U intervjuu za RSE Vuk Maraš iz nevladine organizacije MANS komentariše odluku poslanika da poput ministara povećaju sebi ionako velike plate, a da sa druge strane nema više novca za radnike i penzionere. Maraša smo, između ostalog pitali da li je biračko tijelo u Crnoj Gori na tom nivou svijesti da već na narednim izborima kazni takvo ponašanje političke elite, i u vlasti, i u opoziciji.
Maraš: Očigledno su poslanici izgubili svaku vezu sa realnošću. Tu su dovedeni da rade u interesu građana, ali umjesto toga rade u interesu sopstvenih džepova. Ukoliko imamo jednu tešku ekonomsku situaciju u državi, makar je na zvaničnom nivou tako prezentovano, a sa druge strane poslanici bezobzirno i ničim argumentovano podižu sebi plate, sada na nivou jedne prosječne plate, a vrlo brzo će to biti na maksimalan iznos, čim se slegne medijska prašina, onda postoji sistemski problem u državi.
U Parlamentu sjedi 71 osoba, koje su izabrane od strane građana i koji su svakog mjeseca veoma dobro plaćeni od tih istih građana da zastupaju njihove interese. I u svim slučajevima, kada treba da zastupaju interese građana, traži se konsenzus od po četiri godine, pet ili više, dok, kada se radi o ličnim primanjima poslanika, ti se konsenzusi pronalaze za jedan jedini dan. Nije to bio samo slučaj sada, sa platama poslanika, to je bio slučaj i sa njihovim penzijama, ili kada su sebi platili mobilne telefone od po 100 evra, ili kada su sebi utvrđivali naknade za rad u kolegijumu i drugim radnim tijelima Skupštine i tako dalje.
Ne mogu u ovoj državi postojati dvostruki aršin. Ukoliko nema novca za sve, onda ne treba ni da ga bude ni za poslanike, ni za ministre. Ako stežemo kaiš, onda treba da ga stežemo svi.
Stoga je naša ovca Miška otišla ispred Parlamenta da zamoli njegova predsjednika da je još malo ošiša, a ne samo on, nego i ostali poslanici. Na taj način želimo da prenesemo poruku građanima da se ovaj put trebamo izboriti za svoja prava i da se trebamo izboriti za to da ti ljudi, koji će da budu u Parlamentu, treba da štite naše interese, kao građana ove države, a ne interese svojih sopstvenih džepova.
Maraš: Veoma je teško reći za naše poslanike da su veliki radnici jer cifre koje mi imamo, i koje su jako egzaktne, govore potpuno drugačije. Parlamentarci, po našim podacima, rade šest put manje u posljednje 4,5 godine u odnosu na prosječne građane, a primaju 4,5 puta više para mjesečno za svoj rad. Ne možemo govoriti o velikim radnicima. Često plasirana priča od strane parlamentaraca da se u Skupštini usvoji 100 ili 200 zakona, ne pije vodu jer ne možemo govoriti samo o brojčanim pokazateljima. Treba pogledati koji je kvalitet tih zakona koji se usvaja i treba pogledati koliko se brzo ti zakoni ponovo mijenjaju.
U prošlosti su se isti zakoni skoro svake druge godine donosili da bi se konačno uskladili sa zakonima EU jer u Parlamentu ne postoji politička volja, niti znanje, da se posao dovede do kraja na onaj način na koji treba. U slučajevima kada je znanje problem, a postoje nevladine organizacije koje su stručne za neke oblasti, poslanici nisu voljni da prihvate argumente i da iskoriste to znanje, kako bi donijeli dobar zakon, već se bave nekom suvom politikom i raspravama između jednih i drugih, najčešće oko identitetskih pitanja, kako bi se sakrila surova realnost u kojoj se nalaze građani ove države. Iz tog razloga ne možemo ih nazvati radnicima. Oni su više neradnici, nego radnici, a pogotovo ako ih poredimo sa prosječnim građanima ove države.
Da ne govorim o onim strukturama u društvu, koje su itekako visoko, makar na intelektualnoj ljestvici, koji imaju visoke stručne spreme, a koji na žalost primaju mnogo manje od svojih poslanika u Parlamentu, a za koje ipak mislim da misle mnogo više nego što to rade poslanici.
Ne mogu postojati dvostruki aršini
Maraš: Zaista mislim da je to jako licemjerna poruka premijera jer premijer kao prvi čovjek u ovoj državi raspolaže informacijom da su se plate povećale mnogim ministrima, ali i da su se plate poslanicima u Parlamentu povećale. Ne može premijer zahtijevati od običnih građana da stežu kaiš, koji je ionako jako stegnut, a svojim ministrima, na uštrb građana i njihovog poreza, omogućiti da se bahate.
