(Tekst na osnovu redakcijskih komentara NYT i WSJ)
Američki predsjednik Barack Obama, iako malo zakašnjelo, ipak je učinio pravu stvar odlučivši se priključiti saveznicima u zaustavljanju pukovnika Gadafija koji ubija hiljade Libijaca. Još je sporiji u objašnjavanju i odluke i svoje dugoročne strategije, bilo Kongresu, bilo američkom narodu. Učinio je tek u ponedjeljak veče u govoru naciji posredstvom televizije.
Cilj Obaminog govora zapravo je odgovor zabrinutim kongresmenima koji mu prigovaraju da nije jasno postavio ciljeve SAD-a prije nego što je američke snage uključio u zračnu kampanju. Američki je predsjednik međutim jasno odgovorio da on kao čelnik SAD ne može zanemariti odgovornost prema drugim ljudskim bićima.
„Pod takvim okolnostima bilo bi to ravno izdaji onoga što smo i ko smo“, kazao je Obama.
Pozitivnim se ocjenjuje što Obama, u svom govoru nije ružičastim predstavljao poteškoće koje stoje pred koalicionim trupama. i što je najvažnije obećao je da neće biti američkih kopnenih snaga u borbi protiv libijskog vođe.
„Promjena režima u Iraku koštala nas je osam godina i hiljade života. To si u Libiji ne možemo priuštiti“, kazao je Obama.
Wall street journal u svom komentaru pozdravlja samouvjereni nastup i objašnjenje američkog predsjednika. Nadaju se da će ovaj govor od Republikanaca učiniti konstruktivniju opoziciju u vanjskoj politici SAD, a ne partizansku, kakva su do sada bili.
Konstruktivna kritika
WSJ kaže "možda", jer ne može sa stopostnom sigurnošću tvrditi da se republikanci neće instinktivno suprotstaviti libijskoj misiji na čijem je čelu „demokratski“ zapovjednik.
Nekoliko istaknutih republikanaca vode borbu do posljednjeg daha. Guverner države Mississippi i mogući predsjednički kandidat Haley Barbour, tobože zabrinut za Amerikance, pita "što će oni u Libiji“?
Barack Obama mu je međutim jasno odgovorio - „Neke zemlje mogu skrenuti pogled sa zločina u drugoj zemlji. Sjedinjene Države su drugačije. A kao predsjednik, ja odbijam čekati na prizore pokolja i masovnih grobnica, prije nego što poduzmem akciju.”
Obamina politika nije iznad kritike, piše WSJ. Ali Republikanci bi trebali znati da je jedina konstruktivna kritika jeste pomoći američki uspjeh u libijskoj misiji. Pomoći u naporima pobunjenika da svrgnu s vlasti Gadafija i njegovog sina.
Ako postoji narod koji razumije terorističku narav pukovnika Gadafija, onda su to Amerikanci. Umjesto da predviđaju propast akcije, Republikanci bi trebali „pogurati“ Obamu da što prije riješi libijsku krizu.
Jedan od takođe važnih razloga za intervenciju jeste i edukativni. Ovo može vrlo jasno pokazati Asadu i Ahmadinedžadu da je Zapad spreman i sposoban djelovati protiv tirana koji zlostavljaju i ubijaju svoj narod i podržavaju terorizam.
Razumljivo je nepovjerenje koje vlada među republikancima glede predsjednika čija se svaka odluka sada može vezivati uz želju da ponovno bude izabran. Ali to ne znači istovremeno da republikanci trebaju oprati ruke od američkog globalnog vođstva. Ovo je mogućnost da se napravi model kako bi američko vođstvo trebalo izgledati.
Analize, komentare, intervjue, fotografije i videa o međunarodnoj akciji protiv Libije, kao i o situaciji u Egiptu i drugim arapskim zemljama nakon protesta i promjena, možete naći ovde.
