Tema najnovijeg Mosta bila je položaj Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji. Sagovornici su bili Milorad Pupovac, predsednik Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj, i Petar Kuntić, predsednik Demokratskog saveza Hrvata u Srbiji.
Razgovaralo se tome da li ima diskriminacije prema Srbima u Hrvatskoj i Hrvatima u Srbiji, zašto u državnim i javnim službama nema pripadnika te dve manjine, o pravu na upotrebu vlastitog jezika i pisma, o animozitetu većinskih nacija prema manjinama, koliko govor mržnje ugrožava Srbe u Hrvatskoj i Hrvate u Srbiji, da li položaj manjina zavisi od toga ko je na vlasti u Zagrebu i Beogradu, zašto je Vučić izbegao da se susretne sa predstavnicima Srba prilikom nedavne posete Hrvatskoj, o mladim ljudima, pripadnicima manjina, koji kriju svoj nacionalnim identitet, jer veruju da će im smetati u karijeri, kao i o tome preti li asimilacija Srbima u Hrvatskoj i Hrvatima u Srbiji.
Milorad Pupovac: Prema posljednjem popisu stanovništva taj broj je nešto manji od 200.000, što znači da onih koji se izjašnjavaju kao Srbi ima negdje oko 4,5 posto. Ima i onih koji se ne deklariraju, koji se iz različitih razloga ustručavaju da kažu da su Srbi. Mi pretpostavljamo da je ta brojka negdje između jedan i po do dva posto od ukupnog broja stanovništva, ali to su pretpostavke.
Petar Kuntić: Broj Hrvata je značajno smanjen u odnosu na razdoblje bivše zajedničke države, kada nas je u Srbiji bilo 121.000. Prema popisu iz 2002. godine bilo nas je 70.000, a podaci sa prošlogodišnjeg popisa pokazuju da trenutno u Srbiji živi 59.000 Hrvata. Znači hrvatsko stanovništvo u Srbiji je prepolovljenjo u odnosu na jugoslovenski period.
Milorad Pupovac: Administrativno ili na papiru od nekih 250.000 do 300.000 izbjeglih Srba vratilo se 136.000, ali onih koji su se stvarno vratili je negdje oko 70.000.
Milorad Pupovac: To znači da su registrirani kao povratnici, a onda su se, pošto su riješili neka svoja administrativna pitanja, vratili u mjesta u koja su izbjegli. Nisu ostali u Hrvatskoj zbog loših uvjeta u sredinama u koje su se vratili, zbog razorene infrastrukture i zbog loših socijalnih i ekonomskih odnosa.
Petar Kuntić: Od svih Hrvata koji su protjerani iz Vojvodine, pogotovo onih iz Srema, koji su doživjeli poznatu kalvariju, vratilo se svega nekoliko obitelji. Radi se samo o starijim ljudima, od mlađih se nitko nije vratio.
Srpska manjina u Hrvatskoj u nekim područjima ostvaruje svoja prava, u nekim djelomično, a u nekim uopće ne ostvaruje. Područje u kome se ta prava ostvaruju je domen političke predstavljenosti. Tu smo postigli solidan rezultat, uključujući i ove posljednje izbore. Srbi imaju svoje zastupnike u predstavničkim političkim tijelima na općinskom, gradskom, županijskom i državnom nivou. Srba, međutim, nema, ili ih ima vrlo malo, u izvršnim institucijama države i županija, kao i u državnim službama i javnim institucijama. Poseban problem je ostvarivanje klasičnih manjinskih prava, kao što su pravo na pismo, na jezičnu specifičnost i na obrazovanje. Tu se, posebno kada je riječ o ćiriličnom pismu, u posljednje vrijeme vodi potpuno necivilizirana, potpuno desna, isključiva, ekstremna kampanja protiv ćirilice, što sigurno utječe i na opći položaj Srba u Hrvatskoj, posebno na njihov osjećaj pripadnosti i njihov osjećaj slobode u Hrvatskoj.
Petar Kuntić: Kad je riječ o položaju hrvatske manjine u Srbiji, tu postoji velika razlika između onoga što piše u ustavu i zakonu i kako je to u svakodnevnom životu. Hrvati su kao nacionalna manjina priznati u Srbiji tek 2002. godine zakonom o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina za vrijeme mandata Zorana Đinđića. Dok je on bio živ, puno toga smo uradili za našu nacionalnu manjinu. Dolaskom Koštunice na vlast, taj proces je usporen - pogotovo u nekim oblastima, kao što je obrazovanje, gdje već dugo vremena imamo velike probleme. Tim ministarstvom već drugi mandat rukovode čelnici Socijalističke partije Srbije.