Postojale su brojne zloupotrebe u kontinuitetu i građani Crne Gore mogu da vide poslanike kako se voze privatno u službenim automobilima ili kako im građani plaćaju privatne razgovore na službenim mobilnim telefonima. Sa druge strane, ako pogledamo količinu putovanja koja su imali pojedini poslanici, oni ne rezultiraju bilo kakvim pozitivnim promjenama u praksi. Da li ti ljudi idu u inostranstvo da nešto nauče i da prenesu neku praksu iz inostranstva u Crnu Goru, ili oni idu u inostranstvo radi šopinga, a o trošku poreskih obveznika?
Organizovano je na desetine studijskih putovanja u Parlamentu a niti jedan javni funkcioner u ovoj državi nije smijenjen od strane Parlamenta jer nije radio svoj posao kako treba, a ima ih na desetine, onda se postavlja pitanje šta ti ljudi rade i gdje ti ljudi putuju jer je potpuno neprihvatljivo na takav način trošiti novac poreskih obveznika i nemati bilo kakvu kontrolu, a sa druge strane poručivati da treba da se stegne kaiš. Ako treba da se stegne kaiš, onda je to Lukšić trebao da poruči i svojim ministrima, pa da im, umjesto da im dodijeli bonuse, ukine one naknade koje imaju i da im kaže da se moraju solidarisati sa građanima.
Čudno mi je da se niko u Vladi i Parlamentu nije sjetio da donese Zakon o zaradama državnih funkcionera, gdje će svoju zaradu vezati za prosječnu zaradu građana Crne Gore, pa da oni žive u ekonomskoj situaciji koju sami kreiraju. Ako dobro rade svoj posao i ako ova država ima ekonomski potencijal, onda treba povećavati plate i u odnosu na to. Ako se ova država nalazi u velikim ekonomskim problemima, ako grca u dugovima i visokoj javnoj potrošnji, onda ne mogu, ni ministri, a ni poslanici, da na jedna brutalan način troše državnu imovinu i pare poreskih obveznika ove države.
Maraš: Mislim da su Vlada i Parlament vrlo površno prešli preko toga jer nisu razmišljali o posljedicama koje će njihov zahtjev da izazove. Potpuno mi je logično i apsolutno podržavam sve one sindikalne organizacije koje su sada izašle i traže povećanje plata za svoje radnike. Poslala se iz Vlade jedna jasna poruka, da ako ima 475 evra mjesečno za poslanike, onda ima i za obične građane, ali i za radnike državnih preduzeća, kao i za penzionere koji žive mnogo siromašnije od predstavnika Vlade.
Iz tog razloga, mislim da Vlada sada treba da sjedne i ozbiljno se pozabavi ovim problemom, da iznađe način da i ostalim ljudima u ovoj državi poveća platu i unaprijedi ekonomski položaj. Ne mogu se u Crnoj Gori postavljati dvostruki aršini. Ili novca ima za sve, ili nema ni za koga. Zaista želim da vjerujem da će sindikati htjeti da se izbore za svoja prava i da će uspjeti da u saradnji sa Vladom i Parlamentom, koji su sebi podigli plate, unaprijede položaj i ostalih ljudi u Crnoj Gori.
Maraš: Mislim da još uvijek crnogorsko društvo nije do te mjere razvijeno da na takav način pošalje poruku političarima, da ono što rade, nije u interesu javnosti i da je to široko prepoznato. Sa druge starne, političari su svjesni da u Crnoj Gori ne postoji takav birački sistem u kojem će građani glasati individualno za poslanike, već glasaju za političke partije, pa se pokušava, preko harizme političkih lidera tih partija, privući glasačko tijelo.
Da u ovoj državi građani direktno biraju, imenom i prezimenom, poslanika koji će sjediti u Parlamentu, zaista vjerujem da u toj Skupštini ne bi bio ni jedna čovjek koji bi imao hrabrosti da podigne ruku i izglasa ovu sramnu odluku administrativnog odbora, kojom bi se svim poslanicima u crnogorskom Parlamentu povećale plate. Iz tog razloga u Crnoj Gori ćemo i dalje imati približnu istu političku scenu i političari neće biti dovoljno kažnjeni zbog ovakvih nemarnih aktivnosti koje idu direktno na štetu građana ove države.
RSE: Vi i Vaše kolege ste prije par dana ispred zgrade Skupštine doveli ovcu, kako ste saopštili, za šišanje. Šta je suštinska poruka tog performansa, isprovociranog odlukom poslanika da sebi povećaju plate za još gotovo 500 evra?
Maraš: Očigledno su poslanici izgubili svaku vezu sa realnošću. Tu su dovedeni da rade u interesu građana, ali umjesto toga rade u interesu sopstvenih džepova. Ukoliko imamo jednu tešku ekonomsku situaciju u državi, makar je na zvaničnom nivou tako prezentovano, a sa druge strane poslanici bezobzirno i ničim argumentovano podižu sebi plate, sada na nivou jedne prosječne plate, a vrlo brzo će to biti na maksimalan iznos, čim se slegne medijska prašina, onda postoji sistemski problem u državi.
