Da li je Dodik još uvek gospodar Republike Srpske

U najnovijem Mostu RSE razgovaralo se o tome u kojoj meri su nedavni izbori oslabili moć Milorada Dodika. Sagovornici su bili Mladen Mirosavljević, stručnjak za javno mnjenje iz Banjaluke, i Goran Marković, politički analitičar iz Bijeljine.

U ovom polemičkom dijalogu bilo je reči o tome šta znači činjenica da je Dodik sa izuzetno malom razlikom u broju glasova pobedio na izborima za predsednika Republike Srpske, da li su nedavni izbori pokazali da je u ovom trenutku Republika Srpska podeljena - polovina je za Dodika, a druga polovina protiv njega, da li izbor opozicionog kandidata Mladena Ivanića za člana Predsedništva Bosne i Hercegovine menja odnose u Republici Srpskoj, da li je podrška patrijarha Srpke pravoslavne crkve Irineja doprinela Dodikovoj pobedi, zašto Dodik više ne priča o otcepljenju Republike Srpske, kao i o tome koliko je za Dodika značajan njegov savez sa liderom bosanskih Hrvata Draganom Čovićem.

Omer Karabeg: Na izborima za predsednika Republike Srpske Milorad Dodik je pobedio Ognjena Tadića sa svega desetak hiljada razlike u glasovima. On je postigao tako tesnu pobedu i pored toga što su mu direktnu podršku dali patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej i ruski predsednik Putin - dva veoma uticajna faktora u Republici Srpskoj, da ne govorimo o medijima koji su najvećim delom bili na njegovoj strani. Pa ipak, on se i dalje ponaša kao gazda Republike Srpske. Ima li on osnova za takvo ponašanje?

Mladen Mirosavljević: Mislim da on ima potpunog osnova za takvo ponašanje. Činjenica je da je na proteklim izborima za predsjednika Republike Srpske Milorad Dodik osvojio 45,21 procenat, dok je Ognjen Tadić, njegov suparnik iz Saveza za promjene, osvojio 44,18 procenata glasova. Ta razlika je, dakle, jedan procenat. Ali matematika je jedno, a realnost drugo.

Mislim da nikome u Bosni i Hercegovini, a pogotovo u Republici Srpskoj, ne pada na pamet da tvrdi da je, recimo, Mladen Ivanić, koji je kao kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine dobio više glasova nego Dodik, moćniji političar od Milorada Dodika.

Bez obzira na matematički oslabljenu poziciju, mislim da realna pozicija gospodina Dodika i u Republici Srpskoj i na nivou Bosne i Hercegovine ostaje nepromijenjena. To se može zaključiti na osnovu broj mandata koji je osvojila koalicija koju on predvodi, a prije svega na osnovu činjenice da je on istovremeno i predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata i predsjednik Republike Srpske koji imenuje mandatara za sastav vlade. Sve to zajedno mu omogućava da i dalje bude najmoćniji političar u Republici Srpskoj.

A kad je riječ o nivou Bosne i Hercegovine, Dodikova moć se bazira prije svega na izbornom rezultatu pobjedničke koalicije u Republici Srpskoj, ali i na njegovom čvrstom savezništvu sa neprikosnovenim liderom hrvatskog stranačkog korpusa - Draganom Čovićem.

Goran Marković: Mislim da je pobjeda Dodika na predsjedničkim izborima bila očekivana, ali - barem za mene - nije bilo očekivano da će ta pobjeda biti tako tijesna i neizvjesna. Smatram da je time bitno uzdrman njegov legitimitet, jer je očigledno da polovina birača nije željela da glasa. Činjenica je takođe da je njegova stranka u Narodnoj skupštini dobila značajno manji broj mandata nego što ih je imala do sada. Oni su spali na 29 mandata što se može smatrati neuspjehom. Čak i kao lider parlamentarne većine njegov Savez nezavisnih socijaldemokrata neće moći imati onu apsolutnu vlast koju je imao do sada. To će uticati i na Dodikovu realnu političku moć, jer on neće moći da sprovodi svoju politiku u onoj mjeri i na onaj način kako je to radio do sada.

