Očekivanja u Hrvatskoj od suđenja ratnom vođi pobunjenih hrvatskih Srba Goranu Hadžiću nisu velika. Dok se obitelji žrtava unaprijed uvjerene da će Hadžić dobiti premalu kaznu, analitičari kažu kako je suđenje zakašnjelo. Oko toga – može li ovo suđenje doprinijeti pomirbi - mišljenja su podijeljena.
Predsjednica udruge obitelji hrvatskih žrtava iz Vukovara „Vukovarske majke“ Manda Patko kaže za RSE kako – poučena iskustvima haških i beogradskih suđenja za Vukovar - ne očekuje previše.
„Tako da ja smatram da će dobiti neku minimalnu kaznu koja će za nas biti nezadovoljavajuća“, kaže Patko.
Hadžića se tereti za sudjelovanje u zajedničkom zločinačkom poduhvatu s ciljem trajnog uklanjanja Hrvata i drugih nesrba sa trećine teritorija Hrvatske u trajanju od sredine 1991. do kraja 1993. godine. Po 14 točaka optužen je za ratne zločine - ubojstvo više stotina ljudi, uključujući žene i starce, protjerivanje najmanje 27 000 ljudi iz Vukovara, Iloka i Erduta i za organiziranje logora za Hrvate Stajićevo, Begejci i Sremska Mitrovica u Srbiji. Uhićen je prošlog ljeta u Srbiji, gdje se skrivao nakon što je Hag 2004. godine za njim raspisao tjeralicu.
Novinarka i ekspertica za haški tribunal Višnja Starešina za RSE kaže kako se pred deset godina ovo suđenje moglo iskoristiti za vjerodostojno i nedvosmisleno povezivanje vrha vojne obavještajne službe JNA s razaranjem Vukovara, Ovčarom i odvođenjem Hrvata u logore u Srbiji, a da je sada – prekasno.
„Prije 10 godina je to mogao biti jedan od ključnih procesa, a danas su njegovi dometi ograničeni. To je mogao biti proces iznimno velikog dometa, jer kao suradnik KOS-a u istočnoj Slavoniji, Goran Hadžić je mogao izravno povezati i zločine u istočnoj Slavoniji i Baranji sa Srbijom i Jugoslavijom, i sa vrhom JNA i sa njenom sigurnosnom službom KOS. Ovako, ovo je jedno zakašnjelo suđenje čiji su dometi unaprijed ograničeni na vjerojatnu osudu jedog srednjepozicioniranog suradnika službi“, ocjenjuje Starešina.
Glava otišla repovi i dalje u Vukovaru
No, nisu svi tako pesimistični.
„Mi smatramo da će ovaj sudski postupak, kao i činjenice kojeće iz njega proizaći, pomoći i našim građanima srpske nacionalnosti u Vukovaru koji – moramo priznati - još uvijek imaju problema i osjećaju tu društvenu stigmu kolektivne odgovornosti za zločine nad hrvatskim stanovništvom“, kaže Eugen Jakovčić iz Centra za suočavanje s prošlošću Documenta.
Međutim, urednica Hrvatskog radija Vukovar Marija Molnar za RSE kaže kako dosadašnja suđenja u kojima su optuženi dolazili iz srpske zajednice i nisu doprinijela pomirbi.
„Mislim da je pomirbi mnogo više doprinijeo ovaj svakodnevni uobičajeni život, jer naprosto vrijeme prolazi i donosi ono što svaki život nosi sa sobom. Takvih ljudi više u Vukovaru nema da bi oni neprestano asocirali građane na taj ratni zločin koji se tu dogodio, shvaćate! Mi njih ne viđamo - viđamo ih na suđenjima, viđamo ih po zatvorima, viđamo ih na Haškom tribunalu tako da ne znam koliko je moguća identifikacija s tom pričom na način 'aha, vidiš – taj je čovjek kod nas nešto loše radio' , pogotovo kod mlađe generacije. Ja vjerujem da većina ljudi u Vukovaru do 18 godina starosti niti ne zna tko je Goran Hadžić, bez obzira dolaze li iz hrvatske ili iz srpske zajednice“, rekla je Molnar.
Za nju je mnogo veći problem što su nekadašnji Hadžićevi bliski suradnici i sada u Vukovaru.
„Dakle, oni su amnestirani onim famoznim 'Tuđmanovim zakonom'! Glava je otišla. Glava se danas nalazi pred Haškim tribunalom i sutra mu započinje suđenje, a njegovi bliski suradnici i suradnice ovdje – dakle, znamo ih svi koji su – žive i rade u Vukovaru kao da se ništa nije dogodilo. Po meni je to teže pitanje i važnija stvar – kako s tim ljudima postići istinsku pomirbu? Oni jesu nekakav podsjetnik na ta ružna vremena“, ističe Molnar.
