U poslijepodnevnim satima, po izuzetno visokim temperaturama, oko 7. 000 učesnika Marša mira “Srebrenica 2011", stiglo je u nedjelju Potočare.
To je do sada najbrojniji pješački pohod u znak sjećanja na žrtve genocida i u ime solidarnosti s njihovim porodicama, koji je počeo u petak 8. jula iz Nezuka kod Sapne. Ima međunarodni karakter, sa brojnim učesnicima iz evropskih zemalja.
Svake godine na Marš mira i u Srebrenicu na godišnjicu genocida dolazi na tisuće mladih ljudi. Poseban dojam ostavlja činjenica da se Bosancima i Hercegovcima pridružuje velik broj njihovih prijatelja iz cijelog svijeta.
Sudionici su ove godine došli iz Australije, Kanade, Češke, Švedske, Amerike, Saudijske Arabije, Turske, Austrije, Švicarske, Njemačke, Hrvatske, Srbije i brojnih drugih zemalja. Iz Češke je sa svojim suprugom Johnom prvi put u Bosnu, i to na Marš mira, stigla i Eva Leskova.
"Ovdje smo jer želimo podržati ideju da je rat grozna stvar. Želimo da naša djeca i svi ljudi shvate da se ovakve užasne stvari ne smiju ponoviti. Ideja da dođemo na Marš mira potekla je od prijatelja koji su s nama. Mislim da je odlična ideja da ljudi dolaze ovamo i da odaju počast žrtvama i preživjelima. Danas je veoma vruće, ali dobro smo. Upoznajemo ljude, razgledamo, upijamo atmosferu. U vrijeme kada se desio zločin mi smo imali deset i dvanaest godina i nismo shvatili što se ovdje ustvari desilo. Gledali smo neke snimke i TV-vijesti u našoj zemlji i nismo znali da su se desile ovako užasne stvari. Sada smo već pet-šest dana u Bosni, posjetili smo neke muzeje, pročitali članke, pričali s ljudima i sada shvaćamo što se desilo. Veoma cijenimo hrabrost ljudi koji su prošli i prolaze kroz ovo“, kazala je Leskova.
Velik broj sudinika Marša došao je iz Švedske. Švedska je poznata kao zemlja koja je u ratu i nakon rata primila velik broj izbjeglica iz naše zemlje. Danas, pored državljana Bosne i Hercegovine, u Srebrenicu dolaze i sami Šveđani. Među njih dvadesetak bio je Junas Valgrian.
„Idem zbog njih jer želim biti uz njih i dati im podršku. To je također dobro i za mene. Sa mnom je oko dvadeset ljudi iz Švedske. Dolazim iz gradića s juga Švedske koji broji oko 36 tisuća mještana“, kaže Valgrian.
"Da se ne ponovi"
Adi Hadžić je rodom iz Bratunca. Već godinama živi u Švedskoj. Treću godinu zaredom vraća se na Marš mira.
„Prolazi se dosta mjesta gdje se nalaze masovne grobnice, sreću se povratnici koji su veoma gostoljubivi, koji maltene iznesu sve iz kuća da bi dali učesnicima Marša. U Švedskoj se govori o Srebrenici, ne toliko često, ali bude članaka u novinama oko 11. jula – onda se može nešto čuti o Srebrenici“, priča on.
Abdulah Gušić u Srebrenicu je stigao iz Austrije.
„Ovo mi je jedina šansa – dok sam na godišnjem da odem. Meni je doživljaj ovo gdje su naši borci prošli, šta su se namučili, dok neki i ne znaju šta je to uopće“, navodi Gušić.
Rasim Hasić iz Salzburga svoj godišnji odmor želio je započeti marširajući putem kojim su Srebreničani bježali.
„Prvi put sam ovdje i imao sam ogromnu želju da dođem i da vidim kako su ti ljudi prošli koji su ostali živi, kako im je bilo", kaže Hasić.
RSE: Znamo da je Austrija puno pomogla Bosni i Hercegovini kroz razne donacije. Koliko se danas u Austriji govori o Srebrenici?
„Puno. Puno je i nas koji tamo radimo, tako da su i preko nas dosta upoznati, a i putem medija, pogotovo preko interneta. Očekujem da nas iduće godine bude još više. Svojim prijateljima koji nisu bili ću ovo ispričati. Daj Bože da se ne ponovi nikad više. Nigdje“, odgovara Hasić.
Dan sjećanja na žrtve srebreničkog genocida obilježavaće se u cijeloj Evropi. Otkada obilježava 11. juli, Evropa je potaknula mnoge mlade ljude da dođu u Srebrenicu i budu sudioci Marša mira.
