Nesvakidašnja priča dolazi iz Zvornika. Dvadesetčetverogodišnji Mirza Mustafić vratio se iz Amerike u svoj rodni grad vidjevši upravo u njemu ogromnu mogućnost napredovanja. Smatra da je njegov rodni Zvornik grad gdje se treba vratiti i ponuditi znanje koje je stekao u Americi na fakultetu povijesti i društvenih znanosti.
Trenutačno živi s bakom, a njegov primjer već žele slijediti i njegovi roditelji koji se planiraju vratiti iz Amerike krajem godine.
Kao sedmogodišnji dječak Mirza Mustafić je sa svojim roditeljima, Mirzetom i Ljiljom, napustio Zvornik koji je tada bio pogođen ratom. Mirza je već tada kao mali stvorio cilj - vratit ću se kad-tad:
„Ja volim ovu zemlju. Želim da iskoristim obrazovanje koje sam stekao tamo za dobrobit ovoga naroda i za poboljšanje stanja u ovoj zemlji, zato što je ovo moj rodni kraj. Ovdje imam prijatelje, imam familiju. Po mome, ovo je najljepše mjesto u čitavoj BiH“, kazao je Mirza.
U Americi je završio fakultet povijesti i društvenih znanosti na prestižnom Univerzitetu u Kentakiju. I dok mnogi njegovu odluku smatraju suludom jer Ameriku vide kao obećanu zemlju, Mirza ne dijeli njihovo mišljenje.
„Ja mislim da imam prilično dobru perspektivu, pogotovo s obzirom da sam povratnik i sigurno da ovdje ima i nekih povlastica za nas povratnike što se tiče zapošljavanja. Imam visoku stručnu spremu i ja mislim da će mi to jako dobro doći. Imaćemo udruženje koje ćemo sad da pokrenemo. Ja mislim da će to biti jedna pozitivna stvar za sve naše povratnike ovdje jer ćemo se organizovati, bićemo jedinstveni“, rekao je on.
O Zvorniku se u javnosti najviše govori kao gradu u kojem su danas zategnuti međunacionalni odnosi. Mirza smatra da je tako jedino iz kuta politike, a da ljudi već godinama grade mir i suživot.
„Mislim da su u Zvorniku međunacionalni odnosi najbolji, da su mnogo napredovali od kraja rata zato što su Srbi i muslimani ovdje u stalnom kontaktu, u stalnom dodiru jedni sa drugima, živimo zajedno. Svi moramo da napredujemo, jer inače neće biti moguće nikome da živi ovdje“, ocjenjuje Mirza.
"Drago mi je što sam među svojim narodom"
Tek su mu 24 godine, a planovi su brojni. Prvi je već realizirao - ozbiljno je zagazio u svijet politike.
„Radim sa ljudima. Gledamo kako ćemo, šta ćemo. Osnovaćemo novo udruženje građana koje će malo raditi što se tiče zapošljavanja naših ljudi povratnika, pogotovo mlađih“, kaže on.
Mirzin otac - Mirzet Mustafić, inače ugledni odvjetnik, autor je knjige „Oprosti mi“, koja govori o Zvorniku kao jednoj bosanskoj čaršiji s dušom. Majka Ljilja je liječnica. Kada im je Mirza rekao da se želi vratiti, nisu ga sputavali. Tu njegovu odluku shvatili su i svojom obvezom da ga slijede - da i oni dođu živjeti u grad kojem pripadaju i koji pripada njima.
„Punu podršku sam imao. Oni su uvijek znali za moje namjere i uvijek su me podržali u tome što sam želio da se vratim. Ipak, Amerika nije bila za mene. Ja sam uvijek želio da se vratim u Bosnu, pogotovo u Zvornik“, priča on.
Mirza je u Americi često sretao Bosance i Hercegovce, ali rijetki su oni koji razmišljaju na način kao on. Oni Ameriku već smatraju svojom zemljom, a Bosnu tuđom, priča nam.
„Ima ih hiljadama tamo gdje sam ja živio koji jednostavno neće da se vrate. Za njih je život Amerika i oni hoće tamo da ostanu. Ali ja sam se opredijelio za povratak i uopšte se ne kajem što sam se vratio. Meni je drago biti ovdje među svojim narodom. Ja sam radio od 16 godina. Mora se tamo raditi, jednostavno čovjek ne može drugačije. Mnogi ljudi misle da je Amerika ono što vide na televiziji, ali nije zapravo tako. Za radnika je veoma teško, pogotovo za radnika koji nije završio fakultet i koji nema neke visoke kvalifikacije“, kaže Mirza.
Mirza je među onima koji ne pita što će njemu država dati, već što on može dati svojoj zemlji. A vremena u Bosni su takva - da ova zemlja može graditi bolju budućnost samo s onima poput Mirze.