Predsjednica udruge obitelji hrvatskih žrtava iz Vukovara „Vukovarske majke“ Manda Patko kaže za RSE kako – poučena iskustvima haških i beogradskih suđenja za Vukovar - ne očekuje previše.
„Tako da ja smatram da će dobiti neku minimalnu kaznu koja će za nas biti nezadovoljavajuća“, kaže Patko.
Hadžića se tereti za sudjelovanje u zajedničkom zločinačkom poduhvatu s ciljem trajnog uklanjanja Hrvata i drugih nesrba sa trećine teritorija Hrvatske u trajanju od sredine 1991. do kraja 1993. godine. Po 14 točaka optužen je za ratne zločine - ubojstvo više stotina ljudi, uključujući žene i starce, protjerivanje najmanje 27 000 ljudi iz Vukovara, Iloka i Erduta i za organiziranje logora za Hrvate Stajićevo, Begejci i Sremska Mitrovica u Srbiji. Uhićen je prošlog ljeta u Srbiji, gdje se skrivao nakon što je Hag 2004. godine za njim raspisao tjeralicu.
Novinarka i ekspertica za haški tribunal Višnja Starešina za RSE kaže kako se pred deset godina ovo suđenje moglo iskoristiti za vjerodostojno i nedvosmisleno povezivanje vrha vojne obavještajne službe JNA s razaranjem Vukovara, Ovčarom i odvođenjem Hrvata u logore u Srbiji, a da je sada – prekasno.
„Prije 10 godina je to mogao biti jedan od ključnih procesa, a danas su njegovi dometi ograničeni. To je mogao biti proces iznimno velikog dometa, jer kao suradnik KOS-a u istočnoj Slavoniji, Goran Hadžić je mogao izravno povezati i zločine u istočnoj Slavoniji i Baranji sa Srbijom i Jugoslavijom, i sa vrhom JNA i sa njenom sigurnosnom službom KOS. Ovako, ovo je jedno zakašnjelo suđenje čiji su dometi unaprijed ograničeni na vjerojatnu osudu jedog srednjepozicioniranog suradnika službi“, ocjenjuje Starešina.
Glava otišla repovi i dalje u Vukovaru
No, nisu svi tako pesimistični.
„Mi smatramo da će ovaj sudski postupak, kao i činjenice kojeće iz njega proizaći, pomoći i našim građanima srpske nacionalnosti u Vukovaru koji – moramo priznati - još uvijek imaju problema i osjećaju tu društvenu stigmu kolektivne odgovornosti za zločine nad hrvatskim stanovništvom“, kaže Eugen Jakovčić iz Centra za suočavanje s prošlošću Documenta.
Vukovar
Međutim, urednica Hrvatskog radija Vukovar Marija Molnar za RSE kaže kako dosadašnja suđenja u kojima su optuženi dolazili iz srpske zajednice i nisu doprinijela pomirbi.
„Mislim da je pomirbi mnogo više doprinijeo ovaj svakodnevni uobičajeni život, jer naprosto vrijeme prolazi i donosi ono što svaki život nosi sa sobom. Takvih ljudi više u Vukovaru nema da bi oni neprestano asocirali građane na taj ratni zločin koji se tu dogodio, shvaćate! Mi njih ne viđamo - viđamo ih na suđenjima, viđamo ih po zatvorima, viđamo ih na Haškom tribunalu tako da ne znam koliko je moguća identifikacija s tom pričom na način 'aha, vidiš – taj je čovjek kod nas nešto loše radio' , pogotovo kod mlađe generacije. Ja vjerujem da većina ljudi u Vukovaru do 18 godina starosti niti ne zna tko je Goran Hadžić, bez obzira dolaze li iz hrvatske ili iz srpske zajednice“, rekla je Molnar.
Za nju je mnogo veći problem što su nekadašnji Hadžićevi bliski suradnici i sada u Vukovaru.
„Dakle, oni su amnestirani onim famoznim 'Tuđmanovim zakonom'! Glava je otišla. Glava se danas nalazi pred Haškim tribunalom i sutra mu započinje suđenje, a njegovi bliski suradnici i suradnice ovdje – dakle, znamo ih svi koji su – žive i rade u Vukovaru kao da se ništa nije dogodilo. Po meni je to teže pitanje i važnija stvar – kako s tim ljudima postići istinsku pomirbu? Oni jesu nekakav podsjetnik na ta ružna vremena“, ističe Molnar.