Posle zagrebačke, film Željka Mirkovića „Putovanje kroz istoriju, historiju i povijest” imao je kajem prošle nedelje i beogradsku premijeru. Reč je o dokumentarnom filmu, snimljenom tokom putovanja kroz bivšu Jugoslaviju dva književnika Miljenka Jergovića iz Zagreba i Marka Vidojkovića iz Beograda.
Oni su automobilom "Jugo" proputovali nekadašnjom trasom Bratstva i jedinstva, od Triglava do Đevđelije. Na tom putu zaustavili su se u Kumrovcu, Jasenovcu, Blajburgu, Vukovaru, Beogradu, Skoplju....
Vidojković i Jergović u razgovoru za RSE program govore o svojim utiscima sa snimanja filma.
Vidojković: “Ljudi su se smejali na pravim mestima što je bitno za film sa, da tako kažemo, teškom tematikom. Super smo se proveli i na jednom i na dugom mestu.”
Jergović: “Razlika je u nijansama. Recimo da je u Beogradu primljen sa, za nijansu, jačim pljeskom i za nijansu toplije. Ali je to manje više isto.”
Vidojković: “Naravno da nije ostalo ništa upotrebljivo. Narod koji tu živi je žestoko nasamaren i nasamarivan je već decenijama. I sada kada je sve gotovo može samo da se prođe kroz te države.”
Jergović: “Ostalo je, zapravo, puno toga koliko god se mi pravili da nije ostalo ništa. Ostala je, recimo infrastruktura. Više je u tim državama onoga što je sagrađeno u vrijeme Jugoslavije svakako, nego onoga što je sagrađeno nakon što je ta Jugoslavija srušena. Za početak, to je ono što stoji i što ne može ni najgori nacionalista osporiti."
Vidojković: “Jedino sam se s dosta velikom mržnjom sreo u Preševu, ali taj deo filma je izbačen. Tamo je mržnja lokalnog stanovništva neverovatna prema svakome ko nije njihov, a ovo ostalo je sve bilo cool, bez ijednog jedinog problema.”
Jergović: “Ta stvar je uvjek bila ista i čak u vrijeme najgoreg rata, čovjek bi uvjek sreo više onih koji su normalni, dobri, pozitivni i koji su za neki, reklo bi se, suživot, za neke dobre odnose s komšijama. Ali, uvjek je bio dovoljan jedan koji će komšiji zapalit kuću i koji će povest rat pa da se potpuno druga stvar vidi i osjeća.”
Vidojković: “Pa meni je bilo najemotivnije u Jasenovcu. Treba jednostavno otići, videti i vratiti se kući.”
Jergović: “Jedno od apsolutno čudesnih mjesta i užasno poučnih mjesta bila je škola u Brčkom koju pohađaju djeca svih nacionalnosti i u kojoj na času istorije nastavnik im predaje po sva tri udžbenika i podrazumevajući, da tako kažem, sve tri istorijske istine. Tu smo videli da je čak i to moguće ako postoji dobra volja i ako zapravo postoji želja za normalnošću. Naravno užasno intenzivno je ono što malo ljudi ima priliku da osjeti, a što je jako važno za osjetiti, a to je Jasenovac.”
Jergović: “Pa to je zanimljivo. Vidojković se puno bolje provodio, da tako kažem, s Mesićem, a ja sam se puno bolje provodio s Draškovićem.”
Jergović: “Mesić je totalno šarmirao Marka, a u određenom smislu, moram priznat, Vuk je mene itekako šarmirao.”
Vidojković: “Ma to se on zezao. Ne verujem da je i mene i njega u stanju da bilo koji političar šarmira.”
Vidojković: “Mislim da smo, uz taj uslov da postoji devet godina razlike među nama, taman za tih devet godina koliko je Miljenko stariji od mene - različito i reagovali na stvari"
Vidojković: "Mislim da je Miljenko inače emotivniji u odnosu na mene.”
Jergović: "Tek na trećem mjestu bih stavio tu razliku što je on odrastao u Srbiji, a ja sam odrastao u BiH, a kasnije sam živio u Zagrebu. Ta treća razlika se na moje veliko iznenađenje pokazala kao najmanje bitnom.”
*****
Pročitajte i ovo:
"Moja istorija", putovanje kroz vrijeme
Oni su automobilom "Jugo" proputovali nekadašnjom trasom Bratstva i jedinstva, od Triglava do Đevđelije. Na tom putu zaustavili su se u Kumrovcu, Jasenovcu, Blajburgu, Vukovaru, Beogradu, Skoplju....
