Svjetska premijera kultne predstave „Audicija“, održati će se 5. oktobra u dvorani "Mirza Delibašić" u Sarajevu. Nastala je prije više od tri decenija i osamdesetih godina prošlog stoljeća dostigla je ogromnu popularnost. Ove jeseni vraća se na scenu u organizaciji Stage produkcije. Nakon premijere u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, slijede gostovanja u drugim gradovima BiH, turneja po gradovima bivše Jugoslavije, Evrope, Kanada, SAD i Australije. Tim povodom naš gost je jedan od učesnika, glumac Jasmin Geljo, koji u predstavi igra lik Mime Šiš.
RSE: Kako teku pripreme za premijerno prikazivanje „Audicije“? Ekipa je ponovo na broju.
Geljo: Pripreme teku jako dobro i dobro se uklapamo. Mislim da smo još uvijek dovoljno ludi, ako nismo i luđi, za predstavu koja dolazi.
RSE: Šta je bila prva reakcija, kada ste dobili poziv za ponovnim okupljanjem?
Geljo: Našeg menadžera znam dugo, radili smo dva puta skupa, on živi u Australiji. Kada me pitao šta mislim o okupljanju Audicije i da li bi se mi okupili ponovo, bio sam iznenađen. Znam da moje kolege iz Audicije imaju puno obaveza, neki su profesori, Emir je u Kamernom, stalno nešto snima i igra u predstavama, Mladen je u Crnoj Gori. Rekao sam mu da proba, da pita sve, pa ako pristanu i ako se nađu termini, ja sam spreman. Volio sam i volim da igram tu predstavu jer se ne bavimo nikakvim pretjerano velikim stvarima, ne interesuju nas politike, a naročito ne ovi, koji ih vode. Kada sam dobio informaciju da su svi pristali i da imamo pres-konferenciju, baš sam bio sretan.
RSE: U „Audiciji“ igrate lik Mime Šiš. Koliko se Mima Šiš promijenila od 1985. do danas?
Geljo: Promijenila se u težini, 20 i nešto kila je teža, nego što je bila. Promijenila se u nekom svom ludilu, mislim da je još luđa. Promijenila se u hormonalnom smislu, pošto je sada u menopauzi, pa je hormoni pucaju. Mima je sada 33 godine starija, nego što je bila, ali i dalje želi da bude glumica, i dalje hoće da audicira, ne bi li je neko konačno primijetio i shvatio da je ona prava glumica.
RSE: Igrom slučaja, napustili ste BiH, otišli u Kanadu. Kakav je bio život u Kanadi?
Geljo: Ispočetka, svakom emigrantu, kada dođe u neku novu zemlju, naročito ako ne zna jezik, je teško, a računi se moraju plaćati, mora se živjeti, mora se snalaziti na bilo koji način. Prve četiri godine, sigurno da je bilo teško, dok nisam jezik savladao. Cijeli svoj život sam htio da budem to što jesam - glumac. Nisam baš znao engleski jezik da bih se mogao baviti glumom.
Radio sam svašta, i teške poslove, sve do trenutka kada sam počeo da se bavim glumom, kada sam počeo da idem na audicije za film i televiziju, pošto se tamo ne bavim pozorištem. Kada sam počeo dobivati uloge, onda sam se posvetio samo tome. Prošle godine sam bio nominovan za kanadskog Oskara u konkurenciji sa Kristoferom Plamerom (Christopher Plummer), koji je sjajan glumac, Oskarovac. Tada sam baš bio sretan.
Film, u kojem sam igrao glavnu ulogu, se zove "Čekaonica" (The Waiting Room). Režirao ga je mladi sarajevski redatelj, koji je rođen u Sarajevu, ali živi u Kanadi, Igor Drljača. Baš sam bio ponosan kada mi je Kristofer Plamer rekao - Vi ste moj pobjednik.
RSE: Radili ste i kao zidar i kao prodavač. Jednom prilikom ste čistili dimnjak u zgradi od 70 spratova. Tada ste pokušavali da se na neki način zabavite i da sebi olakšate svakodnevnicu u Kanadi.
Geljo: Najlakše je biti negativan u životu. Uvijek sam htio da budem pozitivan, čak i u najgorim situacijama. Mislim da mi je jako pomogla moja pozitivna energija, koju pokušavam uvijek da prebacim na druge ljude, da im kažem da nije sve tako crno.
Uvijek sam znao da ću se ponovo vratiti svojoj profesiji, ali sam neke stvari i naučio. Radeći na gradilištima, naučio sam mnogo o raznim mašinama, miješalicama, naučio sam kako se prave kuće. Možda ću nekada dobiti neku ulogu da igram zidara. Smatrao sam to iskustvom. Mislim da glumac treba da zna sve. Glumac je žestok radnik. Glumac mora da zna, i da pleše i da pjeva i da skače, a najvažnije da ima pozitivnu energiju u svakom trenutku. Čak i kad igra tragediju, mora da bude u nekoj pozitivi.
RSE: Gdje je bolji smisao za humor, u Bosni ili u Kanadi?
Geljo: Humor je univerzalna stvar. Russell Peters je poznati komičar stend-ap komedije iz Toronta. On je indijskog porijekla, ali je rođen u Torontu. Kada ga gledam, vrištim od smijeha. Čarli Čaplin, koji nije progovarao, u ta vremena, svi su ga razumjeli i svi su se smijali. Kada je nešto smiješno, onda je smiješno.
RSE: Koliko se kulturna scena u državi i u regionu promijenila? Kakve sve probleme preživljavaju kulturne institucije i kulturni radnici u BiH?
Geljo: Kultura je vrsta obrazovanja. Kada je čovjek obrazovan, on zna. Pozorište je obrazovna institucija, film i televizija su obrazovne institucije. Kulturni radnici, koji se bave mojom profesijom, trebali bi da utiču na široke narodne mase, da ih obrazuju. Vladajućim liderima, ne samo ovdje, svuda u svijetu, ne odgovara da su ljudi obrazovani. Kada ste neobrazovani, onda ste lagani za manipulaciju.