Petar Kuntić: Situacija sa Hrvatima u Srbiji je slična, ali ne baš ista zbog toga što smo mi kolateralna šteta onoga što se zadnjih dvadesetak godina događalo na relaciji Beograd - Zagreb. Svih tih godina mi Hrvati, koji živimo u Vojvodini, nikome nismo ni prozora razbili, ali je animozitet prema nama izuzetno veliki. Prema istraživanju Galupa od prije dvije godine 59 procenata građana Srbije osjećalo je odbojnost prema Albancima, 58 posto prema Hrvatima, a prema Bošnjacima oko 50 posto. Ove godine je povjerenica za ravnopravnost, gospođa Nevena Petrušić, iznijela podatke koji pokazuju da je taj animozitet ostao isti. Albanci su i dalje na prvom mestu, prema Hrvatima odbojnost ispoljava 57 procenata anketiranih, a Bošnjaci su odmah iza nas. U svakom slučaju mi Hrvati smo konstantno na vrlo visokom mjestu što se tiče animoziteta većinskog stanovništva prema nama. U takvim uvjetima teško je egzistirati, a o nekom ravnopravnom zapošljavanju pripadnika hrvatske zajednice u organima državne uprave, pravosuđu i policiji nema ni govora. Treba ipak napomenuti da se u posljednje vrijeme nešto mijenja. Čelnici ministarstva unutarnjih poslova Srbije uputili su poziv za prijavljivanje pripadnika manjina, pa prema tome i Hrvata, na natječaje za službu u policiji.
Petar Kuntić: Zavisi o kojoj je medijskoj kući riječ. Televizija i radio B92 su uglavnom OK, tu se ne možemo potužiti. Tendenciozno izvještavanje dolazi iz onih medijskih kuća koje su pod patronatom države.
Milorad Pupovac: Najveći problem je što su sredine u kojima Srbi žive izrazito nerazvijene. Vrlo je niska zaposlenost, općinski budžeti su vrlo siromašni, infrastuktura, koja je devastirana u ratu, nije obnovljena, nema razvojnih programa. Veliki problem nam predstavlja i negdje oko 1.300 do 1.400 optužnica, optužnih prijedloga ili istraga za ratne zločine što kod ljudi stvara nesigurnost i utječe na povratak. Konačno, veliki i značajan problem jeste to što pojedine grupacije u Hrvatskoj otvoreno i javno vode kampanju protiv obilježja i identiteta Srba u Hrvatskoj, a nerijetko i protiv samih Srba.
Milorad Pupovac: Ovisi i o tome. U vrijeme dok smo surađivali sa HDZ-om ta suradnja je bila teška, ali u mnogim područjima efikasna. Danas surađujemo sa SDP-om gdje je komunikacija lakša, ali je stupanj efikasnosti opao.
Petar Kuntić: Sigurno da naš položaj ovisi o tome tko je na vlasti. U prošlom sazivu, dok je na čelu države bio Boris Tadić, imali smo dosta dobru komunikaciju sa državom, a svaki puta kada su zvaničnici Srbije odlazili u Hrvatsku bili smo ili dio delegacije ili smo bili konsultirani. Sadašnja vlast, na žalost, to ne prakticira i bojimo se da smo izvan svih događanja na razini Beograda i Zagreba. Sve u svemu, još je rano kazati kako će ova vlast, predvođena Srpskom naprednom strankom, rješavati otvorena pitanja hrvatske zajednice u Srbiji. Mi smo još u osmom mjesecu prošle godine zatražili prijem kod predsjednika Nikolića da bismo smo mu iznijeli kakve probleme ima hrvatska manjina u Srbiji. Međutim, do danas nismo dobili nikakav odgovor.
