U BiH mnogi ocjenjuju da mladi stranački kadrovi liče na replike svojih vođa jer im je to pouzdana ulaznica u grupu zbrinutih, u zemlji u kojoj od 500.000 nezaposlenih 60% čine mladi. Tako će biti dok se u BiH ne demokratizira politički sistem, a time i političke stranke, koje su sada više monarhističke nego demokratske, kažu politolozi.
Mladi politički lideri u BiH nemaju puno izbora. Jedina opcija uspjeha u stranci je slijepo slušanje lidera i strpljivo čekanje na priliku da zaposjednu neku od fotelja i time riješe egzistencijalno pitanje - smatraju analitičari, ali i građani:
„Mislim da su mladi previše uspavani. Rade onako kako im stariji narede.”
„Uticaj starijih je velik i onda mladi ne dolaze do izražaja.”
„Mislim da su to klonovi svojih šefova.”
Sličnog razmišljanja je i profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, Đorđe Vuković, koji ocjenjuje da u BiH više od deceniju vlada autoritarna politička kultura, te ni podmladak stranaka ne može biti obećavajući:
„Više liče na replike svojih stranačkih vođa, gazda i idola, nego na neka izvorišta novih, svježih i zdravih političkih ideja i stavova. To je potpuno normalno u jednoj politički autoritarnoj kulturi, gdje dominira gotovo jednoumlje i gdje se napredak doživljava poslušnošću, a ne stručnošću, kvalitetnim angažmanom i vizijom. Nažalost to nije zdravo tle za stasavanje mladih političkih, temeljenih ličnosti, kojih sigurno imamo. Takav potencijal postoji ali nedostaje javni prostor gdje bi se oni oblikovali, iskazali i potvrđivali", smatra Vujović.
Razlog za to leži u monarhističkoj hijerarhiji u strankama, kaže politolog Husein Oručević, podsjećajući kako lideri stranaka u BiH godinama ne dozvoljavaju da ih iko zamijeni, a neistomišljenike često isključuju iz članstva. Mladi, gledajući takvu praksu, i ne pokušavaju iskazati progresivniji stav:
„Mi imamo zatvoren krug, zatvoren politički sistem i zatvoren finansijski sistem koji su oni nametnuli. Ne radi se o demokratskom principu. Ne radi se o unutarnjoj borbi u političkoj partiji, gdje ljudi pokazuju kakvi su program i strategije tih političkih partija, nego se radi o tipičnom monarhističkom sistemu u kojem otac postavlja svoga sina, odnosno onog najposlušnijeg na vrh te političke partije", konstatuje Oručević.
Profesor Vuković dodaje da je uspostavljeni sistem toliko ukorjenjen, da su male šanse da se u dogledno vrijeme nešto promijeni:
„U BiH postoji mnoštvo političkih partija sa programima koji nikog ne obavezuju, kojima niko ne vjeruje. Sa principima koje niko ne poštuje. Sa političkom voljom koja je uslovljena isključivo ličnim interesima. Zato je nedoslijedna i neprepoznatljiva, a prije svega zatvorena i netrpeljiva prema svima koji naivno vjeruju da je mogu utvrđivati i mijenjati iznutra. Mladi bi, sa takvim pobudama, trebali da ulaze u stranke. Sa veoma slabašnom ili nikakvom demokratijom, političke partije počinju da liče na privatna preduzeća, čiji su lideri istovremeno njihovi vlasnici i ideolozi. Sa tobožnjim izborima nekih rukovodstava, stranke su se odavno potvrdile kao farsa, kao neka predstava za javnost. To nije dobro. To je loše za unutar-stranačku demokratiju, a pogotovo za stasavanje mladih političkih kadrova.”
Nepostojanje kompromisa i nespremnost za razgovor o važnim pitanjima, koji karakteriziraju ponašanje političara u BiH, nevladine organizacije u BiH pokušale su ublažiti ili promijeniti kroz razne konferencije za mlade lidere.
No, takvi pokušaji nisu urodili plodom. Stoga su aktivisti došli na ideju da osnuju Akademiju za političke lidere u BiH u trajanju od godinu dana, u kojoj ih uče o principima demokratije i dijaloga. Ove godine upisana je sedma generacija, a pohađaju je mladi članovi svih stranaka u BiH.
Bojana Trninić, voditeljica ovog projekta, kaže da ima pomaka kod onih koji su prošli kroz ovu akademiju:
„Uključili smo sve političke partije. To je nešto po čemu ovaj program i jeste jedinstven jer su tu stranke od krajnje ljevice do krajnje desnice. Poslije pet generacija smo napravili jedno veće istraživanje da vidimo kakva je sada njihova pozicija, da vidimo da li im je to što su prošli akademiju pomoglo. Preko 40% njih je na boljim pozicijama. Pri boljim pozicijama ne mislim da su oni smo opštinski odbornici ili vijećnici, nego su oni zamjenici načelnika opština, potpredsjednici svojih partija, predstavnici podmladaka u okviru svojih političkih partija, članovi Doma i Vijeća naroda, članovi Parlamenta BiH, znači ipak visoko rangirane pozicije. Svi tvrde da im je akademija dosta pomogla. Nama je glavni cilj da su oni svi umreženi i da se stvorila jedna generacija mladih političara koji, bez obzira što su iz različitih političkih partija i krajnje različitih stavova, po nekim pitanjima, normalno komuniciraju, normalno donose odluke i prave kompromise, što je za BiH od ključne važnosti, pogotovo ako mislimo ići malo ozbiljnije ka EU", kaže Bojana Trninić.
