Jezik je naupečatljiviji identitet svakog čovjeka. Jezična komunkacija u Bosni i Hercegovini odavno je prestala biti tolerantna.
Djecu već od prvog razreda osnovnih škola u BiH dijele prema jeziku koji žele učiti – hrvatskom, srpskom ili bosanskom.
Uz to, odnos prema jeziku u ovoj zemlji postao je politički, što se prema mišljenju sociologa Srđana Vukadinovića nikako nije smjelo dogoditi.
„Kao da oni koji pokušavaju da kreiraju neke nove jezike, a zapravo radi se o istom jeziku koji svi dobro razumijemo, kao da ti ne shvataju da je jezik organska materija, da je to organsko tkivo jednog živog organizma i da, koliko god pokušalo da se vještački nametnu neke riječi ili neke kovanice, da to neće naići na pogodno tle. Naprotiv, ljudi govore onim jezikom koji je blizak za njihovo uho i kojim su navikli da govore", kaže Vukadinović.
Jezične barijere danas se najviše prave u školstvu i za to je svakako zaslužan obrazovni sustav.
Primjerice, u Brčkom su roditelji nedavno naveli da u istom razredu gdje djeca uče tri jezika – bosanski, hrvatski i srpski - jedni uče 'ljuljačka', drugi 'njihalica'.
Već su brojne generacije odrasle koje su kao mali shvatili da su nacionalno podijeljeni, upozorava profesor jezika s Univerziteta u Tuzli, Vedad Spahić:
„Političke elite kroz školstvo i medije na svom tobožnjem zasebnom jeziku odgajaju i obrazuju i ideološki oblikuju svoje glasačko tijelo. Otuda tolika borba i tolika priča o jeziku i jezicima u Bosni i Hercegovini. Mi već danas imamo, a za nekoliko godina to bi moglo biti još uočljivije, regionalno-etničke distinkcije, kakve u Bosni i Hercegovini prije rata nisu postojale.“
Povjesničar Azem Kožar kaže da se jezikom na ovim prostorima uvijek manipuliralo zarad ostvarivanja političkih ciljeva.
„Danas je također slučaj da se jezičke razlike u Bosni i Hercegovini glorificiraju kao nepremostive, a privid bezizlaznosti se dodatno dozira dilemama oko korištenja pisma – ćirilica, latinica, itd. Zato i imamo dvije škole pod jednim krovom, isticanje svojih jezičkih osobenosti, prenaglašavanje. To sve radi politika, bolje reći, nacionalističke politike, kojima dobrano pomažu i kvazinauke - to ne smijemo zaboraviti - tj. nauke u službi politike", kaže on.
Jezičke vrijednosti i identitet
Profesor Kožar navodi da su razlike između hrvatskog, bosanskog i srpskog jezika u stotinu riječi i nada se da će zlouporaba jezika biti sve manje radi dobra budućih generacija.
„U razlikama jezičkim i drugim je ogromno bogatstvo i, rekao bih, ogromna prednost našeg bh. društva. To nam Evropa stalno konstatira. Ostaje samo da na političku scenu stupe one snage kojima će to biti politički interes", ističe Kožar.
Politika kroji jezik, smatraju stručnjaci. A, upravo politička komunikacija za govornicama u Bosni i Hercegovini pokazuje koliko je jezik nastradao, kaže Marica Petrović, profesorica jezika i književnosti na Univerzitetu u Tuzli.
„Nemam dojam da ćete u uredima naših političara naći ni pravopis, ni gramatiku, ni rječnik, a to je temelj standarda, temelj onoga kako bi oni trebali govoriti. Većina njih se zapravo i diči time što se time ne služi, jer govori da se s tim ne slaže. Jedan od njih, i to vrlo ugledan, na primjer, preda mnom je rekao kako on ne zna kako bi imenovao svoj jezik, najradije bi ga zvao materinjim ili materinskim. Najblaže rečeno, ako bismo svi govorili jezikom svoje majke, zamislite koliko bismo imali jezika! Upravo je možda to dobra slika situacije. Većina njih govori jezikom svoje majke i zato imamo takav jedan rašomon, takav jedan – ja bih rekla – teško pratljiv kaleidoskop jezika koje bismo mogli vrlo teško svrstati, kanalizirati pod bilo kakav standard, zvao se on jednim, drugim ili trećim imenom", kaže ona.
Jezik je danas neprisutan u obrazovanju političara, a oni odlučuju kako će izgledati jezik kojim će se služiti buduće generacije.
Za sada je, dodaje profesorica Petrović, političkim elitama važno, barem kada je jezik u pitanju, da se on zove bosanski, hrvatski ili srpski.
„Na našim sveučilištima i fakultetima ne sluša se retorika, ne sluša se kultura govora. Ako se i sluša, i predavači su izabrani s konca i konopca. Dakle, imamo jednu situaciju – ne bih htjela otposlati crnu sliku – ali sa stajališta jezika, ona je jako neuređena", naglašava Petrović.
Sve ove činjenice, prema mišljenju sociologa Srđana Vukadinovića, govore da tamo gdje prestaje kvalitet i vrijednost, počinje nacionalizam i nemoral.
Uništava li netko jezične vrijednosti, upozorava Vukadinović, uništava i identitet čovjeka.
„Očito, identitetsko nasilje i jezičko nasilje koje se vrši danas u bh. školama može se prevazići sa promjenom određenih duhovnih struktura, a te duhovne strukture nose određene političke, nacionalne i nacionalističke oligarhije", kaže Vukadinović.
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 sati možete slušati u našem radijskom programu. Sadržaji iz ovog programa nalaze se i na našoj internet stranici.
(Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
Djecu već od prvog razreda osnovnih škola u BiH dijele prema jeziku koji žele učiti – hrvatskom, srpskom ili bosanskom.
Uz to, odnos prema jeziku u ovoj zemlji postao je politički, što se prema mišljenju sociologa Srđana Vukadinovića nikako nije smjelo dogoditi.
„Kao da oni koji pokušavaju da kreiraju neke nove jezike, a zapravo radi se o istom jeziku koji svi dobro razumijemo, kao da ti ne shvataju da je jezik organska materija, da je to organsko tkivo jednog živog organizma i da, koliko god pokušalo da se vještački nametnu neke riječi ili neke kovanice, da to neće naići na pogodno tle. Naprotiv, ljudi govore onim jezikom koji je blizak za njihovo uho i kojim su navikli da govore", kaže Vukadinović.
Sociologa Srđana Vukadinovića, kaže da tamo gdje prestaje kvalitet i vrijednost, počinje nacionalizam i nemoral.
Jezične barijere danas se najviše prave u školstvu i za to je svakako zaslužan obrazovni sustav.
Primjerice, u Brčkom su roditelji nedavno naveli da u istom razredu gdje djeca uče tri jezika – bosanski, hrvatski i srpski - jedni uče 'ljuljačka', drugi 'njihalica'.
Već su brojne generacije odrasle koje su kao mali shvatili da su nacionalno podijeljeni, upozorava profesor jezika s Univerziteta u Tuzli, Vedad Spahić:
„Političke elite kroz školstvo i medije na svom tobožnjem zasebnom jeziku odgajaju i obrazuju i ideološki oblikuju svoje glasačko tijelo. Otuda tolika borba i tolika priča o jeziku i jezicima u Bosni i Hercegovini. Mi već danas imamo, a za nekoliko godina to bi moglo biti još uočljivije, regionalno-etničke distinkcije, kakve u Bosni i Hercegovini prije rata nisu postojale.“
Povjesničar Azem Kožar kaže da se jezikom na ovim prostorima uvijek manipuliralo zarad ostvarivanja političkih ciljeva.
„Danas je također slučaj da se jezičke razlike u Bosni i Hercegovini glorificiraju kao nepremostive, a privid bezizlaznosti se dodatno dozira dilemama oko korištenja pisma – ćirilica, latinica, itd. Zato i imamo dvije škole pod jednim krovom, isticanje svojih jezičkih osobenosti, prenaglašavanje. To sve radi politika, bolje reći, nacionalističke politike, kojima dobrano pomažu i kvazinauke - to ne smijemo zaboraviti - tj. nauke u službi politike", kaže on.
Jezičke vrijednosti i identitet
Profesor Kožar navodi da su razlike između hrvatskog, bosanskog i srpskog jezika u stotinu riječi i nada se da će zlouporaba jezika biti sve manje radi dobra budućih generacija.
„U razlikama jezičkim i drugim je ogromno bogatstvo i, rekao bih, ogromna prednost našeg bh. društva. To nam Evropa stalno konstatira. Ostaje samo da na političku scenu stupe one snage kojima će to biti politički interes", ističe Kožar.
Politika kroji jezik, smatraju stručnjaci. A, upravo politička komunikacija za govornicama u Bosni i Hercegovini pokazuje koliko je jezik nastradao, kaže Marica Petrović, profesorica jezika i književnosti na Univerzitetu u Tuzli.
„Nemam dojam da ćete u uredima naših političara naći ni pravopis, ni gramatiku, ni rječnik, a to je temelj standarda, temelj onoga kako bi oni trebali govoriti. Većina njih se zapravo i diči time što se time ne služi, jer govori da se s tim ne slaže. Jedan od njih, i to vrlo ugledan, na primjer, preda mnom je rekao kako on ne zna kako bi imenovao svoj jezik, najradije bi ga zvao materinjim ili materinskim. Najblaže rečeno, ako bismo svi govorili jezikom svoje majke, zamislite koliko bismo imali jezika! Upravo je možda to dobra slika situacije. Većina njih govori jezikom svoje majke i zato imamo takav jedan rašomon, takav jedan – ja bih rekla – teško pratljiv kaleidoskop jezika koje bismo mogli vrlo teško svrstati, kanalizirati pod bilo kakav standard, zvao se on jednim, drugim ili trećim imenom", kaže ona.
Jezik je danas neprisutan u obrazovanju političara, a oni odlučuju kako će izgledati jezik kojim će se služiti buduće generacije.
Za sada je, dodaje profesorica Petrović, političkim elitama važno, barem kada je jezik u pitanju, da se on zove bosanski, hrvatski ili srpski.
„Na našim sveučilištima i fakultetima ne sluša se retorika, ne sluša se kultura govora. Ako se i sluša, i predavači su izabrani s konca i konopca. Dakle, imamo jednu situaciju – ne bih htjela otposlati crnu sliku – ali sa stajališta jezika, ona je jako neuređena", naglašava Petrović.
Sve ove činjenice, prema mišljenju sociologa Srđana Vukadinovića, govore da tamo gdje prestaje kvalitet i vrijednost, počinje nacionalizam i nemoral.
Uništava li netko jezične vrijednosti, upozorava Vukadinović, uništava i identitet čovjeka.
„Očito, identitetsko nasilje i jezičko nasilje koje se vrši danas u bh. školama može se prevazići sa promjenom određenih duhovnih struktura, a te duhovne strukture nose određene političke, nacionalne i nacionalističke oligarhije", kaže Vukadinović.
Na vratima Evrope
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 sati možete slušati u našem radijskom programu. Sadržaji iz ovog programa nalaze se i na našoj internet stranici.
(Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)