Viši pravni savjetnik u Nevladinoj organizaciji Centar za građansko obrazovanje Boris Marić kaže u intervjuu za RSE kako Vlada neće moći da izbjegne donošenje najefikasnije, ali i nepopularne mjere, podizanje stope PDV-a, kao krajnje mjere za amortizaciju kompletne ekonomske krize.
Boris Marić: Ne vjerujem da javnost u Crnoj Gori može povjerovati u takvu konstataciju jer postoji jedna druga činjenica, da prije svega nema legalno ekstra bogatih u Crnoj Gori. Naglašavam legalno, ali suštinski ima. Onih koji su svoje enormno bogatstvo stekli mimo milosti političkih moćnika sigurno nema, ali oni koji su svoje bogatstvo stekli uz nivo istih tih političkih moćnika, sigurno ima. Ta činjenica govori o dubini krize u kojoj se Crna Gora nalazi, ne samo ekonomskoj, već i u nekoj drugoj krizi. Govori o nemanju potrebne svijesti onih koji vrše vlast, o neophodnosti uspostavljanja kontinuiranog suštinskog socijalnog dijaloga koji bi doprinjeo jednom potrebnom balansu, amortizovanju i ravnomjernoj raspodjeli tereta krize.
Predviđeni krizni porez, čak i idealno ubran po procjenama ekonomista, ne bi pokrio više od trećine budžetskog deficita, tako da se sve to skupa dovodi u pitanje. I mi građani postavljamo pitanje zašto se ne razmisli i ne vidi postoje li mehanizmi za oporezivanje ekstra profita i time ipak uspostavljanja jednog korektnijeg i poštenijeg socijalnog balansa kada je kriza u pitanju. Čini mi se da na kraju, ni mi kao društvo, a samim tim ni Vlada, neće moći da izbjegne donošenje jedne, na kraju i najefikasnije, ali i nepopularne mjere, a to je vjerovatno podizanje stope PDV-a, kao krajnje mjere za amortizaciju kompletne ekonomske krize.
Boris Marić: SDP je svojim odnosom i odlukama dao poseban doprinos predsjedničkoj kampanji. Budućnost ove partije će bitno zavisiti od predstojećih predsjedničkih izbora, odnosno njena budućnost u samoj koaliciji. To je naravno samo moje mišljenje. Oni će opstati i ostati na stanovištu koje su iznijeli i koje je utvrdilo njihovo predsjedništvo i oni neće odustati od tog stava.
Sada je pitanje kakve će eventualne posljedice biti na koaliciju ako kandidat DPS-a izgubi na predsjedničkim izborima i ikako će se ti odnosi dalje razvijati. Ovo jeste jedan prilično zategnut odnos. U varijanti opstanka, u koaliciji sa DPS-om, SDP bi rizikovao da i definitivno uđe u opasnu zonu utapanja u većeg koalicionog partnera, a sa druge strane onaj opstanak kao neke partije koja je sposobna da kaže ne u određenim trenucima mogla bi da opredijeli SDP da pokuša ili odluči da bude neko ko bi pokrenuo više puta najavljivanu i promovisanu ideju uslovno rečeno trećeg puta koju sam imao prilike da čujem skoro, kao ideju predsjedničkog kandidata gospodina Bojevića.
Boris Marić: Medijske slobode u Crnoj Gori zavise definitivno od brojnih faktora. Bio bih sklon da kažem da nisu tako katastrofalne kako govori ovaj izvještaj, a nisu ni na potrebnom nivou u odnosu na stepen evropskih integracija Crne Gore. Ovo drugo mnogo više zabrinjava. Definitivno je činjenica da imamo slučajeve napada na novinare i čak slučajeve najtežih posljedica po novinare koji, niti su adekvatno procesuirani, niti su završeni, niti su nađeni počinioci, a kamo li oni koji su motivisali ili su naložili takve radnje.
