Đukanović, majstor transformacija

Milo Đukanović, kandidat na predsjedničkim izborima u Crnoj Gori

Milo Đukanović, koji je decenijama na čelu Crne Gore kao predsjednik ili premijer, je majstor promjene.

On se mijenjao od komuniste do prijatelja super bogatih, od saveznika zlosretnog predsjednika Srbije Slobodana Miloševića do čovjeka koji je zemlju odvojio od Srbije i uveo je u NATO, piše Alan Crosby u osvrtu redakcije na engleskom jeziku Radija Slobodna Evropa uoči predsjedničkih izbora u nedjelju.

Jedan od dvojice evropskih lidera koji su dominirali politikom njihovih država duže nego predsjednik Rusije Vladimir Putin (drugi je bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenka), Đukanović je šest puta bio premijer i jednom predsjednik Crne Gore, ostavši na vlasti uz male pauze od 1991.

Sada je na putu da -- koristeći svoj oprobani recept populizama i klijentilizma -- pobijedi na predsjedničkim izborima 15. aprila čime će se okončati njegovo dvogodišnje izbivanje u ključnom momentu u istoriji jadranske zamlje.

"Đukanović je bio vještiji i manje ideološki obojen od većine političara u regionu, što mu dozvoljava da preoblikuje svoju agendu i politiku u skladu sa preovladavajućim uticajem," kazao je Florian Bieber, stručnjak za Balkan sa Univerziteta u Grazu, za RSE.

Zaokret

Đukanović je postao lice nove generacije kao dio grupe mladih komunista koji su se svidjeli Crnogorcima umornim od stare generacije političara koji su se pojavili nakon smrti dugogodišnjeg jugoslovenskog vođe Josipa Broza Tita.

On je to iskoristio kako bi 1991. sa 29 godina postao najmlađi šef vlade neke evropske države, u godini u kojoj je podržao jugoslovensku vojnu akciju protiv Hrvatske, dozvolivši crnogorskim jedinicima da učestvuju u opsadi i bombardovanju istorijske luke Dubrovnika i drugim razaranjima u bivšoj jugoslovenskoj republici.

Nakon toga je, kada je vidio kuda vodi Miloševićeva politika, 1998. godine odbacio Miloševića i okrenuo se pro-zapadnim reformama iako je njegova država ostala spojena sa Srbijom u okviru državne zajednice.

Put započet napuštanjem bivšeg saveznika kulminirao je prošle godine krunskim diplomatskim uspjehom.

Crna Gora je prošlog juna postala 29. članica NATO-a, čime je obilježila istorijski zaokret prema transatlantskoj alijansi usred protesta opozicije i zvanične Moskve, koja se već dugo protivi daljnjem proširenju zapadane vojne alijanse.

Pitanja

Crnogorski zvaničnici tvrde da su se uoči prijema u NATO srpski i ruski nacionalisti pripremali da tokom opštih izbora u oktobru 2016. preuzmu parlament, ubiju Đukanovića koji je tada bio premijer i postave pro-rusko vodstvo kako bi spriječili ulazak u alijansu.

"On je shvatio važnost vanjskog legitmiteta kako bi bio viđen kao pouzdan sagovornik stranih partnera, posebno Evropske unije i Sjedinjenih Država, i da ovo strateško partnerstvo nudi legitimitet i kući. Slijedeći politiku dobrosusjedskih odnosa, bio je u mogućnosti da zaradi kredit u inostranstvu i da bude viđen kao izvor stabilnosti," kazao je Bieber.

I dok Kremlj negira tvrdnje da su ‘ruska državna tijela’ bila uključena u navodnu zavjeru, 14 optuženika se trenutno sudi u Podgorici.

Đukanovićeva pažnja nije bila usmjerena samo na inostranstvo.

On je vješto vodio i unutrašnju politiku, dijeleći opoziciju, pogotovo oko pitanja koja razdvajaju srpske nacionaliste od reformističke opozicije.

Optužbe

U malenoj Crnoj Gori, koja broji oko 640.000 stanovnika, razlika između poznavanja svakoga i klijentilizma je mutna, što čini ukorijenjenu partijsku kontrolu lakšom za održavanje nego u velikim zemljama.

"Đukanović je bio u mogućnosti da se predstavi kao jedini garant stabilnosti u Crnoj Gori, onaj koji je ostvario nezavisnost, onaj koji je poveo Crnu Goru u NATO i kojeg podržava međunarodne zajednica bez obzira na neliberalizam u zemlji," izjavila je Vera Stojarova, docent na odsjeku za političke nauke na Masarikovom univerzitetu u Brnu i urednik knjige Partijska politika na Zapadnom Balkanu.

"On je u stanju da se proda bolje nego opozicija, koja nudi bolje veze sa Srbijom, protivi se NATO-u, euroskeptična je, liberalne stranke su podijeljene, a također imate i manjinske partije -- tako da nema za opoziciju da se ujedini i ponudi kredibilnu alternativu," dodala je ona.

I dok je i dalje široko popularan, Đukanović je izgradio frakciju neprijatelja i osporavatelja koji kažu da nikada nije imao konsistentnu ideologiju osim ostanka na vlasti.

Višepartijska demokratija je uvedena u Crnoj Gori prije 25 godina ali Đukanović se stalno suočava sa optužbama za neregularnosti kao što su zastrašivanje birača i kupovina glasova.

"Bolji život"

Bio je također pod istragom i optužen je 2008. od strane italijanskih sudija iz Barija ali su optužbe protiv njega odbačene 2009. zbog njegovog diplomatskog statusa.

Optužbe za nepotizam i sumnjive veze sa tajkunima i dalje ga prate. Neki izvještaji navode da su on i njegova porodica najveći tajkuni u državi.

Prema međunarodnom konzorciju istraživačkih reportera (ICIJ), Đukanović je sakupio bogatstvo vrijedno stotine miliona dolara, dok se za članove njegove porodice tvrdi da se njihovo bogatstvo mjeri desetinama miliona.

Kako su stekli to bogatstvo, kaže ICIJ, nije jasno.

"Dvadeset i sedam godina, ljudi su varani sa pričom da oni imaju plan za bolji život. Naravno da ovaj bolji život osjećaju samo članovi njegove bliže porodica i bliski prijatelji," kazao je Mladen Bojanić, Đukanovićev glavni rival na predsjedničkim izborima.

Sposobnost

Bez obzira na glasine, Đukanović i dalje izgleda sposoban da pogodi prave note u još jednoj izbornoj kampanji.

Fizički dominantna osoba -- visok je oko 190 centimetara -- sa jakom ličnošću, Đukanović je otjelotvorenje balkanske strasti koju mnogi na Balkanu traže od svojih lidera.

"Đukanović je uspješan zbog mnogo razloga," kazao je Saša, tridesetdevetogodišnji poljoprivrednik.

"Imao je ovakvu vrstu podrške mnogo godina zato što ima karizmu. Ljudi cijene način na koji ih vodi i to za sada funkcioniše. Ako je bio u stanju da se zadrži na vlasti tako dugo, to mora značiti da posjeduje sposobnost kao vođa."

Ovaj, ali i druge interesantne tekstove, možete čitati na Facebook stranici Zašto? Radija Slobodna Evropa.