Američki predsjednik Barack Obama, iako malo zakašnjelo, ipak je učinio pravu stvar odlučivši se priključiti saveznicima u zaustavljanju pukovnika Gadafija koji ubija hiljade Libijaca. Još je sporiji u objašnjavanju i odluke i svoje dugoročne strategije, bilo Kongresu, bilo američkom narodu. Učinio je tek u ponedjeljak veče u govoru naciji posredstvom televizije.
Cilj Obaminog govora zapravo je odgovor zabrinutim kongresmenima koji mu prigovaraju da nije jasno postavio ciljeve SAD-a prije nego što je američke snage uključio u zračnu kampanju. Američki je predsjednik međutim jasno odgovorio da on kao čelnik SAD ne može zanemariti odgovornost prema drugim ljudskim bićima.
„Pod takvim okolnostima bilo bi to ravno izdaji onoga što smo i ko smo“, kazao je Obama.
Obama: Promjena režima u Iraku koštala nas je osam godina i hiljade života. To si u Libiji ne možemo priuštiti.
Pozitivnim se ocjenjuje što Obama, u svom govoru nije ružičastim predstavljao poteškoće koje stoje pred koalicionim trupama. i što je najvažnije obećao je da neće biti američkih kopnenih snaga u borbi protiv libijskog vođe.
„Promjena režima u Iraku koštala nas je osam godina i hiljade života. To si u Libiji ne možemo priuštiti“, kazao je Obama.
Wall street journal u svom komentaru pozdravlja samouvjereni nastup i objašnjenje američkog predsjednika. Nadaju se da će ovaj govor od Republikanaca učiniti konstruktivniju opoziciju u vanjskoj politici SAD, a ne partizansku, kakva su do sada bili.
Konstruktivna kritika
WSJ kaže "možda", jer ne može sa stopostnom sigurnošću tvrditi da se republikanci neće instinktivno suprotstaviti libijskoj misiji na čijem je čelu „demokratski“ zapovjednik.
Nekoliko istaknutih republikanaca vode borbu do posljednjeg daha. Guverner države Mississippi i mogući predsjednički kandidat Haley Barbour, tobože zabrinut za Amerikance, pita "što će oni u Libiji“?
Barack Obama mu je međutim jasno odgovorio - „Neke zemlje mogu skrenuti pogled sa zločina u drugoj zemlji. Sjedinjene Države su drugačije. A kao predsjednik, ja odbijam čekati na prizore pokolja i masovnih grobnica, prije nego što poduzmem akciju.”
Obamina politika nije iznad kritike, piše WSJ. Ali Republikanci bi trebali znati da je jedina konstruktivna kritika jeste pomoći američki uspjeh u libijskoj misiji. Pomoći u naporima pobunjenika da svrgnu s vlasti Gadafija i njegovog sina.
Ako postoji narod koji razumije terorističku narav pukovnika Gadafija, onda su to Amerikanci. Umjesto da predviđaju propast akcije, Republikanci bi trebali „pogurati“ Obamu da što prije riješi libijsku krizu.
Jedan od takođe važnih razloga za intervenciju jeste i edukativni. Ovo može vrlo jasno pokazati Asadu i Ahmadinedžadu da je Zapad spreman i sposoban djelovati protiv tirana koji zlostavljaju i ubijaju svoj narod i podržavaju terorizam.
Razumljivo je nepovjerenje koje vlada među republikancima glede predsjednika čija se svaka odluka sada može vezivati uz želju da ponovno bude izabran. Ali to ne znači istovremeno da republikanci trebaju oprati ruke od američkog globalnog vođstva. Ovo je mogućnost da se napravi model kako bi američko vođstvo trebalo izgledati.
Kriza u arapskom svijetu
Analize, komentare, intervjue, fotografije i videa o međunarodnoj akciji protiv Libije, kao i o situaciji u Egiptu i drugim arapskim zemljama nakon protesta i promjena, možete naći ovde.