Glavni problem mladih u BiH je nezaposlenost, potvrđuju i podaci Ureda Ujedinjenih nacija u BiH, objavljeni uz Međunarodni dan mladih, 12. avgust.
Od ukupnog broja mladih u BiH, skoro 60 posto ih je nezaposleno. U zemljama EU svega sedam posto. Nepostojanje strategije zapošljavanja na državnom nivou jedan je od glavnih razloga ovakvog stanja, kaže aktivista Omladinske informativne agencije BiH Ermin Numić:
„Jako mali postotak mladih ljudi se odlučio da pokrene svoj vlastiti biznis, što bi možda bilo jedno od najboljih rješenja. Nemate nekih stimulansa, odnosno budžeta, naknada za mlade osobe, možda za njihovo usavršavanje, preusmjeravanje u neke druge struke u kojima bi oni mogli raditi.“
Drugi, vodeći razlog poraznog broja nezaposlenih predstavlja neusklađenost između sistema obrazovanja i potreba tržišta rada. Samo na sarajevskoj službi za zapošljavanje posao čeka oko hiljadu diplomiranih pravnika i ekonomista.
Glasnogovornica internet portala Posao.ba Nermana Ajanović - Hajdarpašić:
„Mladi ljudi, a i ostali, najčešće se odlučuju za poslove koji nisu u proizvodnji, koji ne zahtijevaju tehničko obrazovanje. Nekako su skloniji tim nekim kancelarijskim, administrativnim poslovima. Nažalost, najveća potražnja upravo jeste za inžinjerima, mašinskim inžinjerima, inžinjerima elektrotehnike, građevinskim, tako da tu postoji jedan nesklad. Mi apeliramo na mlade ljude da razmisle prije nego što upisuju srednje škole i fakultete, da prate tržište rada, da se upoznaju sa potražnjom na tržištu rada da ne bi poslije diplome čekali na birou za zapošljavanje - jer zaista postoji jedan ogroman nesklad između ponude i potražnje.“
Nije tajna da većina mladih ljudi u BiH do posla dolazi posredstvom rodbinskih veza ili preko političkih partija.
Predsjednik Omladinskog savjeta Republike Srpske Lučiano Kaluža kaže da mladi ljudi moraju mijenjati društveni sistem vrijednosti:
„Marljivost i uspjeh se vrednuju kroz potpuno neka druga mjerila - koliko ste politički podobni, toliko ćete napredovati u svom poslu, u svojoj karijeri, ili ukoliko imate bolje, jače rodbinske veze, vi ćete napredovati bolje u svom poslu. To se sada njeguje. Nažalost, jako rijetki su primjeri uspjeha pojedinca, pogotovo mlade osobe koja samo svojim znanjem nešto radi.“
Kaluža smatra da većina poslodavaca ne pruža jednake šanse svakom uposleniku, što, kako kaže, izaziva bijes kod mlađih zaposlenika:
„Mi, svi mladi, smo izuzetno ljuti, razočarani čitavim sistemom kad vidimo da neki pojedinci oko nas koji nisu dovoljno zaslužili, nisu se dovoljno trudili, dobijaju određene beneficije. A to se ogleda tako što se na jednom mikro nivou može porediti u jednom preduzeće kad neko od 20 ili 30 godina kaže neću raditi za 300, 400 maraka, to je upravo produkt tog bijesa, nezadovoljstva zato što ja vrijedim sigurno više od tih 300 maraka u poređenju sa nekim drugim koji dobija mnogo više, a sigurno to nije zaslužio.“
U nekim bh. sredinama, prevashodno gradskim, u poratnim je godinama, međutim, stasala i nova, bezinicijativna, neko će reći razmažena generacija. Radije će sjediti i ne raditi ništa nego ići na posao koji ne donosi “stalnu platu”. Evo primjera:
„Kada je naša firma organizovala obuku za nove radnike programiranja koja bi trajala tri mjeseca, imali smo jedan slučaj momka koji je nakon 15 dana, kada je vidio da to zahtijeva malo i rada, da se od njega zahtijeva da radi, da uči i da to nije samo sjedenje po kafama, zahtjev njegov je bio kada će dobiti godišnji odmor i kada će on dobiti prvu platu.“
Razne programe zapošljavanja obrazovanog, mladog kadra većinom nude strane organizacije. Jedan takav upravo realizuje portal Posao.ba u saradnji sa Švicarskom i Austrijskom razvojnom bankom. Glasnogovornica portala Nermana Ajanović -Hajdarpašić kaže da su projektom, skraćenog naziva JEP, u jednoj godini zaposlili preko stotinu mladih ljudi:
„Mi planiramo u narednom periodu do kraja septembra obići 12 općina na području BiH, mlade ljude informirati o tom projektu, uzeti njihove biografije i ponuditi im na licu mjesta konkretna radna mjesta.“
Međutim, posao nikome neće doći na tacni. Svaki pojedinac mora se potruditi za svoje radno mjesto - jer ispijanje kafa po gradskim kafanama i besciljno lutanje ulicama ne donosi ni profit ni posao.