Milorad Pupovac: Mi dugo nismo imali podršku Beograda. Počeli smo je dobijati 2000. godine uz različite oscilacije, a najvišu tačku je dostigla u posljednjem mandatu Borisa Tadića i njegove vlade. Očekujemo da će se i ova vlada, predvođena Srpskom naprednom strankom, nakon što riješi neka od ključnijih državnih pitanja, kao što su Kosovo i pregovori sa Europskom unijom, okrenuti problematici Srba u regionu, pogotovo Srba u Hrvatskoj, jer tu postoji još čitav niz pitanja koja nisu riješena, a koja se ne mogu ni riješiti bez sudjelovanja Srbije. To su prava izbjeglica u domeni mirovine i stečenih prava iz rada, u domeni suđenja za ratne zločine, problem nestalih osoba i slično. Naravno, tu je i pitanje provedbe sporazuma između Hrvatske i Srbije o zaštiti manjina, koji pominje gospodin Kuntić, ali problem nije samo na srpskoj, nego i na hrvatskoj strani, koja nema nekog posebnog interesa da se ta suradnja pojača.
Milorad Pupovac: Mi mislimo da se naprosto nedovoljno poznajemo. Niti gospodin Vučić, niti ja nismo imali prilike za susret i razgovor. Gospodin Vučić je možda čuo nešto o problemima Srba u Hrvatskoj od nekih ljudi iz vlastite stranke ili iz kruga koji okuplja izbjeglice, ali ne i stajalište samih Srba u Hrvatskoj i njihovih institucija. Ja sada ne bih ocjenjivao činjenicu da prvi potpredsjednik Vučić nije posjetio ni pravoslavnu gimnaziju, ni predstavnike Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, ni vodeće institucije, kao što su Srpsko narodno vijeće i Prosvjeta, ili vodeće stranačke predstavnike. Za to sigurno ima vremena. Ono što ne bi bilo dobro jeste da se takva politika nastavi. Ona bi bila loša za Srbe, kao i za samu Srbiju, a prije svega bi bila loša za percepciju same vlade Srbije.
Petar Kuntić: Naravno da je podrška iz Zagreba veoma bitna, ali mi prije svega moramo sami da riješavamo svoje probleme. Mi smo godinama nakon devedesetih osjećali animozitet prema Beogradu, jer nam je iz njega sve loše dolazilo. Međutim, nakon dolaska Đinđića na vlast promijenili smo odnos prema Beogradu i rekli: “Idemo u Beograd po svoja prava“. Naravno da ćemo biti puno uspješniji, ako naši problemi budu sustavni dio razgovora predstavnika dvije države. Prilikom posljednjeg posjeta premijera Milanovića jedna od tema razgovora bila je upravo položaj hrvatske manjine. Mislimo da će to pomoći da napokon riješimo problem obrazovanja na hrvatskom jeziku.
Milorad Pupovac: Osim tih postoje i oni koji se već izjašnjavaju kao pripadnici hrvatskog naroda. Koliki je njihov točan broj - teško je reći. Svojevremeno smo htjeli napraviti istraživanje da vidimo što se dešava s promjenom imena, prezimena i nacionalnog identiteta. Profesor Slobodan Uzelac je tražio podatke od nadležnog državnog ministarstva, ali ih nije dobio. Prema tome, nemamo egzaktnih podataka, imamo samo neku vrstu procjena. Ali proces asimilacije, uz veoma slabi povratak izbjeglica, velika je opasnost za Srbe u Hrvatskoj i on je na djelu. To nije rezultat uključivanja Srba u hrvatsko društvo, niti činjenice da se ljudi različititih nacija miješaju, jer miješani brakovi u Hrvatskoj nisu dobrodošli. To nije ni posljedica stvaranja nekih drugih oblika partnerstva preko kojih ljudi stiču dvostruki identitet ili im slabi njihov vlastiti etnički identitet. Problem je u tome što u Hrvatskoj već duže vrijeme postoji negativna percepcija i negativno slikanje Srba koji tu žive, što udaljava Hrvate od Srba i Srbe od Hrvata, i istovremeno vrši pritisak na Srbe da počnu razmišljati o tome da bi im bolje bilo da ne budu Srbi. Stigmatizacija ćirilice je sigurno jedan od načina koji doprinosi asimilaciji, kao i nemogućnost da se dobije posao, što ljude tjera da misle da će se lakše zaposliti ukoliko se ne budu izjašnjavali kao Srbi.