U Parlamentu sjedi 71 osoba, koje su izabrane od strane građana i koji su svakog mjeseca veoma dobro plaćeni od tih istih građana da zastupaju njihove interese. I u svim slučajevima, kada treba da zastupaju interese građana, traži se konsenzus od po četiri godine, pet ili više, dok, kada se radi o ličnim primanjima poslanika, ti se konsenzusi pronalaze za jedan jedini dan. Nije to bio samo slučaj sada, sa platama poslanika, to je bio slučaj i sa njihovim penzijama, ili kada su sebi platili mobilne telefone od po 100 evra, ili kada su sebi utvrđivali naknade za rad u kolegijumu i drugim radnim tijelima Skupštine i tako dalje.
Ne mogu u ovoj državi postojati dvostruki aršin. Ukoliko nema novca za sve, onda ne treba ni da ga bude ni za poslanike, ni za ministre. Ako stežemo kaiš, onda treba da ga stežemo svi.
Stoga je naša ovca Miška otišla ispred Parlamenta da zamoli njegova predsjednika da je još malo ošiša, a ne samo on, nego i ostali poslanici. Na taj način želimo da prenesemo poruku građanima da se ovaj put trebamo izboriti za svoja prava i da se trebamo izboriti za to da ti ljudi, koji će da budu u Parlamentu, treba da štite naše interese, kao građana ove države, a ne interese svojih sopstvenih džepova.
RSE: MANS već duže vrijeme prati rad poslanika i skupštinske administracije. Na osnovu onoga što ste vidjeli i doznali, da li se za crnogorske poslanike može reći da su veliki radnici ili veliki neradnici?
Maraš: Veoma je teško reći za naše poslanike da su veliki radnici jer cifre koje mi imamo, i koje su jako egzaktne, govore potpuno drugačije. Parlamentarci, po našim podacima, rade šest put manje u posljednje 4,5 godine u odnosu na prosječne građane, a primaju 4,5 puta više para mjesečno za svoj rad. Ne možemo govoriti o velikim radnicima. Često plasirana priča od strane parlamentaraca da se u Skupštini usvoji 100 ili 200 zakona, ne pije vodu jer ne možemo govoriti samo o brojčanim pokazateljima. Treba pogledati koji je kvalitet tih zakona koji se usvaja i treba pogledati koliko se brzo ti zakoni ponovo mijenjaju.
U prošlosti su se isti zakoni skoro svake druge godine donosili da bi se konačno uskladili sa zakonima EU jer u Parlamentu ne postoji politička volja, niti znanje, da se posao dovede do kraja na onaj način na koji treba. U slučajevima kada je znanje problem, a postoje nevladine organizacije koje su stručne za neke oblasti, poslanici nisu voljni da prihvate argumente i da iskoriste to znanje, kako bi donijeli dobar zakon, već se bave nekom suvom politikom i raspravama između jednih i drugih, najčešće oko identitetskih pitanja, kako bi se sakrila surova realnost u kojoj se nalaze građani ove države. Iz tog razloga ne možemo ih nazvati radnicima. Oni su više neradnici, nego radnici, a pogotovo ako ih poredimo sa prosječnim građanima ove države.
Da ne govorim o onim strukturama u društvu, koje su itekako visoko, makar na intelektualnoj ljestvici, koji imaju visoke stručne spreme, a koji na žalost primaju mnogo manje od svojih poslanika u Parlamentu, a za koje ipak mislim da misle mnogo više nego što to rade poslanici.
Ne mogu postojati dvostruki aršini
RSE: Svjedoci smo da se veliki novac građana troši na službena putovanja poslanika i predstavnika Vlade, da i jedni i drugi primaju nadoknade za angažman u raznim državnim tijelima i odborima, da se zloupotrebljavaju službeni automobili u privatne svrhe, a da država građanima poručuje da uzimaju fiskalni račun jer je PDV njihov novac. Najnovija izjava Lukšića, da nema prostora za povećanje plata, je licemjere države koja, s jedne strane, troši novac građana, a sa druge strane od njih traži disciplinu i odricanje?!
Maraš: Zaista mislim da je to jako licemjerna poruka premijera jer premijer kao prvi čovjek u ovoj državi raspolaže informacijom da su se plate povećale mnogim ministrima, ali i da su se plate poslanicima u Parlamentu povećale. Ne može premijer zahtijevati od običnih građana da stežu kaiš, koji je ionako jako stegnut, a svojim ministrima, na uštrb građana i njihovog poreza, omogućiti da se bahate.
