Desetak mladih iz Srbije stiglo je u srijedu u Tuzlu da bi se poklonili i odali poštovanje žrtvama stradalim na Kapiji na Dan mladosti 1995. godine. Oni za RSE kažu da većina mladih u Srbiji gotovo ništa ne zna o skorijoj prošlosti. Tvrde da sve što znaju je iz medija ili političkih krugova, ali da je takvo predstavljanje činjenica potpuno jednostrano. Ovi mladi otvoreno ističu da im je danas mnogo teže utjecati na promjene nego prije desetak godina.
Siniša Obrenić iz Beograda prvi put je u Tuzlu došao prije osam godina. Odmah je posjetio Kapiju gdje je tragično ugašen 71 mladi život.
"Kako tada, tako i danas – dolazimo mi koji smo to pratili ranije i koji se trudimo da saznamo istinu i uzroke", navodi Obrenić.
Iako se vlasti u Srbiji, kako nam kaže Siniša Obrenić, barem deklarativno zalažu za pomirenje u regiji, u svakodnevnom životu to je potpuno drugačije.
Obrenić kaže da mediji vrlo često obnavljaju stare rane, obrazovni proces se gotovo i ne bavi novijom poviješću, a proces pravde nikada nije doveo do cjelovite istine, samim time, ni do pomirenja.
"Kakav god da je rezultat presude – da li je taj za kojeg se vodi sudski proces osuđen ili oslobođen – to mediji i vlasti uglavnom gledaju da predstave kao pobedu ili kao poraz druge strane. Uopšte se ne ide k tome da to bude proces koji treba dovesti do pomirenja", ocjenjuje Siniša Obrenić.
Jana Vujić iz Inicijative mladih za ljudska prava Srbije, kaže za RSE da odgovornost za zločine mlade generacije nipošto ne mogu snositi, ali smatra da su mladi odgovorni za budućnost.
No, potaknuti zainteresiranost kod mladih da i sami uče, posjećuju stratišta u bivšoj Jugoslaviji, Jana ističe da je veoma teško.
"Mislim da, pre svega, u Srbiji vlada neznanje o svemu tome, da ljudi ne znaju šta se dešavalo, da i kada se potrude da saznaju podležu tim nekim stereotipima, najzastupljenijim mišljenjima u svojim sredinama. Postaju nacionalisti. Mi smo kao ovakvi uvek na meti desničara. To je nešto što je nepromenljivo", kaže Vujić, te dodaje:
"Ali, ipak mislim da je zajedničko mišljenje ljudi u regionu koji se bave ovim temama, da neće odustati da o njima govore, da idu iz Beograda u Srebrenicu, Tuzlu, odnosno da nama u Beograd dolaze mladi iz Bosne i Hercegovine."
Mladi ljudi, ilustrativna fotografija
Sofija Todorović je buduća pravnica. O zločinima na području zemalja bivše Jugoslavije saznala je tek kada se odlučila početi baviti aktivizmom i to u okviru Inicijative mladih za ljudska prava Srbije.
"Ja sam baš u Sarajevu na Youth summitu, gdje je bila tema na koji se način u Srbiji kroz obrazovanje može saznati što se događalo na ovim prostorima, rekla da vi, prosto, ni kroz knjige Međunarodnog krivičnog prava ni predmete nemate niti jedan primer o ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, gde ne možete da ih izučite na adekvatan način, da im priđete s jedne pravno krivične strane, pogotovo što imamo praksu Haškog tribunala koja je zaista obimna i velika je šteta što se ne koristi. Predstavljena je kao irelevantna, a to zaista nije tako", konstatira Todorović.
Zato Sofija Todorović smatra da mladi moraju prestati biti pasivni jer kao takvi snose velik dio odgovornosti što i nove generacije odrastaju sa predrasudama.
"U Srbiji su na vlasti jedni te isti ljudi. To je ista garnitura od rata naovamo. Teško da vi od istih aktera možete da čujete neku novu priču. Samo je možda u novom pakovanju, ali je suštinski ista. Jedino da se mladi u Srbiji pokrenu, da razbiju apatiju, da se odluče za bilo kakav vid aktivizma. Prosto da prošire vidike, da budu otvoreni prema regionu, prema ljudima s kojima su doskora delili državu, a sada dele jedan region. Zaista nema potrebe ni za kakvim jazovima", iskreno će Todorović.
Iako još uvijek rijetki, 20 godina nakon rata ovi mladi iz Srbije odlučni su ostaviti politike i ideologije po strani. Odlučni su – žele graditi mir.