I sve evropske zemlje će na prigodan način upriličiti manifestacije u znak sjećanja na genocid u Srebrenici jula 1995. godine.
To je do sada najbrojniji pješački pohod u znak sjećanja na žrtve genocida i u ime solidarnosti s njihovim porodicama, koji je počeo u petak 8. jula iz Nezuka kod Sapne. Ima međunarodni karakter, sa brojnim učesnicima iz evropskih zemalja.
Svake godine na Marš mira i u Srebrenicu na godišnjicu genocida dolazi na tisuće mladih ljudi. Poseban dojam ostavlja činjenica da se Bosancima i Hercegovcima pridružuje velik broj njihovih prijatelja iz cijelog svijeta.
Sudionici su ove godine došli iz Australije, Kanade, Češke, Švedske, Amerike, Saudijske Arabije, Turske, Austrije, Švicarske, Njemačke, Hrvatske, Srbije i brojnih drugih zemalja. Iz Češke je sa svojim suprugom Johnom prvi put u Bosnu, i to na Marš mira, stigla i Eva Leskova.
"Ovdje smo jer želimo podržati ideju da je rat grozna stvar. Želimo da naša djeca i svi ljudi shvate da se ovakve užasne stvari ne smiju ponoviti. Ideja da dođemo na Marš mira potekla je od prijatelja koji su s nama. Mislim da je odlična ideja da ljudi dolaze ovamo i da odaju počast žrtvama i preživjelima. Danas je veoma vruće, ali dobro smo. Upoznajemo ljude, razgledamo, upijamo atmosferu. U vrijeme kada se desio zločin mi smo imali deset i dvanaest godina i nismo shvatili što se ovdje ustvari desilo. Gledali smo neke snimke i TV-vijesti u našoj zemlji i nismo znali da su se desile ovako užasne stvari. Sada smo već pet-šest dana u Bosni, posjetili smo neke muzeje, pročitali članke, pričali s ljudima i sada shvaćamo što se desilo. Veoma cijenimo hrabrost ljudi koji su prošli i prolaze kroz ovo“, kazala je Leskova.
Velik broj sudinika Marša došao je iz Švedske. Švedska je poznata kao zemlja koja je u ratu i nakon rata primila velik broj izbjeglica iz naše zemlje. Danas, pored državljana Bosne i Hercegovine, u Srebrenicu dolaze i sami Šveđani. Među njih dvadesetak bio je Junas Valgrian.
„Idem zbog njih jer želim biti uz njih i dati im podršku. To je također dobro i za mene. Sa mnom je oko dvadeset ljudi iz Švedske. Dolazim iz gradića s juga Švedske koji broji oko 36 tisuća mještana“, kaže Valgrian.
"Da se ne ponovi"
Adi Hadžić je rodom iz Bratunca. Već godinama živi u Švedskoj. Treću godinu zaredom vraća se na Marš mira.
„Prolazi se dosta mjesta gdje se nalaze masovne grobnice, sreću se povratnici koji su veoma gostoljubivi, koji maltene iznesu sve iz kuća da bi dali učesnicima Marša. U Švedskoj se govori o Srebrenici, ne toliko često, ali bude članaka u novinama oko 11. jula – onda se može nešto čuti o Srebrenici“, priča on.
Abdulah Gušić u Srebrenicu je stigao iz Austrije.
„Ovo mi je jedina šansa – dok sam na godišnjem da odem. Meni je doživljaj ovo gdje su naši borci prošli, šta su se namučili, dok neki i ne znaju šta je to uopće“, navodi Gušić.
Rasim Hasić iz Salzburga svoj godišnji odmor želio je započeti marširajući putem kojim su Srebreničani bježali.
„Prvi put sam ovdje i imao sam ogromnu želju da dođem i da vidim kako su ti ljudi prošli koji su ostali živi, kako im je bilo", kaže Hasić.
RSE: Znamo da je Austrija puno pomogla Bosni i Hercegovini kroz razne donacije. Koliko se danas u Austriji govori o Srebrenici?
„Puno. Puno je i nas koji tamo radimo, tako da su i preko nas dosta upoznati, a i putem medija, pogotovo preko interneta. Očekujem da nas iduće godine bude još više. Svojim prijateljima koji nisu bili ću ovo ispričati. Daj Bože da se ne ponovi nikad više. Nigdje“, odgovara Hasić.
Dan sjećanja na žrtve srebreničkog genocida obilježavaće se u cijeloj Evropi. Otkada obilježava 11. juli, Evropa je potaknula mnoge mlade ljude da dođu u Srebrenicu i budu sudioci Marša mira.
I sve evropske zemlje će na prigodan način upriličiti manifestacije u znak sjećanja na genocid u Srebrenici jula 1995. godine.