Vidojković i Jergović u razgovoru za RSE program govore o svojim utiscima sa snimanja filma.
RSE: Ima li razlike u tome kako je na film reagovala publika u Beogradu i Zagrebu?
Vidojković: “Ljudi su se smejali na pravim mestima što je bitno za film sa, da tako kažemo, teškom tematikom. Super smo se proveli i na jednom i na dugom mestu.”Jergović: “Razlika je u nijansama. Recimo da je u Beogradu primljen sa, za nijansu, jačim pljeskom i za nijansu toplije. Ali je to manje više isto.”
RSE: Šta je Vaš osnovni utisak kada ste završili taj put “Bratstva i jedinstva”? Da li je išta ostalo i šta je ostalo od te bivše države?
Vidojković: “Naravno da nije ostalo ništa upotrebljivo. Narod koji tu živi je žestoko nasamaren i nasamarivan je već decenijama. I sada kada je sve gotovo može samo da se prođe kroz te države.”Jergović: “Ostalo je, zapravo, puno toga koliko god se mi pravili da nije ostalo ništa. Ostala je, recimo infrastruktura. Više je u tim državama onoga što je sagrađeno u vrijeme Jugoslavije svakako, nego onoga što je sagrađeno nakon što je ta Jugoslavija srušena. Za početak, to je ono što stoji i što ne može ni najgori nacionalista osporiti."
RSE: Da li ste se sreli s više mržnje ili manje mržnje nego što ste očekivali?
Vidojković: “Jedino sam se s dosta velikom mržnjom sreo u Preševu, ali taj deo filma je izbačen. Tamo je mržnja lokalnog stanovništva neverovatna prema svakome ko nije njihov, a ovo ostalo je sve bilo cool, bez ijednog jedinog problema.”
Jergović: “Ta stvar je uvjek bila ista i čak u vrijeme najgoreg rata, čovjek bi uvjek sreo više onih koji su normalni, dobri, pozitivni i koji su za neki, reklo bi se, suživot, za neke dobre odnose s komšijama. Ali, uvjek je bio dovoljan jedan koji će komšiji zapalit kuću i koji će povest rat pa da se potpuno druga stvar vidi i osjeća.”
RSE: Gde je bilo najemotivnije za Vas lično?
Vidojković: “Pa meni je bilo najemotivnije u Jasenovcu. Treba jednostavno otići, videti i vratiti se kući.”
Jergović: “Jedno od apsolutno čudesnih mjesta i užasno poučnih mjesta bila je škola u Brčkom koju pohađaju djeca svih nacionalnosti i u kojoj na času istorije nastavnik im predaje po sva tri udžbenika i podrazumevajući, da tako kažem, sve tri istorijske istine. Tu smo videli da je čak i to moguće ako postoji dobra volja i ako zapravo postoji želja za normalnošću. Naravno užasno intenzivno je ono što malo ljudi ima priliku da osjeti, a što je jako važno za osjetiti, a to je Jasenovac.”
RSE: A kada poredite susret sa Stjepanom Mesićem i sa Vukom Draškovićem?
Jergović: “Pa to je zanimljivo. Vidojković se puno bolje provodio, da tako kažem, s Mesićem, a ja sam se puno bolje provodio s Draškovićem.”
RSE: Da li to znači da je Mesić šarmirao Marka, a Vuk šarmirao Vas?
Jergović: “Mesić je totalno šarmirao Marka, a u određenom smislu, moram priznat, Vuk je mene itekako šarmirao.”Vidojković: “Ma to se on zezao. Ne verujem da je i mene i njega u stanju da bilo koji političar šarmira.”
RSE: Da li ste na sličan način doživljavali sve to što ste sretali na putovanju Miljenko i vi?
Vidojković: “Mislim da smo, uz taj uslov da postoji devet godina razlike među nama, taman za tih devet godina koliko je Miljenko stariji od mene - različito i reagovali na stvari"
RSE: Da li je Miljenko bio emotivniji zbog toga što je duže živeo u bivšoj Jugoslaviji?
Vidojković: "Mislim da je Miljenko inače emotivniji u odnosu na mene.”
Jergović: "Tek na trećem mjestu bih stavio tu razliku što je on odrastao u Srbiji, a ja sam odrastao u BiH, a kasnije sam živio u Zagrebu. Ta treća razlika se na moje veliko iznenađenje pokazala kao najmanje bitnom.”
*****
Pročitajte i ovo:
"Moja istorija", putovanje kroz vrijeme