Iako će najčešće reći da se hrane dobro, građani Crne Gore se u najvećem broju ne hrane zdravo. Razlozi za to su, između ostalog, privrženost domaćoj hrani: siru, pršuti i kobasici, uz odsustvo svijesti o visokom nivou masti i soli. Pored višeg životnog standarda, nedostaje i edukacija građana ali i zaokruženost sistema certifikacije organske hrane.
Organska hrana je zdravija od one bez tog predznaka. Ne smije biti genetski modifikovana i ne smije sadržati razne aditive i antibiotike. Zaštita pesticidima je apsolutno zabranjena, a na kraju, organska hrana ima i bolji ukus. Ovo su ključni razlozi koji govore u prilog organskoj hrani, koja se često naziva i zdravom.
Doktor Sreten Kavarić, internista-endokrinolog u Kliničkom centru Crne Gore, odgovara na pitanja - da li građani Crne Gore potrebu za zdravom ishranom shvataju ozbiljno ili olako, koji se problemi uočavaju i gdje su rješenja:
„Problem je veliki, počev od osnovne škole, a možda čak i vrtića, pa sve do poznih godina života zbog činjenice da ovaj segment našeg života ne zavređuje onu pažnju koju bi trebao da ima. Mediji i stručnjaci, koji se bave ovom problematikom, prilično stidljivo govore o ovoj temi. Svakako da bi se trebali dedukovati, ne samo medicinski radnici, ali i prosvjetni, koji mogu da učine da navike, u smislu konzumiranja različitih vrsta sastojaka hrane, u isto vrijeme mogu da učine da taj segment bude racionalniji. Način da se dođe do zdrave hrane je poseban problem, koji Ministarstvo poljoprivrede, u saradnji sa EU, treba da učini onakvim kakav je po standardima svugdje u svijetu", kaže doktor Kavarić.
Po svemu sudeći, građani Crne Gore još uvijek nisu u značajnijem broju prihvatili pravila zdrave ishrane. Tome vjerovatno kumuje i mit o domaćoj hrani, po kome bi, kad se kaže da je nešto domaće, to trebalo da znači da je istovremeno i zdravo.
Trogodišnji period provjera
U Vladi smatraju da je dobro što je domaća hrana stvar nacionalnog ponosa jer to predstavlja dobru polaznu tačku za stvaranje obimnije organske proizvodnje.
Na pitanje - kako da građani, kada kupuju hranu sa oznakom „organska“, budu sigurni da su to zaista i dobili, odgovara ministar poljoprivrede, Petar Ivanović:
„Certifikaciono tijelo sprovodi čitavu proceduru na jedan vrlo pedantan i kvalitetan način - ocjena je eksperata iz EU. Procedura je prilično rigidna i mora takva da bude. Mora se znati šta valja, a šta ne. Postoje dva različita segmenta ili dvije odvojene faze. Mi se nalazimo u prvoj zbog tranzicionog perioda. Potrebno je da tri godine neko bude u sistemu provjera, da hrana koju proizvodi bude organskog porijekla. Proizvode koji imaju organsko porijeklo, možemo identifikovati odmah, ali ih proceduralno moramo sprovesti od početka do kraja, a to u ovom momentu u Crnoj Gori traje tri godine.“
Crnogorsko Ministarstvo poljoprivrede se zimus našlo na ozbiljnom testu tokom „mliječne krize“ na koje je odlučno reagovala povlačenjem kontaminiranog mlijeka sa tržišta i zabranom uvoza, ali i proizvodnje mlijeka na nekoliko dana. Ustanovljene su i eliminisane neispravne serije, a na policama prodavnica je ostalo samo mlijeko koje ispunjava standard od maksimalnih 0,05 odsto aflatoksina po litru mlijeka, pa javnost, iako veoma zainteresovana za ovu temu, čini se, nije bila i uznemirena, što bi moglo predstavljati doprinos stvaranju povjerenja građana u ispravnost i kvalitet hrane na tržištu.
Iako posljednjih godina zdrava ishrana doživljava značajnu afirmaciju kroz opštu promociju zdravih stilova života, ali i modne trendove, čini se da je cijela stvar tek u začetku. Jedna od najozbiljnijih prepreka je nizak životni standard, koji zasigurno značajna broj građana primorava da hranu kupuje tražeći nisku cijenu, a ne visok kvalitet.