Petar Kuntić: Već sam nekoliko puta govorio da je asimilacija jedan od najvećih problema Hrvata u Srbiji. Asimilacija kuca na vrata svake hrvatske obitelji. Ja lično znam nekoliko ljudi - Hrvata koji se izjašnjavaju kao Srbi. To još nije uzelo velikog maha, ali, imajući u vidu kakav je naš položaj, asimilacija je već na djelu.
Milorad Pupovac: Nije dobar znak što su HDZ i njegove partnerske stranke nekoliko mjeseci uoči ulaska Hrvatske u Europsku uniju potpuno promijenili svoju politiku prema Srbima i počeli govoriti da im je bilo teško surađivati sa Srbima i da su na to bili prisiljeni. Otpočela je kampanja protiv Srba i priča kako su oni gosti u Hrvatskoj, kako je to govorila jedna partnerica HDZ-a, koja je postala europarlamentarka. To nije dobar znak, ali mi smo sa punim uvjerenjem radili na tome da Hrvatska uđe u Europsku uniju, pa nas neće omesti takvi znakovi neeuropskog ponašanja partnera, sa kojim smo do jučer gradili europsku Hrvatsku, a koji sada, kada je taj posao završen, smatra da se može vratiti neeuropskom tipu ponašanja, koje je bilo karakteristično za devedesete godine. Mi smo uvjereni da ćemo sa političkim strankama, kao što su SDP i druge, sačuvati europske vrijednosti i da ćemo unutar europskih institucija jačati svoj utjecaj i osjetljivost tih institucija za položaj Srba u Hrvatskoj.
Petar Kuntić: Naravno. Mislim da bi bila kardinalna greška ako Srbija koncem šestog mjeseca ne bi dobila datum početka pregovora. To je za nas izuzetno važno, jer kada Srbija dobije taj datum i počne da usklađuje svoje zakone sa zakonima Europske unije, onda će svakako doći na red i rješavanje pitanja manjina, pa i rješavanje hrvatskog pitanja u Srbiji.
Razgovaralo se tome da li ima diskriminacije prema Srbima u Hrvatskoj i Hrvatima u Srbiji, zašto u državnim i javnim službama nema pripadnika te dve manjine, o pravu na upotrebu vlastitog jezika i pisma, o animozitetu većinskih nacija prema manjinama, koliko govor mržnje ugrožava Srbe u Hrvatskoj i Hrvate u Srbiji, da li položaj manjina zavisi od toga ko je na vlasti u Zagrebu i Beogradu, zašto je Vučić izbegao da se susretne sa predstavnicima Srba prilikom nedavne posete Hrvatskoj, o mladim ljudima, pripadnicima manjina, koji kriju svoj nacionalnim identitet, jer veruju da će im smetati u karijeri, kao i o tome preti li asimilacija Srbima u Hrvatskoj i Hrvatima u Srbiji.
Omer Karabeg: Koliko trenutno ima Srba u Hrvatskoj?
Milorad Pupovac: Prema posljednjem popisu stanovništva taj broj je nešto manji od 200.000, što znači da onih koji se izjašnjavaju kao Srbi ima negdje oko 4,5 posto. Ima i onih koji se ne deklariraju, koji se iz različitih razloga ustručavaju da kažu da su Srbi. Mi pretpostavljamo da je ta brojka negdje između jedan i po do dva posto od ukupnog broja stanovništva, ali to su pretpostavke.
Omer Karabeg: Koliko trenutno ima Hrvata u Srbiji?
Petar Kuntić: Broj Hrvata je značajno smanjen u odnosu na razdoblje bivše zajedničke države, kada nas je u Srbiji bilo 121.000. Prema popisu iz 2002. godine bilo nas je 70.000, a podaci sa prošlogodišnjeg popisa pokazuju da trenutno u Srbiji živi 59.000 Hrvata. Znači hrvatsko stanovništvo u Srbiji je prepolovljenjo u odnosu na jugoslovenski period.
Omer Karabeg: Koliko se srpskih izbeglica vratilo u Hrvatsku?
Milorad Pupovac: Administrativno ili na papiru od nekih 250.000 do 300.000 izbjeglih Srba vratilo se 136.000, ali onih koji su se stvarno vratili je negdje oko 70.000.
Omer Karabeg: Šta znači na papiru?
Milorad Pupovac: To znači da su registrirani kao povratnici, a onda su se, pošto su riješili neka svoja administrativna pitanja, vratili u mjesta u koja su izbjegli. Nisu ostali u Hrvatskoj zbog loših uvjeta u sredinama u koje su se vratili, zbog razorene infrastrukture i zbog loših socijalnih i ekonomskih odnosa.
