U Sarajevu je u četvrtak promoviran izvještaj o poziciji mladih u BiH i njihovim stavovima o svim bitnim pitanjima koji je urađen pod pokroviteljstvom Nansen dijalog centra i Safeworld nevladine organizacije iz Velike Britanije, a radili su ga mladi ljudi širom BiH.
Mladi u BiH nezadovoljni su ekonomskom i političkom situacijom u zemlji, nemogućnošću zapošljavanja ali i da nešto promijene.
Sve su to razlozi zbog kojih su spremni napustiti BiH ukoliko bi im se za to pružila prilika, pokazalo je istraživanje koje su radili mladi aktivisti Nansen dijalog centra (NDC).
Selena Grizić iz Travnika pitala je svoje vršnjake o tome kako gledaju na politiku:
„U biti jako me iznenadilo koliko mladi znaju podataka o politici u BiH, i to ne samo u našoj državi nego i van nje, i da njihovo neodobravanje nije bilo zbog neinformiranosti nego zbog toga što su oni razočarani tim stanjem.“
Gordana Radaković iz Banje Luke razgovarala je sa mladima o tome da li bi se aktivnije uključili u političke procese.
„Zaključak je da mladi žele da rade u sferi politike i da učestvuju u politici, ali žele da rade u jednoj zdravoj okolini, gdje nema korupcije i nepotizma, gdje mogu da dođu do vrha njihove ideje i njihovi stavovi. Mladi žele da se bore, ali oni nemaju načina kako da se probiju do tog vrha, jer, kako su oni to definisali, naša politička scena je kao jedan začarni krug gdje se ljudi samo rotiraju, sa istim profilima, istim obećanjima. I, zapravo, tu ne mogu da se probiju oni sa pravim idejama i svojim mišljenjima, tako da oni još uvijek ne pronalaze adekvatan način“, kaže Gordana Radaković.
Mija Dejanović iz Doboja bavila se uticajem medija na stavove mladih u BiH.
„Mediji utiču, ali ih oni pokušavaju da izbjegavaju iz razlog što, npr., svaki put kad upale televizor vide neku pogrešnu informaciju. I kada ponovite tri puta jednu te istu informaciju iz tri različita medija samo u drugoj formi, stekne se potpuno druga forma priče, zatruju im se misli - a oni jednostavno bježe od onoga zbog čega imaju glavobolju. Kad sam ovo govorila o medijima, to su uglavnom televizije. Međutim, medij kojem oni pribjegavaju zbog brzine informacija i zbog, kako su oni rekli, u neku ruku i tačnosti, jeste interent. Pisanu štampu koriste u situacijima kad čekaju nekoga na kafi, pa da im prođe vrijeme čitaju vrijeme, sport ili horoskop. Znači, generalni zaključak jeste da treba pratiti medije, treba biti informisan, ali treba sa malom rezervom da im se pritupa - da mi stičemo svoje mišljenje, a ne da ono što su nam mediji plasirali prihavatamo zdravo za gotovo“, navodi Mija Dejanović.
Spremni rušiti predrasude
Enis Muslimović iz Novog Travnika primijetio je tokom istraživanja da mladi ljudi u BiH imaju problem sa identitetom.
„Mladi u BiH nisu znali kako da formulišu svoju pripadnost, svoj identitet. Mnogi su lutali - da li je to etnička pripadnost, da li nacionalna, vjerska, ili bilo koja druga. Dosta sam dobio pitanja tipa ko smo mi ikome pripadamo“, kaže Muslimović.
Ipak, izvještaj je pokazao i da su mladi mnogo spremniji rušiti predrasude i sarađivati nego što je slučaj sa njihovim roditeljima i starijim generacijama, kaže Ljuljeta Goranci Brkić iz NDC-a.
„Sami su rekli da ih roditelji truju nacionalizmom, pa i nastavnici. Jedna je djevojka, recimo, rekla da je njen profesor pričao o svojim ratnim herojima za vrijeme predavanja, i ona kaže:’Ne smijem profesoru ništa reći.’ U vezi sa podijeljenošću po etničkom principu - mladi ne vide tu problem. Oni žele da sarađuju. Oni ne vide etničku pripadnost kao barijeru, oni žele da je prevaziđu. Ali jedina mogućnost jeste da surađuju što više, jer ukoliko ne budu surađivali, oni će rasti u monoetničkim sredinama, što je u većini slučajeva sada - od obrazovnog sistema pa nadalje. Status kvo odgovara političarima savršeno i zato oni i ne dozvoljavaju mladima da dođu i da sa novim idejama mijenjaju situaciju“, ocjenjuje Ljuljeta Goranci Brkić.
Brkić dodaje da mladi ipak vjeruju u sretniju budućnost:
„Na pitanje kako vide BiH za 10 godina, velika većina mladih kaže da vide BiH kao jedinstvenu državu, državu koja će biti unutar EU, koja će pružati iste prilike za sve svoje građane, bez obzira na nacionalnu, vjersku, spolnu, seksualnu i bilo koju orijentaciju.“
Mladi u BiH nezadovoljni su ekonomskom i političkom situacijom u zemlji, nemogućnošću zapošljavanja ali i da nešto promijene.