Trenutačno živi s bakom, a njegov primjer već žele slijediti i njegovi roditelji koji se planiraju vratiti iz Amerike krajem godine.
Kao sedmogodišnji dječak Mirza Mustafić je sa svojim roditeljima, Mirzetom i Ljiljom, napustio Zvornik koji je tada bio pogođen ratom. Mirza je već tada kao mali stvorio cilj - vratit ću se kad-tad:
Dvadesetčetverogodišnji povratnik Mirza Mustafić: Želim da iskoristim obrazovanje koje sam stekao tamo za dobrobit ovoga naroda i za poboljšanje stanja u ovoj zemlji, zato što je ovo moj rodni kraj.
„Ja volim ovu zemlju. Želim da iskoristim obrazovanje koje sam stekao tamo za dobrobit ovoga naroda i za poboljšanje stanja u ovoj zemlji, zato što je ovo moj rodni kraj. Ovdje imam prijatelje, imam familiju. Po mome, ovo je najljepše mjesto u čitavoj BiH“, kazao je Mirza.
U Americi je završio fakultet povijesti i društvenih znanosti na prestižnom Univerzitetu u Kentakiju. I dok mnogi njegovu odluku smatraju suludom jer Ameriku vide kao obećanu zemlju, Mirza ne dijeli njihovo mišljenje.
„Ja mislim da imam prilično dobru perspektivu, pogotovo s obzirom da sam povratnik i sigurno da ovdje ima i nekih povlastica za nas povratnike što se tiče zapošljavanja. Imam visoku stručnu spremu i ja mislim da će mi to jako dobro doći. Imaćemo udruženje koje ćemo sad da pokrenemo. Ja mislim da će to biti jedna pozitivna stvar za sve naše povratnike ovdje jer ćemo se organizovati, bićemo jedinstveni“, rekao je on.
O Zvorniku se u javnosti najviše govori kao gradu u kojem su danas zategnuti međunacionalni odnosi. Mirza smatra da je tako jedino iz kuta politike, a da ljudi već godinama grade mir i suživot.
„Mislim da su u Zvorniku međunacionalni odnosi najbolji, da su mnogo napredovali od kraja rata zato što su Srbi i muslimani ovdje u stalnom kontaktu, u stalnom dodiru jedni sa drugima, živimo zajedno. Svi moramo da napredujemo, jer inače neće biti moguće nikome da živi ovdje“, ocjenjuje Mirza.
"Drago mi je što sam među svojim narodom"
Tek su mu 24 godine, a planovi su brojni. Prvi je već realizirao - ozbiljno je zagazio u svijet politike.
Mirza Mustafić
„Radim sa ljudima. Gledamo kako ćemo, šta ćemo. Osnovaćemo novo udruženje građana koje će malo raditi što se tiče zapošljavanja naših ljudi povratnika, pogotovo mlađih“, kaže on.
Mirzin otac - Mirzet Mustafić, inače ugledni odvjetnik, autor je knjige „Oprosti mi“, koja govori o Zvorniku kao jednoj bosanskoj čaršiji s dušom. Majka Ljilja je liječnica. Kada im je Mirza rekao da se želi vratiti, nisu ga sputavali. Tu njegovu odluku shvatili su i svojom obvezom da ga slijede - da i oni dođu živjeti u grad kojem pripadaju i koji pripada njima.
„Punu podršku sam imao. Oni su uvijek znali za moje namjere i uvijek su me podržali u tome što sam želio da se vratim. Ipak, Amerika nije bila za mene. Ja sam uvijek želio da se vratim u Bosnu, pogotovo u Zvornik“, priča on.
Mirza je u Americi često sretao Bosance i Hercegovce, ali rijetki su oni koji razmišljaju na način kao on. Oni Ameriku već smatraju svojom zemljom, a Bosnu tuđom, priča nam.
„Ima ih hiljadama tamo gdje sam ja živio koji jednostavno neće da se vrate. Za njih je život Amerika i oni hoće tamo da ostanu. Ali ja sam se opredijelio za povratak i uopšte se ne kajem što sam se vratio. Meni je drago biti ovdje među svojim narodom. Ja sam radio od 16 godina. Mora se tamo raditi, jednostavno čovjek ne može drugačije. Mnogi ljudi misle da je Amerika ono što vide na televiziji, ali nije zapravo tako. Za radnika je veoma teško, pogotovo za radnika koji nije završio fakultet i koji nema neke visoke kvalifikacije“, kaže Mirza.
Mirza je među onima koji ne pita što će njemu država dati, već što on može dati svojoj zemlji. A vremena u Bosni su takva - da ova zemlja može graditi bolju budućnost samo s onima poput Mirze.