Kampanja za njemačke izbore protekla je u duhu domaćih tema ali se rezultatom tih izbora definiše budućnost Evrope. Ako prema očekivanjima dobije četvrti mandat i odsluži ga do kraja, Angela Merkel će ukupno 16 godina biti na čelu Njemačke i time se izjednačiti sa dužinom staža Helmuta Kohla najdugovječnijeg njemačkog kancelara, i njenog mentora sa kojim se naknadno razišla.
U pokušaju da objasne zašto su njemački izbori važni za ostatak svijeta globalni mediji su se uoči izbora uglavnom bavili profilom Angele Merkel.
Pokušali su objasniti kako je njena mirna moć ili snaga vodila Njemačku i EU i provela kroz najgoru finansijsku krizu nakon Velike depresije, potom krizu eurozone kojoj je prijetio kolaps zbog posrnulih ekonomija, prije svega Grčke a potom i Italije, Španije, Portugalije, sve do agresije Rusije na Ukrajinu, rata u Siriji i izbjegličke krize, koja je ojačala talas populizma u Evropi i šire.
Analitičari su uglavnom saglasni u jednom, Angela Merkel je fleksibilan političar ili političarka, ne drži ideologije, ni stranačke niti bilo koje drugo kao takve, i uvjek zna kako da reaguje, čak i u najizazovnijim situacijama.
Kada je počela izbjelička kriza u ljeto i jesen 2015. godine, i kancelarka donijela odluku da otvori vrata za izbjeglice, a njih više od milion ušlo u Njemačku, desničarske grupacije širom Evrope kvalifikovali su one koji bježe od pakla rata kao teroriste takozvane „Islamske države“ koji hoće unište hrišćanske temelje Evrope. Mnogi su tada, čak i neki od onih koji su nedvojbeno pozdravljali taj njen potez, tvrdili su da će za to platiti cijenu baš na ovim izborima.
Merkel je krizu uspjela da savlada na već poznati način, i već iste te godine je zaradila titulu ličnosti godine prestiženog svjetskog magazina TIME. Tadašnja glavna, danas odlazeća urednica TIME-a, Nancy Gibbs među ostalim je napisala:
“U momentu kada je većina svijeta ponovo upala u furioznu debatu o balansu između sigurnosti i slobode, kancelarka je tražila velika djela od njemačkog naroda, a njihovim primjerom i od nas ostalih takođe. Da se ne plašimo. Da vjerujemo da velike civilizacije grade mostove, ne zidove i da se ratovi dobijaju i na bojnim poljima i van njih”, napisla je Gibbs u obralozloženju izbora Angela Merkel za ličnost 2015.
Za razliku od aktulenog američkog predsjednika Donalda Trumpa, sa kojim ima oprezan i distanciran odnos, njenu bliskost sa bivšim američkim predsjednikom Barackom Obamom nije moglo pokvarti čak ni otkriće da su je američke službe u vrijeme Obamine administracije prisluškivale.
Barack Obama i Angela Merkel na Branderburgu 25. maja 2017
Obamina posljednja posjeta kao predsjednika SAD bila je Belinu i Angeli Merkel, i njegovo prvo javno pojavljivanje nakon odlaska sa dužnosti bilo je takođe ispred Barandenburške kapije sa njemačkom kancelarkom u maju. Obama, koji u Njemačkoj uživa ogromnu popularnost i status rok zvijezde, i kojeg su srdačno dočekale desetine hiljada pristalica tako je diskretno na početku izborne kampanje u Njemačkoj dao podstrek Merkelovoj.
Njena uloga kao vodećeg svjetskog lidera naglo je porasla upravo izborom Donalda Trumpa za predsjednika SAD. Samo sedmicu nakon Trumpove pobjede, Timothy Garton Ash, istoričar i kolumnista The Guardiana, napisao je da se termin "lidera slobodnog svijeta" više ne može upotrijebiti za predsjednika SAD, za koga je do tada bio rezervisan.
Kako je Garton Ash naveo "usudio bi se reći da je lider slobodnog svijeta od sada Angela Merkel."