Sa te strane gledano, imamo jednu scenu koja pod hitno mora da se popravi i tu vlast u Crnoj Gori nema mnogo argumenata da se brani. Sa druge strane, postoje neki drugi problemi u crnogorskom novinarstvu koji su vezani i za uređivačke politike i za kadrovske mogućnosti crnogorskog novinarstva i morale bi i same medijske kuće u bilo kom dijelu medijskog prostora da ulože dodatni napor da kadrovski ojačaju svoje strukture i da se da na značaju onome što je istraživačko novinarstvo jer mislim da tu u Crnoj Gori na medijskoj sceni mi realno imamo jedan ozbiljan nedostatak.
Boris Marić: Što se tiče samog parlamentarnog odbora, nadam se da će on ojačati kontrolnu ulogu i da će to biti jedan ozbiljan doprinos tog odbora, zbog čega je i formiran. Treba ostaviti vremena da vidimo koliko će on stvarno da uspije u tome. Što se tiče nastavka kontrolnog saslušanja, ono nije dalo potrebne rezultate i tu postoji nedostatak procesnih pretpostavki koje bi omogućile da imamo i konkretne rezultate kada je Afera telekom u pitanju i uključivanje i zakonodavne vlasti u onom dijelu u kom se ona može uključiti u određene radnje koje bi doprinjele rasvjetljavanju čitave te situacije koja jeste kontraverzna i jeste zabrinjavajuća kada su neke indicije u pitanju. To je prije svega odnos prema onom što su tajni podaci. Imali smo prilike da vidimo da sve ono što smo saznali i na ovom anketnom odboru, a vjerovatno da će to biti i slučaj na parlamentarnom odboru, to su podaci koji su inače bili dostupni javnosti. Kada se dolazilo do onoga što su tajni podaci, obično bi to prelazilo u jednu predstavu gdje bi neko govorio da on nema prava da iznese takve podatke, ili da to može da iznese samo pred poslanicima koji su potpisali izjavu o čuvanju tajnosti podataka.
Mislim da se u perspektivi, osim ovoga što lično podržavam, da se pokreću inicijative i da se pokušava na sve načine unaprijediti kontrolna uloga Parlamenta i doprinos u borbi protiv korupcije ukupno u crnogorskom društvu, moraju se napraviti i te pretpostavke, da svi članovi odbora ili svi poslanici unaprijed potpišu izjave o čuvanju tajnosti podataka, da ne bi bilo prepreke da oni mogu do kraja da istražuju i pokušaju da iskoriste poziciju koju imaju. U svakom drugom slučaju to realno može da zastane u tim procesnim koracima i da se izgubi u prevodu.
RSE: Ova sedmica bila je pod pečatom dešavanja na ekonomsko-socijalnom planu, nakon što je u Skupštini usvojen prijedlog Vlade o kriznom porezu, koji je obuhvatio sva primanja iznad prosjeka. No i dalje su protivnici ukazivali kako je Đukanović mogao da posegne za drugim mjerama, poput naplate ogromnog nenaplaćenog poreza, oporezivanja luksuza, bogatstva, viška stambenog prostora, eliminisanje sive ekonomije. Premijer je pak odgovorio kako on u Crnoj Gori ne vidi bogate od kojih se može zahvatiti. Mislite li da mu je javnost povjerovala?
Boris Marić: Ne vjerujem da javnost u Crnoj Gori može povjerovati u takvu konstataciju jer postoji jedna druga činjenica, da prije svega nema legalno ekstra bogatih u Crnoj Gori. Naglašavam legalno, ali suštinski ima. Onih koji su svoje enormno bogatstvo stekli mimo milosti političkih moćnika sigurno nema, ali oni koji su svoje bogatstvo stekli uz nivo istih tih političkih moćnika, sigurno ima. Ta činjenica govori o dubini krize u kojoj se Crna Gora nalazi, ne samo ekonomskoj, već i u nekoj drugoj krizi. Govori o nemanju potrebne svijesti onih koji vrše vlast, o neophodnosti uspostavljanja kontinuiranog suštinskog socijalnog dijaloga koji bi doprinjeo jednom potrebnom balansu, amortizovanju i ravnomjernoj raspodjeli tereta krize.