Od ukupnog broja mladih u BiH, skoro 60 posto ih je nezaposleno. U zemljama EU svega sedam posto. Nepostojanje strategije zapošljavanja na državnom nivou jedan je od glavnih razloga ovakvog stanja, kaže aktivista Omladinske informativne agencije BiH Ermin Numić:
„Jako mali postotak mladih ljudi se odlučio da pokrene svoj vlastiti biznis, što bi možda bilo jedno od najboljih rješenja. Nemate nekih stimulansa, odnosno budžeta, naknada za mlade osobe, možda za njihovo usavršavanje, preusmjeravanje u neke druge struke u kojima bi oni mogli raditi.“
Drugi, vodeći razlog poraznog broja nezaposlenih predstavlja neusklađenost između sistema obrazovanja i potreba tržišta rada. Samo na sarajevskoj službi za zapošljavanje posao čeka oko hiljadu diplomiranih pravnika i ekonomista.
Glasnogovornica internet portala Posao.ba Nermana Ajanović - Hajdarpašić:
„Mladi ljudi, a i ostali, najčešće se odlučuju za poslove koji nisu u proizvodnji, koji ne zahtijevaju tehničko obrazovanje. Nekako su skloniji tim nekim kancelarijskim, administrativnim poslovima. Nažalost, najveća potražnja upravo jeste za inžinjerima, mašinskim inžinjerima, inžinjerima elektrotehnike, građevinskim, tako da tu postoji jedan nesklad. Mi apeliramo na mlade ljude da razmisle prije nego što upisuju srednje škole i fakultete, da prate tržište rada, da se upoznaju sa potražnjom na tržištu rada da ne bi poslije diplome čekali na birou za zapošljavanje - jer zaista postoji jedan ogroman nesklad između ponude i potražnje.“
Nije tajna da većina mladih ljudi u BiH do posla dolazi posredstvom rodbinskih veza ili preko političkih partija.
Predsjednik Omladinskog savjeta Republike Srpske Lučiano Kaluža kaže da mladi ljudi moraju mijenjati društveni sistem vrijednosti:
„Marljivost i uspjeh se vrednuju kroz potpuno neka druga mjerila - koliko ste politički podobni, toliko ćete napredovati u svom poslu, u svojoj karijeri, ili ukoliko imate bolje, jače rodbinske veze, vi ćete napredovati bolje u svom poslu. To se sada njeguje. Nažalost, jako rijetki su primjeri uspjeha pojedinca, pogotovo mlade osobe koja samo svojim znanjem nešto radi.“
Kaluža smatra da većina poslodavaca ne pruža jednake šanse svakom uposleniku, što, kako kaže, izaziva bijes kod mlađih zaposlenika:
„Mi, svi mladi, smo izuzetno ljuti, razočarani čitavim sistemom kad vidimo da neki pojedinci oko nas koji nisu dovoljno zaslužili, nisu se dovoljno trudili, dobijaju određene beneficije. A to se ogleda tako što se na jednom mikro nivou može porediti u jednom preduzeće kad neko od 20 ili 30 godina kaže neću raditi za 300, 400 maraka, to je upravo produkt tog bijesa, nezadovoljstva zato što ja vrijedim sigurno više od tih 300 maraka u poređenju sa nekim drugim koji dobija mnogo više, a sigurno to nije zaslužio.“
U nekim bh. sredinama, prevashodno gradskim, u poratnim je godinama, međutim, stasala i nova, bezinicijativna, neko će reći razmažena generacija. Radije će sjediti i ne raditi ništa nego ići na posao koji ne donosi “stalnu platu”. Evo primjera:
„Kada je naša firma organizovala obuku za nove radnike programiranja koja bi trajala tri mjeseca, imali smo jedan slučaj momka koji je nakon 15 dana, kada je vidio da to zahtijeva malo i rada, da se od njega zahtijeva da radi, da uči i da to nije samo sjedenje po kafama, zahtjev njegov je bio kada će dobiti godišnji odmor i kada će on dobiti prvu platu.“
Razne programe zapošljavanja obrazovanog, mladog kadra većinom nude strane organizacije. Jedan takav upravo realizuje portal Posao.ba u saradnji sa Švicarskom i Austrijskom razvojnom bankom. Glasnogovornica portala Nermana Ajanović -Hajdarpašić kaže da su projektom, skraćenog naziva JEP, u jednoj godini zaposlili preko stotinu mladih ljudi:
„Mi planiramo u narednom periodu do kraja septembra obići 12 općina na području BiH, mlade ljude informirati o tom projektu, uzeti njihove biografije i ponuditi im na licu mjesta konkretna radna mjesta.“
Međutim, posao nikome neće doći na tacni. Svaki pojedinac mora se potruditi za svoje radno mjesto - jer ispijanje kafa po gradskim kafanama i besciljno lutanje ulicama ne donosi ni profit ni posao.