Mirjana Đurđević osvojila nagradu „Meša Selimović“

Srpska književnica Mirjana Đurđević dobitnica je književne nagrade „Meša Selimović“ za roman „Kaja, Beograd i dobri Amerikanac“ na ovogodišnjim 10. jubilarnim književnim susretima Cum grano salis.

Roman „Kaja, Beograd i dobri Amerikanac“ je tako najbolji roman za 2009. godinu za područje Hrvatske, Srbije, Crne Gore i BiH.

Peteročlani žiri na čelu s predsjednikom Miljenkom Jergovićem donio je jednoglasnu odluku da nagrada pripadne knjižvnici Đurđević, mada svih pet knjiga, kako je rekao Jergović zaslužuju ovu nagradu. Ovu knjigu ipak izdvaja to što na jedan ironičan način, ali vrlo promišljen govori o jednom dramatičnom vremenu, govori o vremenu nakon kojeg je nastupila kataklizma II. Svjetskog rata, a iznad svega napisan je na jedan maestralan način zbg čega je svakako i nagrađen.

Mirjana Đurđević kaže da nagradu nije očekivala, prvenstveno nakon činjenice da su romani "Pjesme divljih ptica autora" Enesa Karića; "Sedam strahova" autora Selvedina Avdića; "Tri slike pobede" autora Zvonka Karanovića i "Unterstadt" hrvatske autorice Ivane Šojat Kuči također ušli u konkurenciju za nagradu.

„Ja zaista nisam očekivala nagradu jer se svi drugi romani bave mnogo ozbiljnijim stvarima i bave se našom neposrednom prošlošću u uvijenoj ili izravnoj formi. Moj roman se bavi dalekom prošlošću i jednom malom religijskom zajednicom koja je živjela na ovim prostorima nekakvih dvadesetak godina u jednom lepom suživotu. Ako je moja knjiga dobila nagradu onda to znači da nam je svima mnogo bolje i da počinjemo da se bavimo normalnim stvarima. To također znači da smo preživeli sva zla koja su nas zadesila prethodnih decenija“, rekla je književnica Mirjana Đurđević.

Ona dodaje da posebnu težinu i ljepotu ovoj nagradi daje ime čuvenog Meše Selimovića.

„Pre nekoliko meseci je TV Beograd radila jednu emisiju povodom 100 godina rođenja Meše Selimovića. Mene su pozvali s još nekoliko pisaca i nekoliko teoretičara. Bila sam jako iznenađena jer ono što ja pišem ne liči na Mešu Selimovića“, ispričala je Mirjana Đurđević kako je krenula njezina veza s Mešom Selimovićem.

Roman o suživotu

Roman „Kaja, Beograd i dobri Amerikanac“ govori o zajednici Kalmika narodu mongolskog porijekla koji se u XVII stoljeću iz Mongolije preselio na obalu Kaspijskog mora. Oni su tu stoljećima bili čuvari za ruske careve i granice. Bili su konjanici i vojnici i tijekom Oktobarske revolucije borili su se na strani Bijelih kao plaćena vojska. S jednim brojem bijelih Rusa koji se iselio na ove prostore, doselilo se i nekoliko stotina Kalmika koji su za razliku od Bijelih Rusa bili sirotinja, neobrazovani i malobrojni. Najviše ih je bilo u Beogradu od 1921. do 1944. godine.

Upravo ono što je spisateljici Đurđević bilo interesantno i što je presudilo da roman nastane je činjenica da su oni 1929. godine u Beogradu izgradili Budistički hram. Priču romana je zavrtilo i to što je taj Budistički hram nastao uz blagoslov i pomoć tadašnje kraljevine, uz pomoć SPC, a grad Beograd je godinama plačao njihove budističke svećenike. Oni su otišli iz Beograda 1944. godine nakon što je Hram srušen u savezničkom bombardiranju.

„U romanu se dotičem upravo te problematike odnosa među ljudima, ljudima koji su toliko bliski, a među kojima je mnogo zla. Ovdje je prije mogla živjeti jedna zajednica koja je toliko različita, a koju smo svi poštovali. Izgleda da smo prije 80 godina bili mnogo bolji ljudi nego što smo danas“, rekla je autorica romana.

Roman ima dosta fikcije. Upravo ovaj roman pokazuje da smo ponovno na početku jednog suživota. Književni suživot je prvi počeo, prvi su se pisci počeli zajedno okupljati. Roman govori da se drugoga i drugačijega treba voljeti i poštovati.

Književni susreti uvijek otvoreni

Književni susreti Cum grano salis ove godine okupili su najznačajnija književna imena. Julijana Matanović, Angela Richter, Steven Tontić, Zdenko Lešić, Alma Denić Grabić, Enver Kazaz, Mile Stojić, Irfan Horozović samo su dio književne elite koja je u subotu bila u Tuzli.

Svi oni slažu se u jednom da su književni susreti Cum grano salis jedna od najznačajnijih manifestacija u regiji. Ona je, kažu književnici, otvorena i preferira jedinstvenost jezika južnoslavenskih naroda.

„Pisci ovih jezika su upućeni jedni na druge i nema niko na svijetu da će čitati srpske knjige ako neće Hrvati, ako hrvatske neće Srbi, Bosanci i Hercegovci, Crnogorci. To je jedan povezan prostor i nemoguće ga je odijeliti“, rekao je Mile Stojić.

Julijana Matanović koja je rođena u blizini Tuzle u Gradačcu kaže da se svaki put na književnim susretima tako lijepo osjeća i da čitajući bosanske pisce svaki put shvaća da joj je žao što je premalo živjela u Bosni.

„Živjela sam samo tri godine u Bosni, a Bosna ima nešto što ne znam prevesti. Ima taj dar za pripovjedanje. Zato je se svaki put lijepo vratiti u Bosnu, ukrasti malo tog dara i vratiti ga preko Save“, utisci su Julijane Matanović.

Nagrada „Meša Selimović“ se među ostalim nagradama kod Južnih Slavena izdavaja upravo po tome što se najčešće vodilo računa samo o jednom kriteriju, a to je kvalitet romana.

Začetnik književnih susreta Cum grano salis i književne nagrade „Meša Selimović“ Jasmin Imamović rekao je da je ponosan na činjenicu što je pokazao da je kultura uz obrazovanje osnovni faktor razvoja.

„Književni susreti uvijek su išli naprijed i uspjeli su ostvariti mnoge naše zajedničke snove. Prema mišljenju mnogih nagrada „Meša Selimović“ jedna je od najvažnijih književnih priznanja. Meni je uvijek žao kada mi kažu da Cum grano salis proglasim zatvorenim. Ne, ja to neću učiniti. Želim da književni susreti uvijek budu otvoreni i da mnogi književnici koji nam dođu samo ova tri dana nikada ne odu iz Tuzle“, poručio je Imamović.