Dugogodišnji jugoslavenski i hrvatski obavještajac i jedan od najbližih Tuđmanovih suradnika u stvaranju hrvatske države Josip Manolić u svojim upravo objavljenim memoarima otkriva niz nepoznatih detalja, među ostalim i epizodu iz 1991, kada je Željko Ražnatović Arkan hrvatskim vlastima prodao 12 šlepera oružja iz armijskih skladišta.
Željko Ražnatović Arkan uhapšen je u rutinskoj policijskoj provjeri u pojačanim kontrolama krajem studenog 1990. u Dvoru na Uni. Zahvaljujući djelovanju agenata KOS-a nije izručen zapadnim zemljama zbog tjeralica za umorstva, već je osuđen na 20 mjeseci i – čim je po izricanju presude u lipnju 1991. godine pušten na slobodu – odšetao je u Beograd. Kako Josip Manolić svjedoči u svojim upravo objavljenim sjećanjima „Politika i domovina“, boravak u hrvatskom zatvoru Remetinec pored Zagreba, Arkan je iskoristio i da dogovori sa hrvatskim vlastima prodaju veće količine „kalašnjikova“ i protuoklopnog naoružanja – ukupno 12 šlepera. U izjavi za naš program, Manolić podsjeća da se radilo o vremenu kada je Hrvatska bila pod embargom za uvoz naoružanja, i da ga je nabavljala kako god je mogla.
„Ja ne mogu tvrditi je li on bio u Remetincu kada je oružje prodavano, ali mogu potvrditi da je – kada je već izišao van - ta trgovina bila vrlo snažna i razvijena. Sa naše strane je dosta teško utvrditi pojedince koji su obavljali trgovinu, jer je disperzija kupovanja oružja s hrvatske strane bila vrlo široka.“
Time su se naime bavili i pojedinci i grupe i institucije, nekad i bez potrebne kontrole i koordinacije, sjeća se Manolić tih vremena.
„Jednom suptilnom analizom će se moći doći do toga, ali ta suptilna analiza bila bi nepotpuna kada ne bi sa strane Srbije došla isto tako jedna analiza tko su bili ti faktori i ljudi koji su Arkanu omogućili da može prodavati armijsko oružje, državno oružje.“
Podatak da je Arkan prodavao oružje iz skladišta JNA hrvatskoj strani je iz današnje perspektive zapanjujući, jer su sukobi hrvatske policije i srpskih pobunjenika koje je podupirala JNA i Miloševićev režim tada već bili učestali, početkom travnja ubijeno je u Borovu Selu 12 hrvatskih policajaca – po Manolićevoj procjeni kao svojevrsna kazna Hrvatima zbog hapšenja i suđenja Arkanu – sukobi su eskalirali u Pakracu i drugdje. Manolić podsjeća da su tada bila druga vremena.
„To je vrlo interesantno danas tako gledati, ali u tom momentu 1991, kada se obavljala ta kupovina, onda se govorilo samo – plati i nosi oružje. Nama je trebalo oružje, a njima je trebao novac, prema tome to je bila čista trgovina s izrazito jasnim švercerskim kanalima.“
Dok je istraga još trajala, a Arkan bio u Remetincu, u zagrebačkom hotelu „Intercontinental“ pojavila se njegova tadašnja supruga Natalija s velikim iznosima novca namijenjenog Arkanovim odvjetnicima za potplaćivanje, kako bi se na svaki koji način izbjeglo da Arkan završi u hrvatskom zatvoru.
„Što se tiče financijskih sredstava, mislim da su tu odvjetnici uhvatili 'gro'. Ja osobno ne vjerujem da su novčano bili korumpirani ljudi van ovog kruga odvjetnika i ljudi koji su se bavili neposrednim interesom Arkana.“
Iako se šuškalo da je taj novac završio kojekuda, Manolić nema dokaze za takvu tezu.
„Ja nisam kroz analize mogao doći do takvih materijala, iako smo mi opservirali Arkanove odvjetnike kroz čitav period, a isto tako im one skupine koje su dolazile iz Beograda da komuniciraju na izvlačenju Arkana iz zatvora. Zato postoje dosta opsežni materijali tih opservacija, prislušnim aparatima i svim sredstvima tehnike koja je bila na raspolaganju da se prati razvoj te situacije.“