Omer Karabeg: Može li se reći da je Republika Srpska u ovom trenutku praktično podeljena. Jedna polovina birača je za Dodika, a duga protiv njega. Naravno, govorimo o onima koji su izašli na izbore.

Mladen Mirosavljević: Mislim da se može reći da je Republika Srpska na neki način podijeljena i da je ta podjela uočljiva još od lokalnih izbora. Ta podjela je za mene nešto negativno, jer se stranke u Republici Srpskoj ne razlikuju po ideologiji. U principu one nemaju ideologiju nego su podijeljene na osnovu nekih drugih kriterija.

Goran Marković: Mislim da podjela upravo ide linijom ko je za i ko je protiv dosadašnje vlasti, ali ta podjela nema nikakve dublje ideološko- političke korijene, jer kod nas ne postoje političke partije u punom smislu te riječi. One su dijelom političke partije, a dijelom obične interesne grupe. Mi nemamo jasno profilisanu ljevicu, desnicu i centar, već samo navodne političke partije koje u većoj ili manjoj mjeri sprovode, ili bi željele da sprovode, jedan neoliberalni koncept.

Omer Karabeg: Da li je izbor opozicionog kandidata Mladena Ivanića za člana Predsedništva Bosne i Hercegovine oslabio Dodikovu poziciju?

Goran Marković: Sigurno da je oslabio i to po više osnova. Mislim da izbor Mladena Ivanića može pokazati da se u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine može voditi umjerenija politika koja je sklonija kompromisu. Činjenica da Dodikova partija više nema svog člana u Predsjedništvu otežava sprovođenje njihove dosadašnje strategije nacionalne homogenizacije i stalnog pokretanja velikih nacionalnih pitanja u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Mislim da će Ivanić drugačije da postupa. U svakom slučaju Savezu nezavisnih socijademokrata izbijen je snažan oslonac za sprovođenju njihove dosadašnje političke strategije.

Mladen Mirosavljević: Ako imamo u vidu koje su glavne ingerencije člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a to su diplomatija i budžet, mislim da izbor Mladena Ivanića nije oslabio poziciju Milorada Dodika. Dodik ima mehanizme da utiče na odluke Mladena Ivanića.

Omer Karabeg: Lider opozicije Mladen Bosić žali se da je podrška patrijarha Srpske pravoslavne crkve Irineja, koju je on dao Dodiku dan uoči izbora, uticala na izborne rezultate. Koliko je ta podrška bila presudna da se Dodik održi na mestu predsednika?

Mladen Mirosavljević: Činjenica je da su mnogi u Republici Srpskoj, a vjerovatno ne samo u njoj, bili iznenađeni prisustvom srpskog patrijarha Irineja u Dodikovoj predizbornoj kampanji. Može se govoriti koliko je to legitimno, a koliko nije, koliko je moralno, a koliko nije, ali je činjenica da se patrijarh srpski na neki način priklonio Miloradu Dodiku koji je na čelu socijaldemokratske stranke, a ne nekome ko je na čelu neke narodne stranke. Mislim da to nije bitnije uticalo na konačan rezultat koji je postigao gospodin Dodik. On svoju moć crpi iz mnogo više izvora, a učešće patrijarha je samo je jedan od načina koje je Dodik koristio u svojoj predizbornoj kampanji da postigne što bolji rezultat na izborima.

Goran Marković: Rezultati izbora su, barem kad je riječ o raspoloženju građana, određeni znatno prije onog trenutka kada je patrijarh iznio svoj stav, što praktično znači da patrijarh nije mogao bitnije da utiče na opredjeljenje birača. Naravno, smatram da je takva izjava patrijarha nelegitimna, da ona nije u skladu sa proklamovanim sekularnim i demokratskim karakterom države i da je patrijarh u svakom slučaju morao da se uzdrži od jedne takve izjave, ali ta izjava, koja je data u posljednjem trenutku, nije mogla da privuče veći broj glasova na Dodikovu stranu.

