Mirsada Župani Zulić jedina je strankinja koja je postala vijećnica u Gradskoj skupštini u Donjoj Austriji. Rođena je u Malom Zvorniku i 1992. bila je na završnoj godini Pravnog fakulteta u Sarajevu kada je došla u Austriju.
Nije znala ni riječ njemačkog jezika, a prvi posao je bio čistačica u McDonaldsu. O povratku ne razmišljala i ne prati bosanskohercegovačku politiku. Ostvarila je "austrijski san", velikih planova nema još od 1992.
Mirsada Župani- Zulić imala je 23 godine kada je došla u Austriju i bila je jedna od nekoliko hiljada izbjeglica koje su iz Bosne i Hercegovine početkom devedesetih stigle u tu zemlju.
Mirsada je rodom iz Malog Zvornika, a srednju školu je završila u Zvorniku. Bila je četvrta godina sarajevskog Pravnog fakulteta kada je došla u Austriju i nije znala ni riječ njemačkog jezika.
"Čistila sam neke izloge po prodavnicama na početku sve dok nisam dobila prve papire da mogu raditi i to je bilo u McDonaldsu. Radila sam i tu kao čistačica, poslužavnici da se pokupe sa stolova, stolovi da se obrišu. Ima tu i anegdota. Pošto je moja majka željela da ja završavam fakultet, iako je bila udovica, ja joj nisam imala srca reći da čistim u McDonaldsu. Nismo puno o tome ni pričale i jednom je ona prolazila i vidjela me da čistim, a ja sam joj rekla da tu radim na kasi, ali da sam uzela samo malo da pomognem. Vjerujte, naučila sam, makar, baš lijepo da čistim", kaže Mirsada.
Učešće u akciji skupljanja pomoći za izbjeglice iz Sirije
Nakon što je naučila jezik, posao čistačice vrlo brzo je zamijenila radeći kao računovođa u jednoj firmi.
No, time se nije zadovoljila. Upisala je vanredno studij za socijalni rad, a po njegovom završetku dobila je nagradu kao jedan od studenata koji je u najtežim okolnostima postigao najbolje rezultate.
"Svaka je naša priča posebna i ima ovdje puno uspješnijih ljudi od mene. Bosanski narod u Austriji važi kao najbolje integrisani narod po svim statistikama", navodi Mirsada.
Početkom 2012. Mirsada je postala i vijećnica u skupštini. Kandidovalo ju je Udruženje socijaldemokratskih žena. Ona je jedina strankinja u istoriji ove stranke koja je izabrana na ovu funkciju.
"Ja imam cijeli dio grada u kojem sam samo ja zadužena. Tu ima oko 850 domaćinstava. Tu su i dvije crkve - jedna je ortodoksna, druga katolička. Tu su i vatrogasci, dakle, zadužena sam za sve što se tiče komunalne politike", pojašnjava Mirsada.
U Bosnu i Hercegovinu Mirsada dolazi jednom godišnje. O povratku je samo jednom razmišljala i to kada je prije desetak godina dobila ponudu za posao u Sarajevo.
"Bila sam jako zainteresovana i jako sam se obradovala da mi se takva prilika pružila. Međutim, djeca i muž nisu bili za to", kaže.
Na prijemu predstavnika diplomatskih tjela arapskih zemalja u Austriji (krajnje lijevo)
Mirsada ne prati bosanskohercegovačku politiku i nije upoznata sa zbivanjima u zemlji u kojoj joj živi majka.
Ostala je iznenađena kada smo joj saopštili da bh. zastupnici imaju najveću poslaničku platu u regiji i šire.
I ne samo to. Problem joj je bio i poslati fotografiju iz poslaničkih klupa, jer kaže da je skoro cijelu godinu na terenu, kako bi saznala koji su problemi građana koji su je birali.
Pošto je ostvarila "austrijski san", na kraju smo je pitali - ima li dugoročnih planova i ambicija?
"Od 1992. nisam pravila nikakve dugoročne planove. Uzimam život onako kako dolazi. Nemam neke velike ambicije. Biću u politici toliko dugo koliko mogu da radim od srca i da ljudi kažu: 'Kako ti radiš to je dobro'. Što se kod nas kaže, da ima hajra od toga što ja radim. Neke velike planove ne pravim", poručuje Mirsada Župani-Zulić.