Ova je konstatacija od tada u velikoj mjeri prihvaćna od strane liberalnih medija i analitičara. Primjera radi, u danu kada su se Merkel i Donald Trump prvi put susreli u Bijeloj kući, naslov teksta o tome u Politico-u je glasio: “Lider slobodnog svijeta se susreo sa Donaldom Trumpom”.
“Da li je Angela Merkel lider slobodnog svijeta?” bio je naslov i pitanje za gledaoce CNN-ove tematske emisije o njemačkim izborima prije dva dana.
U kritikama na njen račun pak često se navodi to da nema vizije, da nije harizmatična, da je više od reakcije nego od akcije, ali je većina saglasna da je svojim neuobičajenim i neagresivnim metodama redefinisala liderstvo kao takvo.
Bernard Ulrich zamjenik urednika Die Zeit-a, i urednik politike tih novina ovako je to pojasnio:
“Hajde da ostavimo slabe tačke Angele Merkel, (nejasnoće njenog programa, slabosti u izjašnjavanju, nedostatak oratorskih kvaliteta, i njeno oklijevanje) za neki drugi put. Danas ćemo pogledati njene jake strane i kako će se promijeniti ako dobije još jedan mandat na izborima. Jedna od njenih najboljih osobina je da je redefinisala značenje snage. Sa njom, snaga nema nikakve veze sa fizičkom dominacijom, sa arogantnim ponosom, sa lako potpaljivim osjećajem za čast, sa hvalisavošću, zastrašivanjem i javnim ponižavanjem, ili sa sposobnošću da zastrašuje druge. Teško je precijeniti značaj ovakvog oslobađanja u smislu političke kulture od one klasične mišićave pseudo-snage.”
Urednik Die Zeita-a, kaže da je njeno najefektivnije oružje uvijek bilo to da razumije i bude razborita, da bude kooperatvna i donosi razumne odluke.
Njemci je zovu “Mutti”, što znači mama, i, kako kaže Oskar Niedermayer, profesor politika na berlinskom Slobodnom Univerizetu za The Guradian, tako je i vide.
“Na Merkel se gleda kao na majku nacije, čak iako to zvuči pretjerano. Ona je viđena kao zaštitnička ruka za sve. Sve što treba da uradi je da nježno pokaže prstom na to šta se događa svuda okolo, čak i u susjednim zemljama, i Njemci shvataju koliko imaju sreće”.
I Niedermayer smatra da joj jako pomaže to što nije ideolog, što je fleksibilna, jer joj to za uzvrat dozvoljava da pravi greške, koje joj se praštaju.
Svijet kao i Njemci očekuju od Merkel da još više preuzme lidersku ulogu u veoma nestabilnim političkim i ekonomskim uslovima širom svijeta. U tome će po svemu sudeći imati podršku aktulnog francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, baš kao što je imala i od njegovog prethodnika Francoisea Hollandea.
A izazovi su brojni, od Brexita, reforme EU i eurozone, jačanja evropske odbrane, preko Rusije Vladimira Putina i Turske Recepa Tayyipa Erdogana, do promovisanja vrijednosti zapadne demokratije koje su u ostupnici čak i na samom Zapadu.
U rješavanju globalnih problema Merkelovoj će podrška biti francuski predsjednik: Njemačka kancelarka i Emanuel Makron
Ulrich, zamjenik urednika Die Zeit-a, kaže da je u ovakvim uslovima, sa njenim iskustvom, poznavanjem politike i redefinisanja značenja termina lider, moguće da će Merkel sada pokazati tu razliku, to alternativno ponašenje čak i mnogo jasnije nego do sada.
“Možda će željeti da demonstrira svijetu da neko može istaći samog sebe među autoritarnim državama i autoritarnim tipovima bez pokušaja da liči na njih. To bi bila njena velika posljednja zasluga kao političara. Ne minorna rekao bih” napisao je Bernard Ulrich.
Kolumnista The Guardiana, James Hawes je u tekstu pod naslovom “Angela Merkel bi dobila moj glas: Mutti je lider kakvog svi Evropljani trebaju” plastično naveo da je njemačaka kancelarka neglamurozna ali pouzdana kao mašina za pranje Miele.
“Želim da pobijedi u nedjelju jer ona može usmjeravati Zapad prema sigurnosti,” vjeruje Hawes.