Mnogo je toga što je već mjesecima povod bosanskohercegovačkim političarima da se prepucavaju, ali je dolazak izbjeglica i migranata "prelio čašu".
Najprije su krajem maja policajci Hercegovačko-neretvanskog kantona, po naređenju tamošnjeg ministra, doslovno zabranili ulazak autobusa sa izbjeglicama i migrantima iz Sarajeva, iako su izmješteni po nalogu državnog ministra sigurnosti.
Nakon nekoliko sati provedenih na suncu, pušteni su da dođu u okolinu Mostara, gdje je za njih od bivše kasarne napravljen centar za smještaj.
Ovakav odnos prema ovoj populaciji još jednom je pokazao svu apsurdnost uređenja zemlje, nepostojanje empatije kod ovdašnjih političara, ali i to koliko je Bosna i Hercegovina nepripremljena dočekala ljude koji posljednjih godina borave u njenom susjedstvu.
A da itekako ima problema, već mjesecima ukazuje državni ministar sigurnosti Dragan Mektić. Kako navodi, Graničnoj policiji nedostaje 500 policajaca, a njegovi zahtjevi da se poveća broj nisu urodili plodom.
Imamo plan za ovu migrantsku krizu, ali niko ne ferma naš plan: Dragan Mektić
"Molio sam na donatorskoj konferenciji međunarodnu zajednicu da nam pomognu. Nemamo osnovnih sredstava da vršimo pregrupisavanje policajaca. Uputili smo dio policajaca iz Direkcije za policijsku koordinaciju i iz SIPA-e na granicu da pomogne graničnoj policiji. Oko 70 policajaca je došlo iz MUP-a Republike Srpske, tu je i policija Brčko Distrikta, a ja nemam čime da ljudima platim dnevnicu, smještaj. Molim strane ambasade da plate. Mi imamo plan za ovu migrantsku krizu, ali niko ne ferma naš plan", naglašava Mektić.
No, ovakve riječi ne pogađaju pretjerano izabrane bh. političare u državnom parlamentu. Umjesto da raspravljaju gdje i kako smjestiti izbjeglice i migrante, pojedinim poslanicima najviše smeta što se ne poštuju niži nivoi vlasti u odlučivanju o smještaju. Najglasniji su u tome parlamentarci iz Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH.
"Salakovac kao državna institucija da, ali sa jasno definiranim pravilima ko ide tamo, osobe kojima je priznat izbjeglički status, a ne pokupiti ih na ulici, strpati u autobus i voziti u Salakovac. I reći da je to zakonito, pozivati SIPA-u i tužiteljstvo, kazati da se hapsi", rekao je Predrag Kožul, poslanik HDZ-a.
- Baloch: Zašto Evropa izbeglice naziva migrantima?
- Crvenković: Raste broj izbjeglica, region mora koordinirati odgovor
Postojeće stanje oko migrantske krize uveliko koristi i opozicija, napadajući vlast što se nije snašla i ne rješava ovaj problem. Evo šta o svemu misli Salko Sokolović, koji je donedavno bio jedan od vodećih ljudi u Stranci demokratske akcije (SDA), a odnedavno dio Nezavisnog bloka u bh. parlamentu.
"Vlast u sadašnjem momentu i ranije kada je trebala da planira, nije odgovorila svojoj funkciji i moramo tu činjenicu imati u vidu, jer ovo je proces koji će biti i 2019. i dalje. Znači, oni koji budu došli i budu dio vlasti, moraju znati propuste prethodne vlasti da bi spriječili određene probleme", kaže Sokolović.
U Bosni i Hercegovini trenutno boravi 2.500 izbjeglica i migranata, od 6.500 koliko je na početku godine ušlu u zemlju. Najveći broj se nalazi u Bihaću gdje su smješteni u nedovršenoj zgradi Đačkog doma koji nema prozore, struju i vodu.
Gradonačelnik Šuhret Fazlić kaže da je tražio pomoć od državnih institucija, ali da odgovora nema.
"Za sada se nosimo sami sa ovim problemom, bez obzira što smo pokušali kroz medije da zainteresujemo državne institucije, ali još uvijek niko nije reagovao. Da nije nevladinog sektora i Međunarodne organizacije za migracije, bili bi bukvalno sami", poručuje Fazlić.
Vaš browser nepodržava HTML5
Bihać: Migranti i izbjeglice na pomoći Crvenog križa
Istovremeno, državni ministar sigurnosti Dragan Mektić najavljuje rješavanje ovog problema na način da će izbjeglice i migranti biti prebačeni u Veliku Kladušu, u kasarnu i objekat Agrokomerca.
Na kraju treba reći i to kako su u Bosni i Hercegovini za nešto više od tri mjeseca održavaju izbori, pa će migrantska kriza, vjerovatno, i dalje biti dio predizborne kampanje koja uveliko traje. Zbog toga ni u narednom periodu ne treba očekivati da će se vlasti uhvatiti u koštac sa ovim problemom, očekujući da, umjesto njih, to neko drugi riješi.