Ne treba zaboraviti da je izborna kampanja nezvanično počela mnogo prije njenog zvaničnog početka. Praktično je cijela ova godina bila izborna i mnogi potezi i vlasti i opozicije bili su usmjereni na pridobijanje prvenstveno neopredjeljenih birača, tako da patrijarhova izjava nije mogla da značajnije promjeni odnos političkih snaga. Pogotovo što smatram pogrešnim mišljenje da Srpska pravoslavna crkva može u odlučujućoj mjeri da utiče na tako krupne političke događaje kao što su predsjednički izbori.

Omer Karabeg: Dodik se izgleda sada zalaže da se što pre formira vlast na nivou Bosne i Hercegovine. Više ne priča o otcepljenju Republike Srpske. Mislite li da je svestan da je ta priča potrošena?

Mladen Mirosavljević: Ne vjerujem da on misli da je ta priča potrošena. Riječ je o tome da su trenutno u žiži neki drugi prioriteti. To je prije svega formiranje vlasti u Republici Srpskoj kao i konstitusanje vlasti na nivou Bosne i Hercegovine. Kada se sve to obavi i kad ponovo čujemo izjave gospodina Milorada Dodika i vidimo njegove postupke, tek tada ćemo moći da sudimo o tome koji će biti njegovi strateški pravci. Ja lično mislim da se oni neće mijenjati.

Goran Marković: Mislim da ideja o otcjepljenju Republike Srpske u ovom trenutku nije aktuelna. Ne možete govoriti o otcjepljenju, a istovremeno želiti da učestvujete u formiranju vlasti države koja po vašem mišljenju treba da nestane. Govoriti to u ovom trenutku bilo bi potpuno besmisleno, jer u formiranju vlasti na nivou Bosne i Hercegovine treba da učestvuje i Stranka demokratske akcije za koju se sasvim sigurno može reći da se protivi ideji o otcjepljenju.

S druge strane, u Narodnoj skupštini Republike Srpske svoje poslanike će imati i koalicija Domovina čiju okosnicu čini upravo Stranka demokratske akcije. Domovina se sada javlja kao mogući koalicioni partner u Republici Srpskoj tako da se sada nalazimo u jednoj pomalo apsurdnoj situaciji - apsurdnoj sa stanovišta priča o otcjepljenju, ali nimalo apsurdnoj sa stanovišta prirode našeg političkog sistema gdje političke stranke, koje imaju dijametralno suprotne programe kada je u pitanju opstanak Bosne i Hercegovine, mogu, ili možda čak i žele, da budu dio zajedničke koalicije na nivou Bosne i Hercegovine, a nije isključeno i na nivou entiteta.

Omer Karabeg: Zanimljivo je da se Dodik sve više oslanja na Dragana Čovića i HDZ. On najavaljuje, a to potvrđuje i gospodin Čović, čvrst savez s tom strankom. Zašto je njemu potreban Dragan Čović?

Goran Marković: Potreban mu je zato što on očekuje da će kroz koaliciju sa HDZ-om obezbijediti učešće u vlasti na nivou Bosne i Hercegovine. Ne treba zaboraviti da je prije nekoliko mjeseci na incijativu koja je potekla iz Njemačke potpisan sporazuma o saradnji narodnjačkih partija Bone i Hercegovine, a narodnjačke partije su Stranka demokratske akcije, Hrvatska demokratska zajednica, Srpska demokratska stranka i Partija demokratskog progresa, ali ne i Savez nezavisnih socijaldemokrata koji bi onda mogao biti istisnut iz vlasti na državnom nivou.

Naravno, taj sporazum ne mora mnogo da znači, ali, s druge strane, činjenica je da je upravo njemačka vlada preko tamošnje vladajuće stanke inicirala njegovo potpisivanje. Iznoseći ideju o preuređenju Bosne i Hercegovine uvođenjem trećeg entiteta Dodik želi da očuva svoj savez sa HDZ-om, koji je napravljen prije potpisivanja sporazuma narodnjačkih partija, i da na taj način ostane u igri za formiranje vlasti na nivou Bosne i Hercegovine.