Da li se hrane zdravo - odgovaraju sami građani:
„Mislim da se ne hranimo zdravo. Suviše su masna jela, suviše je puno slatkiša. Obimno se i neredovno jede.“
„Mislim da smo robovi loših navika. Suhomesnati proizvodi su naša tradicija.“
„Jedem brzu hranu i slabo se hranim.“
„Mnogi kažu da nemaju vremena, ali je to samo izgovor.“
„Spremam na maslinovom ulju, jedem dosta voća i povrća.“
„Moramo da vodimo računa o ishrani, ali mjesto da o tome vodimo računa cijeli život, mi tek kada dođu problemi to pokušavamo da ispravljamo.“
Organska hrana je zdravija od one bez tog predznaka. Ne smije biti genetski modifikovana i ne smije sadržati razne aditive i antibiotike. Zaštita pesticidima je apsolutno zabranjena, a na kraju, organska hrana ima i bolji ukus. Ovo su ključni razlozi koji govore u prilog organskoj hrani, koja se često naziva i zdravom.
Doktor Sreten Kavarić, internista-endokrinolog u Kliničkom centru Crne Gore, odgovara na pitanja - da li građani Crne Gore potrebu za zdravom ishranom shvataju ozbiljno ili olako, koji se problemi uočavaju i gdje su rješenja:
„Problem je veliki, počev od osnovne škole, a možda čak i vrtića, pa sve do poznih godina života zbog činjenice da ovaj segment našeg života ne zavređuje onu pažnju koju bi trebao da ima. Mediji i stručnjaci, koji se bave ovom problematikom, prilično stidljivo govore o ovoj temi. Svakako da bi se trebali dedukovati, ne samo medicinski radnici, ali i prosvjetni, koji mogu da učine da navike, u smislu konzumiranja različitih vrsta sastojaka hrane, u isto vrijeme mogu da učine da taj segment bude racionalniji. Način da se dođe do zdrave hrane je poseban problem, koji Ministarstvo poljoprivrede, u saradnji sa EU, treba da učini onakvim kakav je po standardima svugdje u svijetu", kaže doktor Kavarić.
Po svemu sudeći, građani Crne Gore još uvijek nisu u značajnijem broju prihvatili pravila zdrave ishrane. Tome vjerovatno kumuje i mit o domaćoj hrani, po kome bi, kad se kaže da je nešto domaće, to trebalo da znači da je istovremeno i zdravo.
Trogodišnji period provjera
U Vladi smatraju da je dobro što je domaća hrana stvar nacionalnog ponosa jer to predstavlja dobru polaznu tačku za stvaranje obimnije organske proizvodnje.
Na pitanje - kako da građani, kada kupuju hranu sa oznakom „organska“, budu sigurni da su to zaista i dobili, odgovara ministar poljoprivrede, Petar Ivanović:
„Certifikaciono tijelo sprovodi čitavu proceduru na jedan vrlo pedantan i kvalitetan način - ocjena je eksperata iz EU. Procedura je prilično rigidna i mora takva da bude. Mora se znati šta valja, a šta ne. Postoje dva različita segmenta ili dvije odvojene faze. Mi se nalazimo u prvoj zbog tranzicionog perioda. Potrebno je da tri godine neko bude u sistemu provjera, da hrana koju proizvodi bude organskog porijekla. Proizvode koji imaju organsko porijeklo, možemo identifikovati odmah, ali ih proceduralno moramo sprovesti od početka do kraja, a to u ovom momentu u Crnoj Gori traje tri godine.“
Crnogorsko Ministarstvo poljoprivrede se zimus našlo na ozbiljnom testu tokom „mliječne krize“ na koje je odlučno reagovala povlačenjem kontaminiranog mlijeka sa tržišta i zabranom uvoza, ali i proizvodnje mlijeka na nekoliko dana. Ustanovljene su i eliminisane neispravne serije, a na policama prodavnica je ostalo samo mlijeko koje ispunjava standard od maksimalnih 0,05 odsto aflatoksina po litru mlijeka, pa javnost, iako veoma zainteresovana za ovu temu, čini se, nije bila i uznemirena, što bi moglo predstavljati doprinos stvaranju povjerenja građana u ispravnost i kvalitet hrane na tržištu.
Iako posljednjih godina zdrava ishrana doživljava značajnu afirmaciju kroz opštu promociju zdravih stilova života, ali i modne trendove, čini se da je cijela stvar tek u začetku. Jedna od najozbiljnijih prepreka je nizak životni standard, koji zasigurno značajna broj građana primorava da hranu kupuje tražeći nisku cijenu, a ne visok kvalitet.
Da li se hrane zdravo - odgovaraju sami građani:
„Mislim da se ne hranimo zdravo. Suviše su masna jela, suviše je puno slatkiša. Obimno se i neredovno jede.“
„Mislim da smo robovi loših navika. Suhomesnati proizvodi su naša tradicija.“
„Jedem brzu hranu i slabo se hranim.“
„Mnogi kažu da nemaju vremena, ali je to samo izgovor.“
„Spremam na maslinovom ulju, jedem dosta voća i povrća.“
„Moramo da vodimo računa o ishrani, ali mjesto da o tome vodimo računa cijeli život, mi tek kada dođu problemi to pokušavamo da ispravljamo.“