Grupa talijanskih književnika i intelektualaca potpisala je javni prijedlog Švedskoj akademiji da se hrvatskom književniku i esejistu Predragu Matvejeviću dodijeli Nobelova nagrada za književnost. Dok hrvatski centar P.E.N., a i Hrvatsko društvo pisaca s oduševljenjem podupiru ovu inicijativu, druga književnička organizacija - Društvo hrvatskih književnika – kaže kako nema ništa protiv.
Šezdesetak talijanskih književnika i intelektualaca koje je okupio talijanski književnik i prevoditelj Claudio Magris prepoznalo je u djelima Predraga Matvejevića, prvenstveno u „Mediteranskom brevijaru“, vrijednost koja zaslužuje Nobelovu nagradu za književnost i uputilo takav prijedlog Švedskoj akademiji.
Kao argumente za nagradu navodi se među ostalim „Brevijar“ kao knjigu o različitostima i razlikama Mediterana, koje nisu razlog za sukobe već razlozi za suživot, obogaćivanje i razmjenu, Matvejevićev koncept „geopoetike“ i niz njegovih ostalih knjiga okrenutih razumijevanju kulturalnih različitosti. Matvejević je bivši dugogodišnji predsjednik hrvatskog P.E.N. centra i doživotni potpredsjednik međunarodnog P.E.N.-a, a njegova nasljednica na čelu hrvatskog P.E.N.-a Nadežda Čačinovič najavljuje da će snažno podržati talijansku inicijativu.
„Ovaj je prijedlog zapravo sasvim u logici Nobelovih nagrada, gdje nije stvar samo u tekstu nego i u čitavom dojmu, o liku autora. Nije to samo književna nagrada, to je nagrada koja sagledava čitav lik, konotacije… „
Po njenom sudu, nakon što je Nobelova nagrada za književnost za 2015 godinu dodijeljena bjeloruskoj književnici i publicistkinji Svetlani Aleksijević za djelo koje je dokumentarna fikcija, ili pola fikcija, a pola dokumentarni tekst, kriteriji za nagradu su se proširili.
„Ali, sa druge strane, u tradiciji Nobelove nagrade je da su – kako nema nagrade za filozofiju ili esejistiku takve vrste – davali nagradu autorima koji nisu bili predstavnici lijepe književnosti, dakle koji nisu pisali pjesme ili romane. Na kraju krajeva, Nobelovu nagradu za književnost dobio je povjesničar Theodor Mommsen i Churchill za svoju povijest Drugog svjetskog rata.“
Hrvatski su književnici podijeljeni u dva društva. Sam Matvejević je član Hrvatskog društva pisaca, koje je više od centra prema lijevo, a predsjednik tog društva Nikica Petković u izjavi za naš program pozdravlja kandidaturu, naglašavajući baš tu Matvejevićevu kozmopolitsku crtu.
„Ugodno smo iznenađeni ovim prijedlogom talijanskih pisaca i intelektualaca, i ja mislim da su oba argumenta – dakle, da li je jedna knjiga dovoljna da bi se dobilo Nobela – ja isto mislim da je, ako je dobra, ali i svi ovi drugi argumenti koji su išli u kulturološkom pravcu su jako dobro objašnjeni. On ima jednu kozmopolitsku žicu. Sjećam se kada je 1984 godine u jednom razgovoru sa Claudijem Magrisom on na moje pitanje - što je to kozmopolitizam, odgovorio da je to ako se brineš ako ti se susjedu u Firenzi na kući razbio prozor, ali jednako tako ako se brineš i o ostatku svijeta. Ja mislim da Peđa apsolutno upada u taj opseg i doseg i nadam se da bismo mogli imati još jednog nobelovca!“
Društvo Hrvatskih književnika je više od centra prema desno, a njegov predsjednik Božo Petrač u izjavi za naš radio o predlaganju Matvejevića za Nobela prilično je ravnodušan.
„Ako talijanski intelektualci žele to inicirati, ne mogu imati ništa protiv toga. Što bih ja imao protiv toga? Nobelove nagrade su inače vrlo dvojbene nagrade, znate to i sami. Često puta se dodjeljuju iz različitih političkih razloga više nego iz samih estetskih razloga. Ne kažem da u sklopu pustih dodjela Nobelove nagrade dakako nije bilo i vrhunskih pisaca, ali bilo je i onih koji svakako ne pripadaju u sam vrh svjetske književne elite.“
Književnik Bora Ćosić, kojeg smo također kontaktirali, kaže nam kako "srdačno podržava kandidaturu Matvejevića:
"Makar kriteriji Nobelovog komiteta uvek su neočekivani i katkad nejasni, jer uzimaju u obzir ovo ili ono, kandidatura Predraga svakako ima svoju težinu i nesumnjiva je", naveo je Ćosić.
Predrag Matvejević bio je profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu do umirovljenja, a a od početka devedesetih predaje u Francuskoj i Italiji. Od početka rata u Hrvatskoj do danas oštro se protivi nacionalizmu i ideologiji zločina. Hrvatske vlasti imale su prema njemu ambivalentan odnos. „Mediteranski brevijar“ preveden mu je na 23 jezika, a i druge njegove knjige doživjele su niz prijevoda.Ima hrvatsko, talijansko i bosansko-hercegovačko državljanstvo, a počasni je građanin Sarajeva. Sada živi u Zagrebu.