Mala i srednja preduzeća najpogođenija pandemijom

Hoće li mjere entitetskih vlada pomoći privrednicima da otvore nova radna mjesta i s kakvim problemima se suočavaju u doba pandemije, za TV Liberty Radija Slobodna Evropa (RSE) odgovaraju čelni ljudi poslodavaca oba bosanskohercegovačka entiteta Adnan Smailbegović i Saša Trivić.

RSE: Gospodine Smailbegoviću, jesu li mjere entitetske Vlade bile dovoljne da spriječe otkaze u Federaciji?

Samilbegović: Korona zakon, federalni nije kao kriterij imao otpuštanje, odnosno neotpuštanje radnika, kao što je to bio slučaj u Republici Srpskoj, tako da je svaki poslodavac mogao otpustiti radnike pa ponovo aplicirati na sredstva. To je jedan od razloga da su se poslodavci tu malo komotnije ponašali. Međutim, kad pogledamo pad ekonomije, pad obima proizvodnje, izvoza ili bilo koji parametar i izgubljena radna mjesta u Federaciji, koja se sad mjere na nekih, ne znam, oko dvadesetak hiljada – bio je to 28, pa se jedan dio vratio na posao, nekih sedam osam hiljada vratio na posao.

Dakle, mislim da je neki bilans danas oko 20.000 ljudi koji su ostali bez posla, i ako malo izanaliziramo, vidimo da su to uglavnom mala, srednja preduzeća, itd. Dakle, to su radnici s kojima poslodavci imaju nešto bliži odnos, to su male firme. I uglavnom je u velikoj većini su ta otpuštanja išla po dogovoru sa radnikom.

Pročitajte i ovo: Šta se može naučiti iz primjera Neuma?

Znate odete na biro, tamo imate nekih 370 maraka pomoći, poslodavac će u međuvremenu još nešto dodati, tako da on dobije neka sredstva, da on može živjeti. I onda kada počne posao ponovo se vraćaju itd. Ono što je interesantno, da velike firme, firme koje broje hiljadu ili više zaposlenih, uglavnom nisu otpuštale. Ja sam na vezi sa svim tim firmama i ne znam nijedan slučaj da je neko otpusti ne znam 50, 100 radnika, 200 radnika.

Tako da svi oni, u stvari, još uvijek imaju neke svoje rezerve, neke svoje kumulirane dobiti i možda čak neku veću odgovornost prema radnicima itd, međutim, bojim se, ukoliko posao bude padao, ukoliko ne bude neke dodatne pomoći oko toga, da će zaista biti primorani. Oni mogu izdržati jedan period, par mjeseci, ali iza toga, bojim se da će ove velike firme početi da otpuštaju. To bi onda zaista mogao biti problem. Ali, mislim da će se ovi uglavnom vratiti u nekom skorom vremenu, kako se bude vraćao posao.

Više od 23.000 ljudi ostalo bez posla u Federaciji BiH

RSE: Gospodine Triviću, koliko je otpuštenih radnika u Republici Srpskoj, imate li tu informaciju, i ima li kakve pomoći nakon ovoga?

Trivić: Imamo negdje oko četiri hiljade ljudi koji se ne nalaze danas na evidenciji Poreske uprave, što je relativno mali broj. Ono što nas zabrinjava jesu neki svjetski trendovi, gdje vidimo da mnoge industrije padaju, od automobilske industrije, već imamo najave za septembar, oktobar za obućarsku industriju, takođe drvna industrija ima smanjen kapacitet, što će reći da naši problemi sa radnom snagom u odnosu sa viškom radnika tek predstoje.

Zato su bitne moguće mjere podrške Vlade u budućem periodu na način da se onim poslodavcima koji imaju značajan pad prihoda kroz neke poreske olakšice omogući da isplate plate radniku i da taj radnik ostane u preduzeću, a da se država odrekne jednog dijela prihoda, s obzirom na to da je za očekivati da u idućoj godini situacija bude puno normalnija nego što je danas.

