Povodom Međunarodnog dana ljudskih prava u Sarajevu je upriličena javna prezentacija projekta „Mapiranje logora/mjesta zatočenja u BiH 1992-1995.“ Tim povodom predstavnici Koalicije za REKOM prezenitrali su i rezultate istraživanja o žrtvama i okolnostima smrti ljudi stradalih uslijed ratova na teritoriji nekadašnje SFRJ.
Na internet stranici tranzicijska-pravda.org predstavljeni su podaci o 250 dokumentiranih logora i drugih mjesta zatočenja u BiH. Do kraja godine, ta brojka bit će zaokružana na 350, kaže Dženana Karup-Druško, direktorica Udruženja tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje u BiH.
„Dokumente koje postavljamo na interent stranici sadrže neki uvodni dio o okolnostima koje su dovele do toga da se formiraju mjesta zatočenja, gdje je čak bilo i nekih privatnih zatvora i velikih logora kao što je bila Manjača. Zatim, odvajamo dio - ko je bio u upravi i ko je bio u odgovoran. Čak što više, uspijevmao odvajati osoblje, stražare i čuvare od onih koji su zlostavljali zatočenike. Također, govorimo što se ljudima tamo događalo, do presuda međunarodnih sudova. Ono što je u našem istraživanju jako bitno, to je da se ono zasniva isključivo na činjenicama gdje vi kad pročitate naše dokumente, odnosno svjedočenje tih ljudi, dobijate sliku u stvari šta se dešavalo tokom rata u BiH i svih sukoba, koji su bili tokom 1992. godine do 1995. godine,“ naglašava Karup-Druško.
Prema podacima udruženja logorša, u BiH je vrijeme rata postojalo preko 1000 logora i mjesta zatočenja. Karup-Druško ističe kako će isitraživanja o tome trajati godinama:
„Mi smo prošle godine imali prigovore da istraživanjem pokušavamo relativizirati ono što se desilo. Međutim, ne možete vi činjenice relativizirati ako imate logor Nepeke, koji je držala Narodna obrana Fikreta Abdića, u kojem je bilo preko 2.000 ljudi. Logor je bio ograđen žicom i u njemu su bile ćelije i unutrašnje obezbjeđenje. Zatim, ako imate logore koji su bili u Prijedoru, gdje imate organizirano premještanje zatočenika iz manjih logora u veće i ako imate brojeve ubijenih, niko ne može promijeniti činjenice. Ono što mi pokušavamo da dokumentujemo i mjesta za koje se manje zna jer ih ima jako puno. Skoro da ne postoji grad ili općina u BiH u kome tokom sukoba nije bilo mjesto zatočenja ili za civile ili za vojne zatvorenike,“ dodaje Karup-Druško.
Nataša Kandić, koordinatorica Koalicije za REKOM smatra da nije dovoljno izvršiti samo popis 130.000 ljudi stradalih na prostoru bivše Jugoslavije, nego da je potrebno ustanoviti i mjesta u kojima su te žrtve bile zatočene.
Nataša Kandić
„Hoćemo da ti logori budu dokumentovani u kontekstu uslova, uprave i kako su se odnosili oni koju su držali pod kontrolom ta mjesta. Hoćemo da znamo - ko je i pod kakvim uslovima ubijen i u kojim logorima. Hoćemo da se sećanje na sve što se dogodilo, počevši od 1991. do 2001. godine kada je poslednji rat u Makedoniji završen,da o tome govorimo na osnovu činjenica i da sećanje na žrtve na teško kršenje ljudskih prava baziramo na temelju činjenica“, ocjenjuje Kandić.
Mapiranje logora i zatočeničkih mjesta u BiH otvara vrata da se isti posao uradi i u drugim državama regije, dodaje Kandić.
„Iako se ne može porediti broj logora i zatočeničkih mjesta u drugim državama, tih logora je bilo i u Hrvatskoj i na teritorijama gdje nije bilo rata, kao na primjer u Srbiji. Najteže je identifikovati logore i zatočenička mjesta na Kosovu. Oovaj početak projekta u Bosni i Hercegovini otvara vrata da to uradimo na čitavom prostoru BIH, to nikada niko nije uradio,“ objašnjava Kandić.
Slaven Rašković, koordinator Istraživačko - dokumentacijskog programa Documente iz Zagreba ističe kako se političke elite u regiji još uvijek nisu uhvatile u koštac za ovim problemom:
Slaven Rašković,
„Mi smatramo da će ovaj regionalni pristup dokumentiranju, gdje ćemo uspjeti utvrditi sve činjenice o najtežim stradanjima i kršenjima ljudskih prava u čitavoj bivšoj Jugoslaviji, će na neki način primorati političke elite da tako veliku stvar uzmu u obzir. Mislim, kada istraživanja budu gotova, da ćemo ih prisiliti da to i urade,“ ističe Rašković.
Ovo je jedan od najsveobuhvatnijih popisa logora i mjesta zatočenja u BiH. Njime će se sasvim sigurno umanjiti mogućnost manipuliranja činjenicama, navode realizatori projekta.