgrade koju je prije rata imao, Muzej od rata egzistira u dvije spomen-kuće i izložbenom prostoru kule Starog mosta, znači to su ipak prostori koji sa stanovišta arheologije nisu neki dobri uslovi“, navodi Asim Krhan.
Muzeju, koji bi se trebao brinuti o čuvanju i prezentaciji arheološkog blaga, nedostaje i stručnog kadra. Direktor Asim Krhan kaže da će učiniti koliko je u njihovoj moći da po muzejskim standardima arheološki spomenici dobiju svoj izložbeni prostor:
„Možemo reći da arheološka zbirka u nekim prioritetima toliko godina nakon rata još nije došla adekvatno na dnevni red zato što smo nekim drugim zbirkama dali do sada prioritet, prije svega arhivistici, koju smo morali digitalizirati i spašavati od propadanja, kao i etnografskoj zbirci, koju radimo zadnjih nekoliko godina“, konstatuje direktor.
Spašavanje makar jednog reljefa je, za početak, kakav-takav napredak, smatra mladi arheolog Damir Ugljen:
„Za sada je napravljen veliki pomak samim tim što reljef više nije na ulici. Praktično je bio na ulici. Sad se nalazi u prostorijama Muzeja Hercegovine, u kući Džemala Bijedića“, kaže Ugljen.
Inače, grupa arheoloških predmeta u Šantićevom parku i Muzeju Hercegovine samo je dio historijskog blaga sa tog područja. Prema knjizi, koju je napisala profesorica Snježana Vasilj sa mostarskog Sveučilišta, na širem području Hercegovine ima oko dvije i po hiljade arheoloških lokaliteta. Zato mladi arheolozi predlažu da se čim prije osnuje Arheološka zbirka u zatvorenom prostoru, gdje bi se od zuba vremena sačuvala većina do sada pronađenih predmeta.
Ali to je tek dio napora koji se u razvijenom svijetu preduzimaju na zaštiti naslijeđa. U tim zemljama su predviđene najstrože kazne za oštećivanje kulturno-historijske ili prirodne baštine, kaže nam dr. Danijel Džino, predavač na Odjelu antičke povijesti i hrvatskih studija Sveučilišta Macquarie u Sydneyju, Australija:
„Mislim da bi se javnost podigla, mediji bi se podigli i mislim da bi zakonodavci – bilo lokalni, bilo federalni – morali djelovati jer bi bili pod pritiskom javnosti, tako da bi počinitelji bili kažnjeni, ili budući počinitelji bi bili kažnjeni za primjer, tako da mislim da takve stvari se ne bi tolerirale“, konstatuje Džino.