Predviđeni krizni porez, čak i idealno ubran po procjenama ekonomista, ne bi pokrio više od trećine budžetskog deficita, tako da se sve to skupa dovodi u pitanje. I mi građani postavljamo pitanje zašto se ne razmisli i ne vidi postoje li mehanizmi za oporezivanje ekstra profita i time ipak uspostavljanja jednog korektnijeg i poštenijeg socijalnog balansa kada je kriza u pitanju. Čini mi se da na kraju, ni mi kao društvo, a samim tim ni Vlada, neće moći da izbjegne donošenje jedne, na kraju i najefikasnije, ali i nepopularne mjere, a to je vjerovatno podizanje stope PDV-a, kao krajnje mjere za amortizaciju kompletne ekonomske krize.
RSE: Dešavanja na političkoj sceni protekla su u znaku reagovanja manjeg partnera u vladajućoj koaliciji, Socijaldemokratskoj partiji, čije je predsjedništvo jednoglasno odbilo da podrži Filipa Vujanovića kao predsjedničkog kandidata DPS-a i najavili su žalbu Ustavnom sudu. Je li čvor u međupartijskim odnosima ovoga puta previše zapetljan i kako će se iz čitave situacije, sa kojom izlaznom strategijom izvući Socijaldemokrate, koje su do sada uspjevale da budu neka vrsta opozicije u samoj vlasti?
Boris Marić: SDP je svojim odnosom i odlukama dao poseban doprinos predsjedničkoj kampanji. Budućnost ove partije će bitno zavisiti od predstojećih predsjedničkih izbora, odnosno njena budućnost u samoj koaliciji. To je naravno samo moje mišljenje. Oni će opstati i ostati na stanovištu koje su iznijeli i koje je utvrdilo njihovo predsjedništvo i oni neće odustati od tog stava.
Sada je pitanje kakve će eventualne posljedice biti na koaliciju ako kandidat DPS-a izgubi na predsjedničkim izborima i ikako će se ti odnosi dalje razvijati. Ovo jeste jedan prilično zategnut odnos. U varijanti opstanka, u koaliciji sa DPS-om, SDP bi rizikovao da i definitivno uđe u opasnu zonu utapanja u većeg koalicionog partnera, a sa druge strane onaj opstanak kao neke partije koja je sposobna da kaže ne u određenim trenucima mogla bi da opredijeli SDP da pokuša ili odluči da bude neko ko bi pokrenuo više puta najavljivanu i promovisanu ideju uslovno rečeno trećeg puta koju sam imao prilike da čujem skoro, kao ideju predsjedničkog kandidata gospodina Bojevića.
RSE: Izvještaj međunarodne organizacije Reporteri bez granica pokazao je kako su medijske slobode u Crnoj Gori nazadovale u odnosu na prošlu godinu i u regionu je iza nas samo Makedonija. Pojedini novinari i dio NVO sektora su to protumačili kao dodatnu potvrdu lošeg stanja na domaćoj medijskoj sceni na kojoj se slobodni novinari progone, a fizički napadi na njih uopšte ili do kraja ne istražuju, dok je Vlada konstatovala kako to nije objektivan izvještaj, već percepcija istraživača I njihovih lokalnih saradnika. Kakvo je Vaše mišljenje?
Boris Marić: Medijske slobode u Crnoj Gori zavise definitivno od brojnih faktora. Bio bih sklon da kažem da nisu tako katastrofalne kako govori ovaj izvještaj, a nisu ni na potrebnom nivou u odnosu na stepen evropskih integracija Crne Gore. Ovo drugo mnogo više zabrinjava. Definitivno je činjenica da imamo slučajeve napada na novinare i čak slučajeve najtežih posljedica po novinare koji, niti su adekvatno procesuirani, niti su završeni, niti su nađeni počinioci, a kamo li oni koji su motivisali ili su naložili takve radnje.