Znači, vrlo je bitno reći da će svaki poslodavac u Bosni i Hercegovini sigurno imati prekid poslovanja u vremenu od recimo dva do tri mjeseca, što apsolutno nije mali iznos.

Naše su procjene da će poslodavci na neki način isfinansirati sve te probleme, međutim, njihova dobit na kraju godine će biti vrlo mala ili nikakva, što će dovesti do zaustavljanja investicija, do zaustavljanja otvaranja novih radnih mjesta, što je opet na neki način pokretač cjelokupne privrede.

Zato mislimo da je zadatak države da kroz mjere podrške spasi što više radnih mjesta i održi potrošnju, koja je osnov za koliko-toliko normalan život u Bosni i Hercegovini.

Posljedice neodržavanja nivoa potrošnje po privredu BiH

RSE: Gospodine Smailbegoviću, šta konkretno očekujete od države kao poslodavca?

Smailbegović: Država je ovdje zaista u dvostrukoj ulozi, jednom kao neko ko donosi sve te mjere, propise, zakone i sve ostalo. S druge strane je najveći poslodavac u državi. Najviše zaposlenih je u državi.

Mi smo pokušali od početka da se taj javni sektor koliko-toliko odrekne jednog dijela svojih troškova, da se bar za deset posto smanje plate i ostali troškovi, kako bi se teret ove krize kompletno rasporedio jednako, međutim, nije se uspjelo u tome. Sindikat je već u startu bio protiv, Vlada nije imala snage da se s tim izbori. Mi smo čak i pripremili izmjene i dopune Zakona o radu koje bi trebale da regulišu tih nekih par instituta u vrijeme ovakvih situacija kao što je korona, pa i drugih prirodnih nesreća.

Zatim, dolaze neke mjere Vlade – vidjet ćemo kakve će efekte dati, sve ovisi sad od detalja. Mislim da je ovaj drugi set mjera globalno dosta dobar, kroz ovaj Garancijski fond, kroz izmjene Zakona o doprinosima, o porezu na dohodak, dakle poboljšanje poslovnog ambijenta, rasterećenje privrede, ali, naravno, to je nešto o čemu se priča već tri, četiri godine, a još uvijek nije realizovano, tako, iskren da budem, nisam baš neki preveliki optimista.

Pročitajte i ovo: MMF: Ekonomska situacija gora nego što se predviđalo

RSE: Gospodine Triviću, šta očekujete od države da uradi da bi pomogla i poslodavcima i radnicima, prije svega?

Trivić: Država mora da posmatra sve građane na jednak način, i nas, radnike u privatnom preduzeću, i radnike u javnom sektoru, svo smo građani Bosne i Hercegovine, građani Republike Srpske. Prema tome, ukoliko se država i za državne radnike, da kažem tako, brine kroz isplatu punih plata, bez obzira na krizu i na minuse u budžetu, onda ista takva briga mora postojati i za radnike u privatnom sektoru. Prema tome, podržavamo da se ne ide na smanjenje potrošnje, ali s druge strane, moramo obezbijediti ravnopravnost.

Znači, i radnici u privatnom sektoru, koji ne budu zbog nedostatka posla i različitih problema imali plate, moraju na neki način biti pomognuti od države. Zato smo mi preporučili da taj teret snosi dijelom i radnik i poslodavac i država, i očekujemo da u naredni mjesec postignemo neki dogovor.

Mi smo imali tu puno različitih ideja, od toga da čak i država u nekom momentu uđe u vlasništvo nekih preduzeća do otklanjanja problema, ali sve sa osnovnim ciljem da ta preduzeća prežive. To je posebno bitno kod preduzeća sa preko sto radnika, jer mi koji se bavimo biznisom znamo da nije jednostavno doći do tog preduzeća.

Najvažniji cilj je sačuvati to preduzeće i njegovo tržište, jer je sigurno da će se u budućem vremenu situacija promijeniti i to preduzeće će imati tržište.