Ipak, sadašnji politički lideri teško da će odstupiti sa svojih pozicija i ustupiti mjesto mladim ljudima. Dok ne dođe do prirodne smjene generacija, mladima ne preostaje ništa drugo nego da se obrazuju i čekaju na svojih pet minuta.
Mladi politički lideri u BiH nemaju puno izbora. Jedina opcija uspjeha u stranci je slijepo slušanje lidera i strpljivo čekanje na priliku da zaposjednu neku od fotelja i time riješe egzistencijalno pitanje - smatraju analitičari, ali i građani:
„Mislim da su mladi previše uspavani. Rade onako kako im stariji narede.”
„Uticaj starijih je velik i onda mladi ne dolaze do izražaja.”
„Mislim da su to klonovi svojih šefova.”
Sličnog razmišljanja je i profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, Đorđe Vuković, koji ocjenjuje da u BiH više od deceniju vlada autoritarna politička kultura, te ni podmladak stranaka ne može biti obećavajući:
„Više liče na replike svojih stranačkih vođa, gazda i idola, nego na neka izvorišta novih, svježih i zdravih političkih ideja i stavova. To je potpuno normalno u jednoj politički autoritarnoj kulturi, gdje dominira gotovo jednoumlje i gdje se napredak doživljava poslušnošću, a ne stručnošću, kvalitetnim angažmanom i vizijom. Nažalost to nije zdravo tle za stasavanje mladih političkih, temeljenih ličnosti, kojih sigurno imamo. Takav potencijal postoji ali nedostaje javni prostor gdje bi se oni oblikovali, iskazali i potvrđivali", smatra Vujović.
Razlog za to leži u monarhističkoj hijerarhiji u strankama, kaže politolog Husein Oručević, podsjećajući kako lideri stranaka u BiH godinama ne dozvoljavaju da ih iko zamijeni, a neistomišljenike često isključuju iz članstva. Mladi, gledajući takvu praksu, i ne pokušavaju iskazati progresivniji stav:
„Mi imamo zatvoren krug, zatvoren politički sistem i zatvoren finansijski sistem koji su oni nametnuli. Ne radi se o demokratskom principu. Ne radi se o unutarnjoj borbi u političkoj partiji, gdje ljudi pokazuju kakvi su program i strategije tih političkih partija, nego se radi o tipičnom monarhističkom sistemu u kojem otac postavlja svoga sina, odnosno onog najposlušnijeg na vrh te političke partije", konstatuje Oručević.
Profesor Vuković dodaje da je uspostavljeni sistem toliko ukorjenjen, da su male šanse da se u dogledno vrijeme nešto promijeni:
„U BiH postoji mnoštvo političkih partija sa programima koji nikog ne obavezuju, kojima niko ne vjeruje. Sa principima koje niko ne poštuje. Sa političkom voljom koja je uslovljena isključivo ličnim interesima. Zato je nedoslijedna i neprepoznatljiva, a prije svega zatvorena i netrpeljiva prema svima koji naivno vjeruju da je mogu utvrđivati i mijenjati iznutra. Mladi bi, sa takvim pobudama, trebali da ulaze u stranke. Sa veoma slabašnom ili nikakvom demokratijom, političke partije počinju da liče na privatna preduzeća, čiji su lideri istovremeno njihovi vlasnici i ideolozi. Sa tobožnjim izborima nekih rukovodstava, stranke su se odavno potvrdile kao farsa, kao neka predstava za javnost. To nije dobro. To je loše za unutar-stranačku demokratiju, a pogotovo za stasavanje mladih političkih kadrova.”
Nepostojanje kompromisa i nespremnost za razgovor o važnim pitanjima, koji karakteriziraju ponašanje političara u BiH, nevladine organizacije u BiH pokušale su ublažiti ili promijeniti kroz razne konferencije za mlade lidere.
No, takvi pokušaji nisu urodili plodom. Stoga su aktivisti došli na ideju da osnuju Akademiju za političke lidere u BiH u trajanju od godinu dana, u kojoj ih uče o principima demokratije i dijaloga. Ove godine upisana je sedma generacija, a pohađaju je mladi članovi svih stranaka u BiH.
Bojana Trninić, voditeljica ovog projekta, kaže da ima pomaka kod onih koji su prošli kroz ovu akademiju:
„Uključili smo sve političke partije. To je nešto po čemu ovaj program i jeste jedinstven jer su tu stranke od krajnje ljevice do krajnje desnice. Poslije pet generacija smo napravili jedno veće istraživanje da vidimo kakva je sada njihova pozicija, da vidimo da li im je to što su prošli akademiju pomoglo. Preko 40% njih je na boljim pozicijama. Pri boljim pozicijama ne mislim da su oni smo opštinski odbornici ili vijećnici, nego su oni zamjenici načelnika opština, potpredsjednici svojih partija, predstavnici podmladaka u okviru svojih političkih partija, članovi Doma i Vijeća naroda, članovi Parlamenta BiH, znači ipak visoko rangirane pozicije. Svi tvrde da im je akademija dosta pomogla. Nama je glavni cilj da su oni svi umreženi i da se stvorila jedna generacija mladih političara koji, bez obzira što su iz različitih političkih partija i krajnje različitih stavova, po nekim pitanjima, normalno komuniciraju, normalno donose odluke i prave kompromise, što je za BiH od ključne važnosti, pogotovo ako mislimo ići malo ozbiljnije ka EU", kaže Bojana Trninić.
Ipak, sadašnji politički lideri teško da će odstupiti sa svojih pozicija i ustupiti mjesto mladim ljudima. Dok ne dođe do prirodne smjene generacija, mladima ne preostaje ništa drugo nego da se obrazuju i čekaju na svojih pet minuta.