Nakon odlaska Draghija, mogu li populisti narušiti jedinstvo protiv ruske agresije?

Odlazak italijanskog premijera Maria Dragija (Draghi) izazvao je zabrinutost širom starog kontineta zbog mogućeg stvaranja najekstremnije desničarske vlade u zapadnoj Evropi i jačanja populističkih pokreta koji bi mogli narušiti evropsko jedinstvo protiv ruske agresije, pišu svjetski mediji.

Odjeci van Italije

Uz ocjenu da pad Dragijeve vlade predstavlja rušenje establišmenta o kojem sanjaju populističke snage širom Evrope, Njujork tajms (The New York Times) piše da su nakon prošlosedmične višestruke pobune populista, u Italiji raspisani vanredni izbori za septembar a ankete pokazuju da je savez konzervativaca i krajnjih desničara u velikoj mjeri favorit za vođenje Italije na jesen.

Odlazak Dragija, ukazuje list, izaziva zabrinutost koja daleko prevazilazi Italiju a tiče se pitanja koliko su populistički pokreti jaki na starom kontinentu i kakvu bi štetu mogla nanijeti italijanska vlada više naklonjena Rusiji a manje posvećena Evropskoj uniji.

Đanfranko Paskino (Gianfranco Pasquino), profesor emeritus političkih nauka na Univerzitetu u Bolonji smatra da je Dragijev odlazak težak udarac za Evropu. Naglašava kako je "Dragi imao jasan stav protiv ruske agresije u Ukrajini. Evropa će izgubiti u kompaktnosti jer će sljedeći premijer gotovo sigurno biti manje uvjeren da je odgovornost za rat na Rusiji."

Odlazak 'super Marija' sa čela Italije

Italija, koja je dugo bila laboratorija za evropsku politiku, također je bila inkubator za populizam na kontinentu i transformaciju pokreta tvrde desnice u glavne snage, ocjenjuje Njujork tajms i dodaje kako sada ankete pokazuju da koalicija konzervativaca, ekstremno desnih populista i nacionalista ima podršku više od 45 posto birača u Italiji.

Riječ je o savezu Matea Salvinija (Matteo), koji je na čelu krajnje desničarske Lige (Lega), Forca Italia (Forza Italia) bivšeg premijera Silvija Berluskonija (Berlusconi) i stranke postfašističkih korijena Braća Italije, koju vodi Đorđija Meloni (Giorgia).

I Salvini i Berluskoni gradili su jake odnose s Vladimirom Putinom, dok se Meloni pojavila kao snažna pristalica Ukrajine. Ipak, napisao je Njujork tajms, mnogi analitičari smatraju da su njeni stavovi, suprotni od Salvinijevih, zapravo lukav potez koji bi je učinio prihvatljivijim kandidatom za premijera.

Putinova 'prilika'

Ostavka premijera Dragija, čija vlada se smatrala jednom od najkompetentnijih vlada Italije posljednjih godina, predstavlja novu krizu za Evropu, koja već ima pune ruke posla u osiguravanju zaliha energije, stabilizaciji svoje valute i, prije svega, suprotstavljanju ruskoj agresiji. Vladimir Putin mogao bi da iskoristi situaciju, ukazuju urednici Vašington posta (The Washington Post).

Neposredni uzrok odlaska vlade Dragija je brz uspon Braće Italije, krajnje desničarske opozicione stranke na čelu sa Đorđijom Meloni koja bi na jesen mogla dobiti najviše glasova i formirati populističku desničarsku vladu, čiji krajnji stav o Ukrajini i drugim pitanjima nije lako predvidjeti.

Pročitajte i ovo: Italija: Istovremeno korona, skepticizam, mafija i kriza vlade

Iako je nedavno osudila Putinov rat i podržala Dragijevu politiku o naoružavanju Ukrajine, iste stavove ne dijele drugi političari koji su učestvovali u rušenju vlade Maria Dragija a koji bi zajedno s Braćom Italije mogli oformiti koaliciju nakon novih izbora.

S druge strane, ukazuje vašingtonski list, Putin više voli da se suoči sa Evropom koja ima problema da djeluje kolektivno i za to vidi priliku u privremenom vakuumu u rukovodstvu u Britaniji i Italiji i vidno oslabljenim francuskim predsjednikom Emanuelom Makoronom (Emmanuel Macron) koji je nedavno izgubio parlamentarnu većinu.

Svojim glasovima ove jeseni Italijani ga mogu i moraju poreći, zaključuje u svom uredničkom komentaru Vašington post.

