Premda je 18-ta godina nakon rata, u BiH je i dalje oko 3.000 povratničkih domaćinstava bez električne energije jer se ne nalaze na listi prioriteta. Podaci su to Razvojnog programa Ujedinjenih naroda u BiH (UNDP) koji taj problem, uz pomoć partnera, barem djelomično pokušavaju riješiti pomoću obnovljivih izvora energije. Povratnicima u Očijevo, selu kod Martin Broda, svjetlost u domove unijet će solarni paneli.
U vrijeme kada su nam usta puna Europe i ulaska u Uniju, žitelji pojedinih dijelova Bosne i Hercegovine, mahom povratnici, žive kao prije stotinu godina. Takvu priču zabilježili smo u selu Očijevo kod Martin Broda.
Naši sugovornici administrativno pripadaju Unsko-sanskom kantonu, a zapravo su sa svim svojim potrebama naslonjeni na Drvar, općinu čiji su sastavni dio bili do posljednjega rata.
Jedini izvor svjetlosti su svijeće ili baterijske lampe, a bez hladnjaka je čuvanje hrane nemoguća misija, priča nam Nada Rodić, povratnica u Očijevo:
„Jedan dan kuvam i što potrošimo – što ne potrošimo, ili kerovima ili u smeće. I tako. Bez struje se ne može. Trista maraka za godinu dana potrošimo svijeća. U svakoj prostoriji moraš imati svijeću. Više dam za svijeće nego što bih dala za struju. Pravu struju“, kaže Nada Rodić.
Nadinu priču potvrđuje susjed istoga prezimena Dragan koji živi s ocem i majkom:
„Uvijek smo u mraku. Što god počneš, od struje krene. U 21. vijeku da se živi bez struje – to je baš nemoguće. Da se živi – ne živi se. To je preživljavanje. Niko nas ne obilazi, evo, ovi su prvi što su došli da nas obiđu, da nas vide. Vidjeli su – nemamo struje, nemamo ništa. Eto“, kaže Dragan Rodić.
A oni su ljudi koji će dio problema s nedostatkom struje riješiti pilot projektom postavljanja solarnih panela.
„Strašna je ta situacija kada ljudi godinama i godinama iščekuju struju. Na kraju smo zajedno sa UNDP-a i našim partnerima došli do rješenja preko sunčanih baterija, da ljudi mogu imati neku vrstu struje, poslije toliko godina. To je inovacija za ove ljude i neko rješenje u ovoj jako teškoj situaciji“, kaže regionalni direktor Svjetskog saveza crkava Vitalii Vorona.
O broju korisnika obuhvaćenih projektom Nebojša Jovičić, voditelj drvarskog RRS-a kaže:
„Imamo deset korisnika – pet u Hercegovini - četiri u opštini Ravno i jednog u Berkovićima, te četiri ovdje, u selu Veliko Očijevo koje pripada Bihaću, i jedno u Glamoču. UNDP i RRS su za ovaj projekat odvojili po 50.000 dolara. Naravno, to sve neće biti potrošeno na panele, ima tu i operativnih troškova, ali oko 90 posto tih sredstava će biti obezbijeđeno za panele. Bit će još izmjena i dodatnog sufinansiranja, zato što smo shvatili nakon otvaranja tenderskih ponuda za panele da su skuplji. Tako će cijeli projekat biti 'težak' negdje oko 155.000 KM za ovih deset kuća.“
Svaka obitelj će imati toplu vodu i tri kilovata struje na sat, što je dovoljno za rad pet sijaličnih mjesta i tri kućanska aparata manje potrošnje, te mogućnost skladištenja jednog kilovata u litijevu bateriju i priključak nekog drugog električnog aparata ili alata.
Sličan projekt sa drugim donatorima Razvojni program Ujedinjenih naroda ranije je radio u nekim ratom pogođenim dijelovima Hrvatske.
U vrijeme kada su nam usta puna Europe i ulaska u Uniju, žitelji pojedinih dijelova Bosne i Hercegovine, mahom povratnici, žive kao prije stotinu godina. Takvu priču zabilježili smo u selu Očijevo kod Martin Broda.
Naši sugovornici administrativno pripadaju Unsko-sanskom kantonu, a zapravo su sa svim svojim potrebama naslonjeni na Drvar, općinu čiji su sastavni dio bili do posljednjega rata.
Jedini izvor svjetlosti su svijeće ili baterijske lampe, a bez hladnjaka je čuvanje hrane nemoguća misija, priča nam Nada Rodić, povratnica u Očijevo:
„Jedan dan kuvam i što potrošimo – što ne potrošimo, ili kerovima ili u smeće. I tako. Bez struje se ne može. Trista maraka za godinu dana potrošimo svijeća. U svakoj prostoriji moraš imati svijeću. Više dam za svijeće nego što bih dala za struju. Pravu struju“, kaže Nada Rodić.
Nadinu priču potvrđuje susjed istoga prezimena Dragan koji živi s ocem i majkom:
„Uvijek smo u mraku. Što god počneš, od struje krene. U 21. vijeku da se živi bez struje – to je baš nemoguće. Da se živi – ne živi se. To je preživljavanje. Niko nas ne obilazi, evo, ovi su prvi što su došli da nas obiđu, da nas vide. Vidjeli su – nemamo struje, nemamo ništa. Eto“, kaže Dragan Rodić.
A oni su ljudi koji će dio problema s nedostatkom struje riješiti pilot projektom postavljanja solarnih panela.
„Strašna je ta situacija kada ljudi godinama i godinama iščekuju struju. Na kraju smo zajedno sa UNDP-a i našim partnerima došli do rješenja preko sunčanih baterija, da ljudi mogu imati neku vrstu struje, poslije toliko godina. To je inovacija za ove ljude i neko rješenje u ovoj jako teškoj situaciji“, kaže regionalni direktor Svjetskog saveza crkava Vitalii Vorona.
O broju korisnika obuhvaćenih projektom Nebojša Jovičić, voditelj drvarskog RRS-a kaže:
„Imamo deset korisnika – pet u Hercegovini - četiri u opštini Ravno i jednog u Berkovićima, te četiri ovdje, u selu Veliko Očijevo koje pripada Bihaću, i jedno u Glamoču. UNDP i RRS su za ovaj projekat odvojili po 50.000 dolara. Naravno, to sve neće biti potrošeno na panele, ima tu i operativnih troškova, ali oko 90 posto tih sredstava će biti obezbijeđeno za panele. Bit će još izmjena i dodatnog sufinansiranja, zato što smo shvatili nakon otvaranja tenderskih ponuda za panele da su skuplji. Tako će cijeli projekat biti 'težak' negdje oko 155.000 KM za ovih deset kuća.“
Svaka obitelj će imati toplu vodu i tri kilovata struje na sat, što je dovoljno za rad pet sijaličnih mjesta i tri kućanska aparata manje potrošnje, te mogućnost skladištenja jednog kilovata u litijevu bateriju i priključak nekog drugog električnog aparata ili alata.
Sličan projekt sa drugim donatorima Razvojni program Ujedinjenih naroda ranije je radio u nekim ratom pogođenim dijelovima Hrvatske.