Krajem avgusta 2015.godine, na evidenciji Službe za zapošljavanje Hercegovačko-neretvanskog kantona, bilo je evidentirano 34.145 nezaposlenih osoba, što je u poređenju sa prosječnom nezaposlenošću u prošloj godini, više za 3,2 odsto. Najveći broj nezaposlenih registriran je u Mostaru, dok drugo mjesto pripada Konjicu, u kojem 4.214 osoba, traži zaposlenje.
Od ukupnog broja nezaposlenih mladih u Konjicu, 15 odsto ih je sa višom i visokom stručnom spremom.
„Od tih 15 odsto, najviše čine pravnici, ekonomisti, profesori engleskog jezika, profesori razredne nastave, psiholozi i pedagozi, a najmanje su zastupljeni doktori stomatologije, doktori farmacije, profesori fizike, te profesori matematike“, kaže Bojana Damjanović, glasnogovornica pomenute Službe.
Jedna mlada Konjičanka, govoreći o položaju mladih u BiH-i kaže:
„Najveći problem je nezaposlenost mladih.Trebali bi se malo više angažovati, ovi sa više vlasti, da oni pokrenu, te neke inicijative za mlade.“
Konjičanin Sedin Hodno, završio je fakultet, i trenutno odrađuje pripravnički staž.
„S obzirom da se čujem, sa dosta kolega sa kojima sam studirao, svi su u jako teškoj situaciji. Odrade neke volonterske radove, onda su poslije na birou, ili rade neki posao, koji nije iz struke. Ovo koliko ja poznajem svojih kolega, niko nije još našao stalni posao iz struke. Općina Konjic je nama omogućila da odradimo pripravnički staž. Pristupićemo polaganju tog državnog ispita i možemo dalje aplicirati na konkurse“, kaže nam Hondo.
Bilježimo izjavu i jednog studenta iz Konjica koji kaže: „Gledam kad završim fakultet , da idem vani da radim. Uglavnom, ovdje nema perspektive, ako nisi politički orijentisan, treba znači da hodaš za nekim, da letaš oko njega, ako je u političkim strankama, da bi mi mogli dobiti posao i tako.Ovaj grad i država je idealna za živjeti, što se tiče resursa, ali ovdje mi nemamo perspektive za napredak.“
Avdo Jusufbegović
I dok veliki broj mladih razmišlja o odlasku iz Bosne i Hercegovine, a da ne govorimo da su nam sela gotovo pusta, mi u Repovcima, u konjičkoj općini, zatičemo Avdu Jusufbegovića, koji se bavi stočarstvom i sretan je, kaže nam:
„Puno raje izbjegava taj posao, zato što zahtijeva puno obaveza, odricanja .To je posao težak, ali opet ima on svoju dobru stranu, što čovjek radi svoj posao, nije ničiji rob, radi za sebe.“
Avdo proizvodi poznati „Repovački sir“.
„Tradicionalni, punomasni ovčiji. Sve u svemu, zadovoljni smo“, kaže Avdo.
U selu Boždarevići, živi Nermin Hodžić, momak koji je odlučio svoju egzistenciju ostvarivati na porodičnom imanju:
„Zemljište je naše neobrađeno i pusto. Napuštaju se sela, odlazi se u gradove. Ne možemo svi tamo naći zaposlenje, onda nam je opcija i prioritet, da obrađujemo zemlju i tako da živimo od svog rada i truda“, kaže Nermin. On proizvodi i prodaje poljoprivredne proizvode.
„Znači organska roba, bez vještaka, bez pesticida.Sve je, uglavnom, na stajskom dubrivu i normalno, vrijedne ruke proizvođača“, ističe Nermin, koji kaže, da mlade poljoprivrednike treba i stimulisati.
„Pa treba im podsticaj, da posebno mlade ljude stimulišu, gdje ne mogu naći zaposlenje u drugim branšama, ili za one gde su školovani, onda mogu naći u poljoprivredi“, kaže Hodžić.
Da mu posao niko neće dati, već da se sam treba pobrinuti za sebe, potvrđuje nam i još jedan mladi Konjičanin, koji se odlučio na uzgoj malina.Edo Husić ima 28 godina, a u Čelebićima je zasadio maline sa svojim prijateljem.
„Tako da smo krenuli sad na proljeće. Posadili smo jedan dunum. Bilo je roda već ove godine, tako da planiramo proširenje do jednog hektara. Ništa mi nije teško, jer znam da to radim sebi i dobro je i plaćeno. Zagarantovan je i otkup. Šta želimo više“, kaže Edo, koji upućuje i poruku: „Ko god ima imalo zemlje, koja je neiskorištena, želim da im preporučim da posade, pa bilo koju kulturu.To je ono što posadite, to ćete i da poženjete.“