Mladen Mirosavljević: Mislim da je uspjeh koji gospodin Dragan Čović postigao na nedavnim izborima najbolja politička investicija koju je gospodin Milorad Dodik napravio na nivou Bosne i Hercegovine. Ta njegova investicija počela je još 2007. godne kada je napravio čvrsti, da li formalni ili neformalni, koalicioni sporazum sa Draganom Čovićem. Od tada Milorad Dodik nije odstupao od potpune podrške kako Čoviću lično tako i HDZ-u.

Gospodin Dodik je uoči izbora u jednom od najuticajnih hrvatskih listova izjavio da je Federacija BiH nefunkcionalna i neodrživa i da, ako Hrvati istinski žele Herceg Bosnu i ako ih u tome podrži Republika Srpska, onda Bošnjaci ostaju dramatična manjina. S druge strane, gospodin Dragan Čović, predsjednik HDZ-a, u jednom nedavnom intervjuu kaže da je u formiranju vlasti na nivou Bosne i Hercegovine nemoguće zaobići Savez nezavisnih socijaldemokrata, Stranku demokratske akcije i Hrvatsku demokratsku zajednicu.

Praviti vlast bez njih bilo bi nerazumno i neodgovorno, jer su birači jasno rekli ko su pobjednici izbora unutar hrvatskog, srpskog i bošnjačkog korpusa, ističe Čović. Gospodin Čović je potreban Dodiku zato što gospodinu Dodiku nije nimalo svejedno kako će biti formirana vlast na nivou Bosne i Hercegovine i ko će imati uticaj na Savjet ministara i druge organe koji su mu veoma bitni.

Radi se o tome kako funkcioniše Državna agencija za istrage i zaštitu - SIPA, javno tužilaštvo i neki drugi organi. Mislim da će to njihovo partnerstvo biti čvrsto sve dok postoji obostrani interes, a za sada je taj interes itekako izražen.

Omer Karabeg: Kad govorimo o partnerstvu, odnosno savezu između Dodika i Čovića, treba imati na umu različit odnos Srba i Hrvata prema događajima iz prošlosti. Recimo, svako obeležavanje godišnjice Jasenovca ili godišnjice akcije Oluja obnavlja sporove, pošto su potuno različiti pogledi na ta dva događaja. Mogu li te razlike uzdrmati taj savez?

Mladen Mirosavljević: Po mom mišljenju gospodin Dodik i gospodin Čović spadaju među najpraktičnije političare u Bosni i Hercegovini. Oni imaju nerv, dobri su taktičari i obojica spadaju među najveće fajtere među političarima u Bosni i Hercegovini. Mislim da sve te razlike koje ste pomenuli, zatim odnosi između Srbije i Hrvatske, kao i primjedbe koje iznosi Banjalučka biskupija, kada je riječ o povratku Hrvata u Republiku Srpsku, ne utiču na odnose Dodika i Čovića i na njihov koalicioni sporazum i podršku koju oni daju jednan drugom.

Goran Marković: Različiti pogledi na događaje iz prošlosti nemaju nikakvog značaja za funkcionisanje tog saveza. Mnogo je važnije to što su njihovi politički i ekonomski interesi identični, i to ne samo njihovi nego i političkih elita oko njih. To je ono što njih povezuje. Postoji još jedan faktor koji njih zbližava i čini saveznicima, a to je želja da na izvjestan način spriječe jačanje bošnjačke političke elite.

Naime, bez obzira na to što sve tri nacionalne elite učestvuju u vlasti i bez obzira što se u pojedinim institucijama odluke donose konsenzusom, ipak je činjenica da ni srpska, a ni hrvatska politička elita nisu do kraja zadovoljne i da žele da tim svojim savezništvom obuzdaju eventualno jačanje bošnjačke političke elite.

Hrvatska elita nije zadovoljna svojim statusom u Federaciji Bosne i Hercegovine, a dijelom i na nivou Bosne i Hercegiovine, jer nije isključena mogućnost preglasavanja hrvatskih predstavnika. S druge strane, srpska politička elita želi da spriječi ili barem preduprijedi nove zahtjeve za jačanjem institucija Bosne i Hercegovine. Mislim da je to jedan od važnih razloga što postoji osovina SNSD - HDZ, a to je i osnovni razlog zbog koga će taj savez trajati još izvjesno vrijeme.