Ne može premijer zahtijevati od običnih građana da stežu kaiš, koji je ionako jako stegnut, a svojim ministrima, na uštrb građana i njihovog poreza, omogućiti da se bahate.
Postojale su brojne zloupotrebe u kontinuitetu i građani Crne Gore mogu da vide poslanike kako se voze privatno u službenim automobilima ili kako im građani plaćaju privatne razgovore na službenim mobilnim telefonima. Sa druge strane, ako pogledamo količinu putovanja koja su imali pojedini poslanici, oni ne rezultiraju bilo kakvim pozitivnim promjenama u praksi. Da li ti ljudi idu u inostranstvo da nešto nauče i da prenesu neku praksu iz inostranstva u Crnu Goru, ili oni idu u inostranstvo radi šopinga, a o trošku poreskih obveznika?
Organizovano je na desetine studijskih putovanja u Parlamentu a niti jedan javni funkcioner u ovoj državi nije smijenjen od strane Parlamenta jer nije radio svoj posao kako treba, a ima ih na desetine, onda se postavlja pitanje šta ti ljudi rade i gdje ti ljudi putuju jer je potpuno neprihvatljivo na takav način trošiti novac poreskih obveznika i nemati bilo kakvu kontrolu, a sa druge strane poručivati da treba da se stegne kaiš. Ako treba da se stegne kaiš, onda je to Lukšić trebao da poruči i svojim ministrima, pa da im, umjesto da im dodijeli bonuse, ukine one naknade koje imaju i da im kaže da se moraju solidarisati sa građanima.
Čudno mi je da se niko u Vladi i Parlamentu nije sjetio da donese Zakon o zaradama državnih funkcionera, gdje će svoju zaradu vezati za prosječnu zaradu građana Crne Gore, pa da oni žive u ekonomskoj situaciji koju sami kreiraju. Ako dobro rade svoj posao i ako ova država ima ekonomski potencijal, onda treba povećavati plate i u odnosu na to. Ako se ova država nalazi u velikim ekonomskim problemima, ako grca u dugovima i visokoj javnoj potrošnji, onda ne mogu, ni ministri, a ni poslanici, da na jedna brutalan način troše državnu imovinu i pare poreskih obveznika ove države.
RSE: Koliko je situacija oko povećanja plata zapravo vrlo ozbiljna? U priču se uključuju i sindikati.
Maraš: Mislim da su Vlada i Parlament vrlo površno prešli preko toga jer nisu razmišljali o posljedicama koje će njihov zahtjev da izazove. Potpuno mi je logično i apsolutno podržavam sve one sindikalne organizacije koje su sada izašle i traže povećanje plata za svoje radnike. Poslala se iz Vlade jedna jasna poruka, da ako ima 475 evra mjesečno za poslanike, onda ima i za obične građane, ali i za radnike državnih preduzeća, kao i za penzionere koji žive mnogo siromašnije od predstavnika Vlade.
Iz tog razloga, mislim da Vlada sada treba da sjedne i ozbiljno se pozabavi ovim problemom, da iznađe način da i ostalim ljudima u ovoj državi poveća platu i unaprijedi ekonomski položaj. Ne mogu se u Crnoj Gori postavljati dvostruki aršini. Ili novca ima za sve, ili nema ni za koga. Zaista želim da vjerujem da će sindikati htjeti da se izbore za svoja prava i da će uspjeti da u saradnji sa Vladom i Parlamentom, koji su sebi podigli plate, unaprijede položaj i ostalih ljudi u Crnoj Gori.
RSE: Da li je biračko tijelo u Crnoj Gori, po Vama, na tom nivou svijesti da već u narednim izborima apstinencijom kazne takvo ponašanje političke elite, i u vlasti, i u opoziciji?
Maraš: Mislim da još uvijek crnogorsko društvo nije do te mjere razvijeno da na takav način pošalje poruku političarima, da ono što rade, nije u interesu javnosti i da je to široko prepoznato. Sa druge starne, političari su svjesni da u Crnoj Gori ne postoji takav birački sistem u kojem će građani glasati individualno za poslanike, već glasaju za političke partije, pa se pokušava, preko harizme političkih lidera tih partija, privući glasačko tijelo.
Da u ovoj državi građani direktno biraju, imenom i prezimenom, poslanika koji će sjediti u Parlamentu, zaista vjerujem da u toj Skupštini ne bi bio ni jedna čovjek koji bi imao hrabrosti da podigne ruku i izglasa ovu sramnu odluku administrativnog odbora, kojom bi se svim poslanicima u crnogorskom Parlamentu povećale plate. Iz tog razloga u Crnoj Gori ćemo i dalje imati približnu istu političku scenu i političari neće biti dovoljno kažnjeni zbog ovakvih nemarnih aktivnosti koje idu direktno na štetu građana ove države.