Dnevnik je pisala Alma Mašić, direktorica Inicijative mladih za ljudska prava u Sarajevu. "Idemo Alma, sutra je novi dan" moto je njenog dnevnika u kojem se može pronaći i tuga, ponos, hrabrost, ali i odlučnost da Sarajevo bude grad čista obraza. Otkrijte što Almi daje snagu da vjeruje kako je to sve moguće!
Subota
Papin dolazak, dan koji se pamti i pamtit će se. Mir, golubovi, siguran grad, ljudi dijele navrijednije što imaju, ljubav i vjerovanje da svijet može imati čist obraz. Ostaje li nam ovo u amanet ili ćemo po starom u BiH. Čekam slijedeći dan da nas vidim.
Nedjelja
Još je ona tišina, božanska, još je papa na ulicama Sarajeva, još su golubovi u letu prema svojim krletkama, da krila odmore, jer oni su, golubovi kao mnogi mladi u BiH koji imaju krila za let koji se ne mire sa krletkama i zidovima.
Više nema vremena za uživanje u ovom daru papinog dolaska. Velika konferencija koju naši prijatelji i partneri iz organizacije njemačko-francuske kancelarija za mlade (OFAJ/DFJW) organizuju u povodu obilježavanja 15 godina rada u Jugoistočnoj Evropi treba da počne. Pripreme su u toku. Očekuje se veliki broj mladih iz cijele regije Balkana, njihovi prijatelji i vršnjaci iz Francuske i Njemačke, kako bi na tragu 15 godina saradnje koju je OFAJ/DFJW započeo, nastave svoju saradnju, interkulturalnu razmjenu i naravno mnogo novih prijateljstava koja svakako doprinose procesu izgradnje povjerenja u regiji.
Ponedeljak
Konferencija je počela. Lijepo je vidjeti mnoga poznata lica, upoznati nova, a istovremeno pripremiti i dolazak predstavnika minstarstava za mlade iz cijele regije koji će čuti prijedloge mladih ljudi kako žele da vide uspostavu bolje, sistematske saradnje i razmjene mladih u regiji – nadam se da će nešto od toga i primjeniti u svom budućem radu.
Paralelno sa konferencijom, YIHR BH organizuje šesti po redu Kamp u Kozarcu za mlade ljude širom Bosne i Hercegovine. Raduje veliki odziv mladih koji uprkos generalnom mišljenju koje vlada, ipak žele čuti i razgovarati sa preživjelima iz koncentracionih logora Omarska, Keraterm, Trnopolje, posjetiti memorijalni spomenik na Kozari, razmjenjivati iskustva sa mladim ljudima iz cijele Bosne i Hercegovine o značaju memorijala i izgradnje kulture sjećanja za buduće generacije.
Utorak
Ono šta me snaži, šta mi daje nadu, je rad sa mladima, a ima ih mnogo u BiH koji se ne mire, koji nisu zaboravili da je čovjeku svojstven i let i da najmanja krila mogu uznemiriti i pokrenuti, i da, postoje moji prijatelji koji razumiju i koji kad mi je teško sa mnom dijele moje tuge.
I kada sve ide po planu i kada je sve dobro i pozitivno – teška tragedija. Po tko zna koji put nesavjesni vozač oduzima mladi život na ulicama Sarajeva. Djevojka koja je bila učesnica konferencije koja je sa toliko radosti došla prvi put u Sarajevo sretna što će upoznati taj čuveni, gostoprimljivi grad ostavila je svoj mladi život ovdje, dan prije njenog 26-tog rođendana. Jelena, počivaj u miru! Jelena, nemam riječi da opišem sav bol, gorčinu, ljutnju, što po tko zna koji put pokazujemo svoje drugo lice – lice nepostojanja sistema, lice bezvlašća, lice grada u kojem vladaju moćni.
Srijeda
Tišina, muk, bol, nevjerica – teško je bilo šta učiniti, da nastavimo poslije ovog teškog gubitka. Jedino što smo mogli je simbolično položiti cvijeće i upaliti svijeće na mjestu gdje je zauvijek prekinut jedan mladi život zajedno sa stanovnicima Sarajeva kojima je stalo i koji brinu – za sebe i svoje najmilije. Sutra – to može biti bilo tko od nas.
U medijima – stara priča - nije bio genocid, jeste bio genocid, rezolucija nije usvojena. Što ćemo ostaviti mladima u amanet? Svađe i prepucavanja, dodavanja loptica, optužbe i krivice. I 20 godina poslije, još nemamo snage i volje da se suočimo sa našom teškom prošlošću ili bar pokušamo da krenemo dalje sa dostojanstvenim sjećanjem na žrtve i naučenim lekcijama iz našeg bolnog iskustva šta možemo učiniti da se ovo više nikada ne dogodi. Nikome!
Četvrtak
Mediji – klasika! Imamo li federalnu vladu, imamo li išta u ovoj zemlji, za šta se mogu uhvatiti, kao u onoj narodnoj, da se jadna za zelen bor uhvatim i on bi se osušio. Ono šta me snaži, šta mi daje nadu, je rad sa mladima, a ima ih mnogo u BiH koji se ne mire, koji nisu zaboravili da je čovjeku svojstven i let i da najmanja krila mogu uznemiriti i pokrenuti, i da, postoje moji prijatelji koji razumiju i koji kad mi je teško sa mnom dijele moje tuge.
Pripreme za završnu ceremoniju obilježavanja 15 godina rada OFAJ/DFJW. Vijećnica spremna, doći će veliki broj gostiju od kojih očekujemo barem djelić probuđene savijesti za tragediju koja se desila Jeleni. Ali isto tako da pokažu svoju posvećenost radu sa mladima omogućavajući im platformuza razmjenu iskustava, slobodno putovanje, školovanje, upoznavanje različitih kultura – na kraju to dugujemo mladima. To dugujemo Jeleni. I ponovno to je ono što mi daje snagu da vjerujem.
Idemo Alma, sutra je novi dan.
Petak
I zaista je novi dan. Stigla sam u Tunis, na konferenciju o tranzicionoj pravdi i suočavanju sa prošlošću sa kolegama/cama i aktivistima/cama iz zemalja "Arapskog proljeća". Radujem se novim poznanstvima, razmjeni iskustava, prilici koju sam dobila da predstavim stanje vezano za ovo područje u Bosni I Hercegovini kao i novim, produktivnim i pozitivnim iskustvima i energiji koju ću ponijeti sa sobom nazad u Bosnu i Hercegovinu