Omer Karabeg: Da li se izbegli Hrvati vraćaju u Srbiju?
Petar Kuntić: Od svih Hrvata koji su protjerani iz Vojvodine, pogotovo onih iz Srema, koji su doživjeli poznatu kalvariju, vratilo se svega nekoliko obitelji. Radi se samo o starijim ljudima, od mlađih se nitko nije vratio.
Omer Karabeg: Da li srpska manjina u Hrvatskoj i hrvatska u Srbiji ostvaruju svoja ustavna i zakonska prava ?
U posljednje vrijeme u Hrvatskoj se vodi potpuno necivilizirana, potpuno desna, isključiva, ekstremna kampanja protiv ćirilice.
Petar Kuntić: Kad je riječ o položaju hrvatske manjine u Srbiji, tu postoji velika razlika između onoga što piše u ustavu i zakonu i kako je to u svakodnevnom životu. Hrvati su kao nacionalna manjina priznati u Srbiji tek 2002. godine zakonom o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina za vrijeme mandata Zorana Đinđića. Dok je on bio živ, puno toga smo uradili za našu nacionalnu manjinu. Dolaskom Koštunice na vlast, taj proces je usporen - pogotovo u nekim oblastima, kao što je obrazovanje, gdje već dugo vremena imamo velike probleme. Tim ministarstvom već drugi mandat rukovode čelnici Socijalističke partije Srbije.
Omer Karabeg: Imali li diskriminacije prema Srbima u Hrvatskoj i Hrvatima u Srbiji?
Milorad Pupovac.
Milorad Pupovac: Volio bih da nema, ali je, na žalost, ima. Ima je u zapošljavanju, prije svega, kao što sam rekao, u javnim i državnim službama i u javnim poduzećima. Vrlo je teško dobiti mjesto u sudskim instancama. Poseban problem je nerazvijenost sredina u kojima Srbi žive. Tamo je postotak nezaposlenosti između 50 i 80 posto i to sasvim sigurno doživljavamo kao diskriminaciju u razvojnoj politici Hrvatske. Veoma zabrinjava govor mržnje koji je prisutan u javnom prostoru - u medijima, na koncertima popularne muzike, na utakmicama - i tolerancija vlasti prema takvim ispadima. Na fasadama zgrada se mogu pročitati poruke “Ubij Srbina“ ili “Srbe na vrbe“, i slično. Treba imati na umu da je veliki dio nasljeđa srpske zajednice u Hrvatskoj uništen u ovom ratu, kao što su, na primjer, antifašistički spomenici, i da je veliki dio srpske tradicije isključen iz zajedničkih školskih programa, iz zajedničke historije i književnosti, a u krajnjoj liniji i iz zajedničkog jezika.Mi Hrvati, koji živimo u Vojvodini, nikome nismo ni prozora razbili, ali je animozitet prema nama izuzetno veliki.
Omer Karabeg: Gospodin Pupovac je rekao da mediji u Hrvatskoj imaju dosta negativan odnos prema srpskoj manjini. Kakav je odnos medija u Srbiji prema Hrvatima koji tu žive?
Petar Kuntić: Zavisi o kojoj je medijskoj kući riječ. Televizija i radio B92 su uglavnom OK, tu se ne možemo potužiti. Tendenciozno izvještavanje dolazi iz onih medijskih kuća koje su pod patronatom države.
Omer Karabeg: Koji je trenutno najveći problem Srba u Hrvatskoj, problem koji ne možete da rešite?
Najveći problem je što su sredine u kojima Srbi žive izrazito nerazvijene.
Omer Karabeg: Koji je najveći problem Hrvata u Srbiji?