Naravno, onog trenutka kada se i ako se njihovi interesi više ne budu podudarali ta osovina će se vrlo brzo raspasti jer nije zasnovana niti na ideologiji, niti na nekim dugoročnim političkim ciljevima. Upravo zato je to savezništvo i moglo da bude uspostavljeno uprkos tome što Srbi i Hrvati imaju tako različite stavove o Oluji i o Jasenovcu. Za ove političke lidere to je potpuno nebitno.

Omer Karabeg: Mislite li da je u osnovi tog saveza želja da se napravi front prema Bošnjacima?

Goran Marković: Mislim da je to jedan od važnih razloga. jer je činjenica da su pripadnici hrvatske političke elite, prije svega predstavnici HDZ-a, godinama isticali da su Hrvati u neravnopravnom položaju i na nivou Federacije i na nivou Bosne i Hercegovine. Oni su na tome stalno insistirali, iako u kantonima, gdje su oni gospodarili, nisu omogućavali potpuno ravnopravan tretman Bošnjacima.

S druge strane, srpska politička elita već godinama uporno insistira na tome da je suviše nadležnosti prenijeto sa nivoa entiteta na nivo države i da s tim treba, ne samo prestati, nego zaočeti i obrnuti proces. To su neki politički ciljevi koji povezuju srpsku i hrvatsku političku elitu.

Omer Karabeg: I na kraju, u zaključku - da li je Dodik još uvek apsolutni gospodar Republike Srpske ili se njegova vlast nakon nedavnih izbora pomalo kruni?

Mladen Mirosavljević: Građani Republike Srpske, koji su izašli na izbore i to u respektabilnom broju, glasali su za dosadašnju koaliciju i na taj način rekli šta misle o optužbama da se radi o kriminogenoj strukturi na čijem je čelu gospodin Milorad Dodik.

Ne ulazeći u analizu zašto je to tako i šta je sve na to uticalo činjenica je da su na taj način dali potpuno povjerenje koaliciji koja je već osam godina na vlasti. Ja trenutno ne vidim mogućnost ozbiljnijih promjena u bosanskohercegovačkom društvu niti političke subjekte i ljude koji su spremni da ih izvedu.

Ustvari, posljednji izbori su razbili svaku iluziju o BiH kao građanskoj državi i definitivno su je utvrdili kao tronacionalnu državu u kojoj je ključna pripadnost naciji i religiji kao određujućem faktoru svakog pojedinca.

Nacionalizam je postao ključna konstitucionalna osnova Bosne i Hercegovine. Postotak onih koji su izašli na izbore pokazao da su građani pod navodnicima, a možda i bez navodnika, zadovoljni svojim političkim elitama, uključujići i gospodina Milorada Dodika i da ne žele promjene.

Prema tome, pozicija gospodina Dodika, kao dosadašnjeg i budućeg predsjednika Republike Srpske, ostaje nepromijenjena. Smatram da on i dalje ostaje ključna i najmoćnija politička figura u Republici Srpskoj i jedna od najmoćnijih političkih figura u Bosni i Hercegovini.

Goran Marković: Ja mislim da su ovi izbori pokazali da građani žele promjene, ali da ne vide ko bi te promjene donio. I zato imamo ovakve rezultate izbora - vrlo tijesnu pobjedu Milorada Dodika i prilično visoku apstinenciju građana.

U tom kontekstu zaista ne vidim da postoje neki novi politički subjekti koji bi bitnije mogli da ugroze moć Milorada Dodika ili bilo kog drugog političkog lidera u Bosni i Hercegovini.

Slažem se da Dodik i dalje ostaje najuticajniji i najmoćniji politički lider, ali o tome da li će moći da bude apsolutni gospodar u ovom trenutku je teško govoriti imajući u vidu da odnos snaga u Narodnoj skupštini, pa i stranački sastav vlade imaju ne malog uticaja na količinu moći koju će predsjednik Republike Srpske u budućnosti imati. U ovom trenutku još uvijek nisu otvorene sve karte da bismo mogli dati definitivan odgovor na to pitanje.