I ovog 5. februara obilježena je godišnjica prvog masakra na tržnici Markale, u kojem je od granate sa srpskih položaja oko Sarajeva, 5. februara 1994. godine, ubijeno 67, a ranjene su 142 osobe. U Kantonu Sarajevo danas je Dan sjećanja na više od 15.000 Sarajlija ubijenih tokom četverogodišnje srpske opsade glavnog grada BiH.
Povodom obilježavanja 5. februara - Dana sjećanja na sve stradale građane Sarajeva od 1992. do 1995. godine, i 16. godišnjice stradanja građana na pijaci Markale održana je komemorativna sjednica i organizovano polaganje vijenaca na spomen-obilježje na pijaci Markale.
Hasan Banda, jedan od 142 povrijeđena lica, tog dana je krenuo na pijacu da kupi cigarete. Pala je granata, a Hasan izgubio svijest:
„Tog dana došao sam sa vojničkog zadatka, naišao sam da kupim cigara i malo se zadržao. U tom je momentu granata. Ja sam pao, vidio sam oko sebe dijelovi tijela da lete i nekakva huka, vriska. U tom momentu ja sam pao i izgubio svijest.“
Bahra Hodžić, članica je udruženja Ubijene djece Sarajeva 1992.-1995. Tokom opsade grada izgubila je sina Adnana:
„Ja sam ogorčena zbog ovoga. Na ovo treba da se podsjeća da se zna, da se ne zaboravi, da se nikada nikome u svijetu ne desi. Ja ne bih ovo poželjela ni onome ko je ubio moje dijete - snajperom je ubijeno dijete moje - da njegovo dijete neko ubije, ja ne bih imala srca ni hrabrosti.“
MRVICA PRAVDE
Senida Karović, predstavnica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, nada se da će pravda biti zadovoljena:
„Svi mi koji smo proveli najteže dane opsade u gradu, bez vode, struje, hrane, nadamo se da će pravda stići sve one koji su ubijali, ranjavali i na svaki drugi način doprinosili patnjama nevinih stanovnika ovog napaćenog grada, kao što je mrvica pravde stigla zločince po presudi Haškog tribunala.“
Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva BiH:
„Kao pojedinac, kako ću to zaboraviti? Ja ne mogu to zaboraviti. Još ovako na godišnjice kad se podsjetite na to sve šta je bilo. Ne krivim nijedan narod. Ne mogu kriviti narod kao narod u vezi sa svim tim. Ali onome ko je to uradio, od onoga ko je ispalio granatu do onoga ko je izdao naređenje, ja nisam tako širok čovjek, ja to ne mogu oprostiti.“
Haški tribunal je u novembru 2006. godine osudio je Stanislava Galića, nekadašnjeg komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske RS-a, na doživotni zatvor zbog zločina počinjenih tokom opsade Sarajeva, između ostalog i za masakr na Markalama.
Povodom obilježavanja 5. februara - Dana sjećanja na sve stradale građane Sarajeva od 1992. do 1995. godine, i 16. godišnjice stradanja građana na pijaci Markale održana je komemorativna sjednica i organizovano polaganje vijenaca na spomen-obilježje na pijaci Markale.
Hasan Banda, jedan od 142 povrijeđena lica, tog dana je krenuo na pijacu da kupi cigarete. Pala je granata, a Hasan izgubio svijest:
„Tog dana došao sam sa vojničkog zadatka, naišao sam da kupim cigara i malo se zadržao. U tom je momentu granata. Ja sam pao, vidio sam oko sebe dijelovi tijela da lete i nekakva huka, vriska. U tom momentu ja sam pao i izgubio svijest.“
Bahra Hodžić, članica je udruženja Ubijene djece Sarajeva 1992.-1995. Tokom opsade grada izgubila je sina Adnana:
„Ja sam ogorčena zbog ovoga. Na ovo treba da se podsjeća da se zna, da se ne zaboravi, da se nikada nikome u svijetu ne desi. Ja ne bih ovo poželjela ni onome ko je ubio moje dijete - snajperom je ubijeno dijete moje - da njegovo dijete neko ubije, ja ne bih imala srca ni hrabrosti.“
MRVICA PRAVDE
Senida Karović, predstavnica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, nada se da će pravda biti zadovoljena:
„Svi mi koji smo proveli najteže dane opsade u gradu, bez vode, struje, hrane, nadamo se da će pravda stići sve one koji su ubijali, ranjavali i na svaki drugi način doprinosili patnjama nevinih stanovnika ovog napaćenog grada, kao što je mrvica pravde stigla zločince po presudi Haškog tribunala.“
Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva BiH:
„Kao pojedinac, kako ću to zaboraviti? Ja ne mogu to zaboraviti. Još ovako na godišnjice kad se podsjetite na to sve šta je bilo. Ne krivim nijedan narod. Ne mogu kriviti narod kao narod u vezi sa svim tim. Ali onome ko je to uradio, od onoga ko je ispalio granatu do onoga ko je izdao naređenje, ja nisam tako širok čovjek, ja to ne mogu oprostiti.“
Haški tribunal je u novembru 2006. godine osudio je Stanislava Galića, nekadašnjeg komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske RS-a, na doživotni zatvor zbog zločina počinjenih tokom opsade Sarajeva, između ostalog i za masakr na Markalama.