Petar Kuntić, foto: HNV
Petar Kuntić: U svakom slučaju tu su dva problema, jedan se tiče naše zastupljenosti u parlamentu, a drugi obrazovanja. Već skoro deset godina ne možemo da se izborimo da se provede sporazum između Srbije i Hrvatske o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji i srpske i crnogorske manjine u Hrvatskoj, koji je potpisan novembra 2004. godine u Beogradu i u kome se govori o zastupljenosti tih manjina u predstavničkim tijelima. Republičko izborno zakonodavstvo Srbije za manjinske stranke predviđa samo sniženje izbornog cenzusa. To se ovdje zove prirodni prag. Taj prirodni prag odgovara pripadnicima najbrojnijih manjina, kao što su Mađari, Bošnjaci, Romi i Albanci sa juga Srbije. Nama ne odgovara. Mi želimo da u Srbiji postoji isto rješenje kao u Hrvatskom saboru gdje su manjine neposredno zastupljene, što je sukladno međudržavnom sporazuma o zaštiti manjina, u kome se kaže da treba osigurati zastupljenost manjina u predstavničkim tijelima na pokrajinskoj i republičkoj razini. Naš drugi veliki problem je obrazovanje. Ni poslije deset godina, otkako smo priznati kao manjina, mi nemamo čak ni udžbenike za nastavu na hrvatskom jeziku. Prinuđeni smo da udžbenike nabavljamo iz Hrvatske, ali za njih ne dobivamo nadoknadu, već moramo sami da snosimo troškove.Omer Karabeg: Da li položaj manjina zavisi od toga ko je na vlasti u Zagrebu i Beogradu?
Milorad Pupovac: Ovisi i o tome. U vrijeme dok smo surađivali sa HDZ-om ta suradnja je bila teška, ali u mnogim područjima efikasna. Danas surađujemo sa SDP-om gdje je komunikacija lakša, ali je stupanj efikasnosti opao.
Omer Karabeg: Gospodine Kuntiću, Vi ste pomenuli da su Hrvati imali najviše perspektive za vreme Đinđića, a posle, kad je došla Koštunicina garnitura, da se je to izmenilo. Da li to znači da položaj Hrvata u Srbiji dobrim delom zavisi od toga ko je na vlasti?
Mi smo još u osmom mjesecu prošle godine zatražili prijem kod predsjednika Nikolića da bismo smo mu iznijeli kakve probleme ima hrvatska manjina u Srbiji. Međutim, do danas nismo dobili nikakav odgovor.
Omer Karabeg: Koliko je za položaj srpske manjine u Hrvatskoj važna podrška Beograda?
Milorad Pupovac: Mi dugo nismo imali podršku Beograda. Počeli smo je dobijati 2000. godine uz različite oscilacije, a najvišu tačku je dostigla u posljednjem mandatu Borisa Tadića i njegove vlade. Očekujemo da će se i ova vlada, predvođena Srpskom naprednom strankom, nakon što riješi neka od ključnijih državnih pitanja, kao što su Kosovo i pregovori sa Europskom unijom, okrenuti problematici Srba u regionu, pogotovo Srba u Hrvatskoj, jer tu postoji još čitav niz pitanja koja nisu riješena, a koja se ne mogu ni riješiti bez sudjelovanja Srbije. To su prava izbjeglica u domeni mirovine i stečenih prava iz rada, u domeni suđenja za ratne zločine, problem nestalih osoba i slično. Naravno, tu je i pitanje provedbe sporazuma između Hrvatske i Srbije o zaštiti manjina, koji pominje gospodin Kuntić, ali problem nije samo na srpskoj, nego i na hrvatskoj strani, koja nema nekog posebnog interesa da se ta suradnja pojača.
Omer Karabeg: Kako tumačite činjenicu da se potpredsednik vlade Srbije, Aleksandar Vučić, krajem aprila prilikom posete Hrvatskoj nije sastao sa predstavnicima Srba? Neki smatraju da je to bio gest bez presedana jer se, kako kažu, prvi put u poslednjih dvadesetak godina dogodilo da se jedan funkcioner Srbije nije susreo sa predstavnicima srpske manjine prilikom posete Hrvatskoj.
Milorad Pupovac: Mi mislimo da se naprosto nedovoljno poznajemo. Niti gospodin Vučić, niti ja nismo imali prilike za susret i razgovor. Gospodin Vučić je možda čuo nešto o problemima Srba u Hrvatskoj od nekih ljudi iz vlastite stranke ili iz kruga koji okuplja izbjeglice, ali ne i stajalište samih Srba u Hrvatskoj i njihovih institucija. Ja sada ne bih ocjenjivao činjenicu da prvi potpredsjednik Vučić nije posjetio ni pravoslavnu gimnaziju, ni predstavnike Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj, ni vodeće institucije, kao što su Srpsko narodno vijeće i Prosvjeta, ili vodeće stranačke predstavnike. Za to sigurno ima vremena. Ono što ne bi bilo dobro jeste da se takva politika nastavi. Ona bi bila loša za Srbe, kao i za samu Srbiju, a prije svega bi bila loša za percepciju same vlade Srbije.
