Kako je izgrađen i obnovljen Lenjinov mauzolej

Lenjinov mauzolej (desno) na Crvenom trgu u oktobru 1962.

Smješten među tornjevima Kremlja i kupolama hrama Vasilija Blaženog, Lenjinov mauzolej već 100 godina je znamenitost središnje Moskve. Nekoć je ovo mjesto sasvim drugačije izgledalo.

Boljševici na otvaranju spomen-reljefa na zidinama Kremlja.

U godinama neposredno nakon Oktobarske revolucije 1917., na mjestu današnjeg mauzoleja nalazio se ovaj bareljef u spomen na komuniste koji su ubijeni u revoluciji 1917. i pokopani u masovnim grobnicama podno zidina Kremlja. Na ovoj fotografiji iz novembra 1918. Vladimir Lenjin (u sredini lijevo, dodiruje kapu) stoji gotovo na tačnom mjestu gdje će nekoliko godina kasnije biti postavljeno njegovo balzamirano tijelo.

Kip radnika na Crvenom trgu. Fotografija načinjena 1920-ih godina.

Godine 1922. ovaj gipsani spomenik radniku postavljen je nekoliko metara južno od mjesta gdje će uskoro biti podignut Lenjinov mauzolej.

Stariji boljševici, uključujući Feliksa Dzeržinskog (stoji, treći slijeva), ozloglašenog osnivača sovjetske tajne policije koji je organizirao mnoga masovna ubistva koja su izvršili boljševici, gledaju Lenjinovo tijelo, januara 1924.

Nakon Lenjinove smrti izbila je rasprava o tome što učiniti s njegovim tijelom. Josif Staljin se zalagao za balzamiranje tijela u cilju javnog izlaganja, rekavši da očuvanje "neće biti u suprotnosti sa starim ruskim običajima". Leon Trocki, još jedan boljševički vođa, ustuknuo je od ideje da se od revolucionara napravi relikvija nalik svecu. Očuvanje tijela za javno štovanje ne bi imalo "ništa zajedničko s naukom marksizma", poručio je.

Prvi mauzolej Lenjina, snimljen vjerovatno krajem januara 1923. godine.

Dan nakon što je Lenjin umro, arhitekti Alekseju Ščusevu naređeno je da izgradi monumentalnu građevinu za smještaj tijela sovjetskog utemeljitelja - za samo tri dana. Drveni spomenik dovršen je u predviđenom roku i hiljade građana počelo je pristizati kako bi vidjeli tijelo.

Boljševički vođe, uključujući Josifa Staljina (treći s desna, gleda prema kameri), stoji na vidikovcu drugog mauzoleja 1926. godine.

Ščusev je u martu 1924. sagradio ovaj veći drveni mauzolej. S prvim, manjim dizajnom bilo je nekoliko problema. Jedan od ključnih bila je toplota unutar zdanja uslijed stalnog protoka ožalošćenih što je predstavljalo opasnost po balzamirano Lenjinovo tijelo.

Ovo je jedan od oko 100 nacrta za mauzolej Lenjinu iz 1925. godine.

U januaru 1925. održan je konkurs za nacrt trajnog Lenjinovog mauzoleja.

Još jedan nacrt plana mauzoleja koji pokazuje kako je moskovski Crveni trg mogao izgledati.

Podizanje temelja Lenjinovog mauzoleja kasnih 1920-ih godina.

Arhitekt Aleksej Ščusev predao je skicu za mauzolej od crvenog i crnog granita koja je odjeknula nakon njegove dvije ranije drvene konstrukcije zdanja. Crni granit trebao je predstavljati "žalovanje", dok je zdepasti stepenasti dizajn sugerirao ideju da je "Lenjin umro, ali njegovo djelo živi", kasnije je objasnio Ščusev.

Posjetitelji ulaze u ono što je u augustu 1957. godine postalo Lenjinov i Staljinov mauzolej.

Nakon smrti Josifa Staljina 1953. godine, njegovo tijelo je balzamirano i izloženo pored Lenjinovog. Iznad mauzoleja su imena oba sovjetska diktatora.

Odbačeni granitni blok iz Lenjinovog i Staljinovog mauzoleja, Moskva, 1993. godine.

Tokom "destaljinizacije" u Sovjetskom Savezu, Staljinovo tijelo je 1961. godine odneseno iz mauzoleja i pokopano uz zidove Kremlja.

Parada na Crvenom trgu 1970. godine uz sovjetske čelnike koji stoje duž mauzoleja.

Mauzolej je služio kao simbolička jezgra sovjetske moći i kao takav bio je meta mnoštva napada, uključujući samoubilački bombaški napad 1973. u kojem su poginuli bombaš i par koji je ulazio u mauzolej iza njega. Lenjinovo balzamirano tijelo nije, navodno, pretrpjelo posljedice.

Tijelo Vladimira Lenjina u mauzoleju, 1993.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, mauzolej i balzamirano Ljeninovo tijelo postali su relikvije o kojima Rusi i dalje tematiziraju. Mauzolej se obično zakloni tokom vojnih parada, a rasprava o tome treba li konačno pokopati figuru ljevičarske ideologije koja je uništila brojne živote ne prestaje još od 1991. godine.

Prema podacima istraživanja iz 2017. godine, 63 posto ispitanika je za pokop Lenjina, dok 31 posto smatra da bi njegovo tijelo trebalo ostati u mauzoleju. Ruski predsjednik Vladimir Putin, pak, smatra da tijelo treba ostati tamo gdje jeste, "barem dok imamo jako mnogo onih koji svoje živote povezuju s ovim", rekao je.