Moguća najekstremnija desničarska vlada

Trenutne ankete pokazuju da će jesenje glasanje u Italiji donijeti najekstremniju desničarsku vladu u zapadnoj Evropi, što predstavlja prijetnju evropskom jedinstvu na više frontova, ukazuje Gardijan (The Guardian).

Pročitajte i ovo: Raspušten parlament Italije posle ostavke premijera, slede vanredni izbori

Neliberalna politika Đorđije Meloni, kako ističe list, veoma liči na politiku mađarskog premijera Viktora Orbana, dok bi po pitanjima imigracije i LGBT prava, osovina Meloni-Salvini vjerovatno postavila Italiju uz zemlje poput Poljske i Mađarske u agresivnom osporavanju evropskih normi.

Ponavljajući argumente u stilu Bregzita (Brexit), Meloni je ranije pozivala na ponovno potvrđivanje supremacije italijanskog ustava nad zakonima EU i politiku "Italijani na prvom mjestu" o pristupu socijalnim uslugama i beneficijama.

Što se tiče trenutne podrške Ukrajini, pro-Putinovo iskustvo italijanske desnice ne uliva povjerenje da će takav pristup preživjeti zimu kojom dominira energetska kriza kojom manipuliše Moskva. U 2019., podsjeća Gardijan, čelnik Lige Mateo Salvini, opisao je ruskog predsjednika kao "najboljeg državnika trenutno na svijetu".

Ipak, ukazuje list, ko god pobijedi na septembarskim izborima morat će pregovarati o vraćanju javnog duga u iznosu od 200 milijardi eura Evropskoj centralnoj banci kao i o sljedećoj tranši novca iz fonda EU za oporavak, o čemu je prvobitno pregovarao premijer Dragi.

Stoga, zaključuje Gardijan, ekonomski pragmatizam može diktirati izgradnju mostova s Briselom i Frankfurtom, a ne njihovo spaljivanje.

Kraj populističkog eksperimenta

Dragi je u proteklih 18 mjeseci svog mandata ponudio Italiji kratak odmor od nestabilnosti i viziju potrebnu za provođenje reformi. Ali politička oluja koju je pokrenuo populizam je duboka i Italiju očekuje brutalna predizborna kampanja i tržišni šokovi koje sama stvara, ocjenjuje Blumberg (Bloomberg).

Ipak, Evropska komisija je signalizirala da je spremna da radi s bilo kojom vladom koja pobijedi na jesenjim izborima, dok se Brisel također promijenio od krize eura i kreatori politike su se zbližili.

U međuvremenu, Evropska centralna banka, sada pokazuje svoju spremnost i sposobnost da energično djeluje kako bi zaštitila jedinstvenu valutu. Uprkos svim svojim manama, Italija, članica osnivač eura i treća po veličini ekonomija u Uniji, ostat će ključni dio monetarne zagonetke s kojom Frankfurt mora raditi.

Prije nego kasnije, Italija će se morati fokusirati na ekonomiju, zaključuje Blumberg i dodaje da će to se dogoditi samo ako Italijani svojim glasanjem jasno stave do znanja da je populistički eksperiment završen i da je zemlji potrebna ozbiljna vlada.

Pročitajte i ovo: Briselski blog: Italijanski 'dobri stari dani' su se vratili

Iskustvo upravljanja u krizama

Sljedeći talijanski premijer neće imati iskustvo Maria Dragija u upravljanju krizama ili njegovu sklonost da rješavanje problema treba da prevaziđe partijsku politiku, što su loše vijesti za zemlju koja je previše upoznata s političkim previranjima, napisao je Tajm (Time).

Italija se kreće prema neizvjesnoj političkoj budućnosti nakon odlaska Dragija, koji je tačno prije deset godina, kao šef Evropske centralne banke spasio eurozonu javno obećavši da će učiniti "šta god je potrebno" da usmjeri Evropu kroz krizu državnog duga.

Politički preokret u Italiji, naglašava američki časopis, dolazi u veoma teškom trenutku - naredni izbori će biti prvi put u decenijama da su opšti izbori održani na jesen, period obično rezervisan za donošenje budžeta, a koji će sada biti pomjeren.

Također, težnja Meloni da postane prva italijanska premijerka nije sigurna stvar jer, nisu isključeni sukobi među desničarskim strankama i oštre promjene u javnom mnijenju u izbornoj sezoni.

Umjesto da se bore protiv inflacije, pokušavaju pronaći načine da prebrode tešku zimu bez ruskih zaliha energije i pomažu potrošačima u borbi protiv inflacije, italijanski čelnici će se, ukazuje Tajm, baviti politikantstvom, razmjenjivati uvrede i političke prijetnje.