Omer Karabeg: Koliko je podrška Zagreba bitna za položaj Hrvata u Srbiji i da li imate tu podršku?
Petar Kuntić: Naravno da je podrška iz Zagreba veoma bitna, ali mi prije svega moramo sami da riješavamo svoje probleme. Mi smo godinama nakon devedesetih osjećali animozitet prema Beogradu, jer nam je iz njega sve loše dolazilo. Međutim, nakon dolaska Đinđića na vlast promijenili smo odnos prema Beogradu i rekli: “Idemo u Beograd po svoja prava“. Naravno da ćemo biti puno uspješniji, ako naši problemi budu sustavni dio razgovora predstavnika dvije države. Prilikom posljednjeg posjeta premijera Milanovića jedna od tema razgovora bila je upravo položaj hrvatske manjine. Mislimo da će to pomoći da napokon riješimo problem obrazovanja na hrvatskom jeziku.
Omer Karabeg: Preti li Srbima u Hrvatskoj opasnost od asimilacije? Vi ste, gospodine Pupovac, pomenuli da se procenjuje da u Hrvatskoj ima jedan i po do dva procenta Srba koji se ne izjašnjavaju kao Srbi, koji kriju svoju nacionalnu pripadnost. Verovatno su to neki mladi ljudi, koji veruju da će tako lakše napraviti karijeru.
Proces asimilacije, uz veoma slabi povratak izbjeglica, velika je opasnost za Srbe u Hrvatskoj i on je na djelu.
Omer Karabeg: Preti li Hrvatima u Srbiji opasnost od asimilacije? Ima li slučajeva da se mladi Hrvati izjašnjavaju kao Srbi da bi lakše napredovali?
Petar Kuntić: Već sam nekoliko puta govorio da je asimilacija jedan od najvećih problema Hrvata u Srbiji. Asimilacija kuca na vrata svake hrvatske obitelji. Ja lično znam nekoliko ljudi - Hrvata koji se izjašnjavaju kao Srbi. To još nije uzelo velikog maha, ali, imajući u vidu kakav je naš položaj, asimilacija je već na djelu.
Omer Karabeg: Verujete li da će se ulazak Hrvatske u Evropsku uniju pozitivno odraziti na položaj Srba u Hrvatskoj?
Milorad Pupovac: Nije dobar znak što su HDZ i njegove partnerske stranke nekoliko mjeseci uoči ulaska Hrvatske u Europsku uniju potpuno promijenili svoju politiku prema Srbima i počeli govoriti da im je bilo teško surađivati sa Srbima i da su na to bili prisiljeni. Otpočela je kampanja protiv Srba i priča kako su oni gosti u Hrvatskoj, kako je to govorila jedna partnerica HDZ-a, koja je postala europarlamentarka. To nije dobar znak, ali mi smo sa punim uvjerenjem radili na tome da Hrvatska uđe u Europsku uniju, pa nas neće omesti takvi znakovi neeuropskog ponašanja partnera, sa kojim smo do jučer gradili europsku Hrvatsku, a koji sada, kada je taj posao završen, smatra da se može vratiti neeuropskom tipu ponašanja, koje je bilo karakteristično za devedesete godine. Mi smo uvjereni da ćemo sa političkim strankama, kao što su SDP i druge, sačuvati europske vrijednosti i da ćemo unutar europskih institucija jačati svoj utjecaj i osjetljivost tih institucija za položaj Srba u Hrvatskoj.
Omer Karabeg: Gospodine Kuntiću, verujete li da će čvrsta opredeljenost sadašnje vlasti u Srbiji za evropski put doprineti da se i problemi hrvatske manjine počnu brže rešavati?
Petar Kuntić: Naravno. Mislim da bi bila kardinalna greška ako Srbija koncem šestog mjeseca ne bi dobila datum početka pregovora. To je za nas izuzetno važno, jer kada Srbija dobije taj datum i počne da usklađuje svoje zakone sa zakonima Europske unije, onda će svakako doći na red i rješavanje pitanja manjina, pa i rješavanje hrvatskog pitanja u Srbiji.