Sa te strane gledano, imamo jednu scenu koja pod hitno mora da se popravi i tu vlast u Crnoj Gori nema mnogo argumenata da se brani. Sa druge strane, postoje neki drugi problemi u crnogorskom novinarstvu koji su vezani i za uređivačke politike i za kadrovske mogućnosti crnogorskog novinarstva i morale bi i same medijske kuće u bilo kom dijelu medijskog prostora da ulože dodatni napor da kadrovski ojačaju svoje strukture i da se da na značaju onome što je istraživačko novinarstvo jer mislim da tu u Crnoj Gori na medijskoj sceni mi realno imamo jedan ozbiljan nedostatak.
RSE: Predsjednik novoosnovanog Skupštinskog odbora za antikorupciju, Predrag Bulatović, najavio je kako će sljedeće sedmice na tom odboru biti saslušani državna tužiteljka Ranka Ćarapić i direktor Uprave za sprečavanje pranja novca Predrag Mitrović u vezi sa takozvanom „aferom telekom”. Iako je taj slučaj slovio kao po vlast do sada najdelikatniji, pošto su američki finansijski organi utvrdili kako su prilikom kupovine crnogorskog Telekoma podmićeni Vladini funkcioneri i sestra tada najvišeg Vladinog zvaničnika, u čemu su mediji prepoznali sestru Mila Đukanovića, nije se odmaklo u njegovom rasvjetljivanju. Ni anketni odbor, ni parlamentarna istraga, ni zamolnice pravosudnim organima Amerike još nijesu dali opipljive rezultate. Kako to komentarišete i šta očekujete kao epilog?
Boris Marić: Što se tiče samog parlamentarnog odbora, nadam se da će on ojačati kontrolnu ulogu i da će to biti jedan ozbiljan doprinos tog odbora, zbog čega je i formiran. Treba ostaviti vremena da vidimo koliko će on stvarno da uspije u tome. Što se tiče nastavka kontrolnog saslušanja, ono nije dalo potrebne rezultate i tu postoji nedostatak procesnih pretpostavki koje bi omogućile da imamo i konkretne rezultate kada je Afera telekom u pitanju i uključivanje i zakonodavne vlasti u onom dijelu u kom se ona može uključiti u određene radnje koje bi doprinjele rasvjetljavanju čitave te situacije koja jeste kontraverzna i jeste zabrinjavajuća kada su neke indicije u pitanju. To je prije svega odnos prema onom što su tajni podaci. Imali smo prilike da vidimo da sve ono što smo saznali i na ovom anketnom odboru, a vjerovatno da će to biti i slučaj na parlamentarnom odboru, to su podaci koji su inače bili dostupni javnosti. Kada se dolazilo do onoga što su tajni podaci, obično bi to prelazilo u jednu predstavu gdje bi neko govorio da on nema prava da iznese takve podatke, ili da to može da iznese samo pred poslanicima koji su potpisali izjavu o čuvanju tajnosti podataka.
Mislim da se u perspektivi, osim ovoga što lično podržavam, da se pokreću inicijative i da se pokušava na sve načine unaprijediti kontrolna uloga Parlamenta i doprinos u borbi protiv korupcije ukupno u crnogorskom društvu, moraju se napraviti i te pretpostavke, da svi članovi odbora ili svi poslanici unaprijed potpišu izjave o čuvanju tajnosti podataka, da ne bi bilo prepreke da oni mogu do kraja da istražuju i pokušaju da iskoriste poziciju koju imaju. U svakom drugom slučaju to realno može da zastane u tim procesnim koracima i da se izgubi u prevodu.