Sve su to razlozi zbog kojih su spremni napustiti BiH ukoliko bi im se za to pružila prilika, pokazalo je istraživanje koje su radili mladi aktivisti Nansen dijalog centra (NDC).
Selena Grizić iz Travnika pitala je svoje vršnjake o tome kako gledaju na politiku:
„U biti jako me iznenadilo koliko mladi znaju podataka o politici u BiH, i to ne samo u našoj državi nego i van nje, i da njihovo neodobravanje nije bilo zbog neinformiranosti nego zbog toga što su oni razočarani tim stanjem.“
Gordana Radaković iz Banje Luke razgovarala je sa mladima o tome da li bi se aktivnije uključili u političke procese.
Mladi žele da rade u sferi politike i da učestvuju u politici, ali žele da rade u jednoj zdravoj okolini, gdje nema korupcije i nepotizma, gdje mogu da dođu do vrha njihove ideje i njihovi stavovi.
„Zaključak je da mladi žele da rade u sferi politike i da učestvuju u politici, ali žele da rade u jednoj zdravoj okolini, gdje nema korupcije i nepotizma, gdje mogu da dođu do vrha njihove ideje i njihovi stavovi. Mladi žele da se bore, ali oni nemaju načina kako da se probiju do tog vrha, jer, kako su oni to definisali, naša politička scena je kao jedan začarni krug gdje se ljudi samo rotiraju, sa istim profilima, istim obećanjima. I, zapravo, tu ne mogu da se probiju oni sa pravim idejama i svojim mišljenjima, tako da oni još uvijek ne pronalaze adekvatan način“, kaže Gordana Radaković.
Mija Dejanović iz Doboja bavila se uticajem medija na stavove mladih u BiH.
„Mediji utiču, ali ih oni pokušavaju da izbjegavaju iz razlog što, npr., svaki put kad upale televizor vide neku pogrešnu informaciju. I kada ponovite tri puta jednu te istu informaciju iz tri različita medija samo u drugoj formi, stekne se potpuno druga forma priče, zatruju im se misli - a oni jednostavno bježe od onoga zbog čega imaju glavobolju. Kad sam ovo govorila o medijima, to su uglavnom televizije. Međutim, medij kojem oni pribjegavaju zbog brzine informacija i zbog, kako su oni rekli, u neku ruku i tačnosti, jeste interent. Pisanu štampu koriste u situacijima kad čekaju nekoga na kafi, pa da im prođe vrijeme čitaju vrijeme, sport ili horoskop. Znači, generalni zaključak jeste da treba pratiti medije, treba biti informisan, ali treba sa malom rezervom da im se pritupa - da mi stičemo svoje mišljenje, a ne da ono što su nam mediji plasirali prihavatamo zdravo za gotovo“, navodi Mija Dejanović.
Spremni rušiti predrasude
Enis Muslimović iz Novog Travnika primijetio je tokom istraživanja da mladi ljudi u BiH imaju problem sa identitetom.
„Mladi u BiH nisu znali kako da formulišu svoju pripadnost, svoj identitet. Mnogi su lutali - da li je to etnička pripadnost, da li nacionalna, vjerska, ili bilo koja druga. Dosta sam dobio pitanja tipa ko smo mi ikome pripadamo“, kaže Muslimović.
Ipak, izvještaj je pokazao i da su mladi mnogo spremniji rušiti predrasude i sarađivati nego što je slučaj sa njihovim roditeljima i starijim generacijama, kaže Ljuljeta Goranci Brkić iz NDC-a.
„Sami su rekli da ih roditelji truju nacionalizmom, pa i nastavnici. Jedna je djevojka, recimo, rekla da je njen profesor pričao o svojim ratnim herojima za vrijeme predavanja, i ona kaže:’Ne smijem profesoru ništa reći.’ U vezi sa podijeljenošću po etničkom principu - mladi ne vide tu problem. Oni žele da sarađuju. Oni ne vide etničku pripadnost kao barijeru, oni žele da je prevaziđu. Ali jedina mogućnost jeste da surađuju što više, jer ukoliko ne budu surađivali, oni će rasti u monoetničkim sredinama, što je u većini slučajeva sada - od obrazovnog sistema pa nadalje. Status kvo odgovara političarima savršeno i zato oni i ne dozvoljavaju mladima da dođu i da sa novim idejama mijenjaju situaciju“, ocjenjuje Ljuljeta Goranci Brkić.
Brkić dodaje da mladi ipak vjeruju u sretniju budućnost:
„Na pitanje kako vide BiH za 10 godina, velika većina mladih kaže da vide BiH kao jedinstvenu državu, državu koja će biti unutar EU, koja će pružati iste prilike za sve svoje građane, bez obzira na nacionalnu, vjersku, spolnu, seksualnu i bilo koju orijentaciju.“