Razgovarao Robert Coalson (priredila: Biljana Jovićević)
Ponašanje vlasti u Makedoniji, čiji predsjednik Gjorge Ivanov neće da dâ mandat opozicionim socijaldemokratama koji su sakupili potrebnu većinu, je opasno igranje sa vatrom radi očuvanja vlasti, kaže u intervjuu za RSE Florian Bieber, stručnjak za Balkan sa Univerziteta u Gracu.
Za očekivati je da će Ivanov i VMRO-DPMNE pokušati da sačuvaju vlast, time i ličnu slobodu po svaku cijenu, ne prezajući čak ni od toga da politički sukob pretvore u etnički. Bieber stoga vjeruje da je jedini način za izbjegavanje daljeg podizanja tenzija snažan pritisak izvana.
RSE: Zašto predsjednik Makedonije Gjorge Ivanov nije dao mandat za sastavljanje vlade lideru Socijaldemokratskog saveza Zoranu Zaevu koji mu je donio potreban broj potpisa podrške poslanika Sobranja?
Bieber: Više je nego jasno da je predsjednik Ivanov tu da zaštiti vladajuću stranku VMRO-DPMNE čiji je i kandidat. On je kroz cijelu krizu proteklih nekoliko godina jednako držao stranu partiji ne pokušavajući da zauzme nepristrasnu ulogu koju bi trebalo da ima kao predsjednik.
Tako da je uskraćivanje mogućnosti opoziciji da sastavi vladu teško opravdati ustavnim razlozima, budući da ustav jasno kaže da je predsjednik obavezan dati mandat svakome ko je u stanju da obezbijedi većinu. Ali, naravno, to bi bilo gubljenje vlasti za vladajuću stranku, kao i napora da se obezbijedi amnestija za mnoge koji su optuženi za ozbiljne zloupotrebe.
Sve to sugeriše da nije posrijedi samo zadržavanje na vlasti, već i spriječavanje bilo kakve kriminalne istrage, jer naravno jednom kada stranka izgubi vlast ona gubi instrumente za onemogućavnje ozbiljnih istraga za zloupotrebe u prošlosti.
RSE: Vi ne dajete nikakav kredibilitet njegovim argumentima da se radi o nekoj vrsti "albanske agende". Albanske stranke nijesu objavile tekst tog sporazuma iz Tirane. Zašto mislite da to drže u tajnosti i ima li to uopšte veze sa aktulenim problemom?
Bieber: Smatram da argument nije toliko kredibilan. Jeste da je situacija teška, ali čini mi se da je riječ o naporima da se partijski sukob izdigne na nivo etničkog. Ovo je konflikt o demokratiji ili tumačenju demokratije, a sa druge strane, snažni su napori vladajuće stranke da taj sukob pretvori u etnički. To su koristili u izbornoj kampanji i sada stalno govore o nekoj albanskoj prijetnji.
Iz svega što znamo nikakav sporazum ne bi mijenjao temelje države a, i na kraju, to je demokratski proces. Ako zemlja želi da se kreće prema većoj zaštiti Albanaca kroz dodatne mehanizme to je dio regularnog političkog procesa. Nema razloga zašto to ne bi bilo razmotreno ili zašto to ne bi bila mogućnost. Zašto bi to bilo dato na odlučivanje samo predsjedniku kao jedinom sudiji, umjesto koalicione vlade koja ima većinsku podršku u parlamentu.
Mislim da postoji generalni nedostatak transparentnosti procesa. Bilo bi dobro da znamo šta sadrži agenda, ali isto tako mislim da je mistifikovana od strane predsjednika Ivanova i vladajuće stranke u namjeri da konflikt predstave kao etnički.
RSE: Koliko znam, vladajuća VMRO-DPMNE takođe je bila u pregovorima sa albanskim strankama i sadržaj sporazuma iz Tirane nije bio problem u vrijeme kada su oni htjeli da formiraju koaliciju sa njima. Je li tako?
Bieber: Apsolutno. Sporazum iz Tirane i pregovori među albanskim strankama su nešto što je prethodilo bilo kakvim koalicionim pregovorima, a činjenica je da je vladajuća stranka bila blizu dogovora sa glavnom albanskom strankom o koaliciji. Bili su veoma raspoloženi da nastave koalicionu saradnju, ali u samoj albanskoj stranci nijesu svi bili zadovoljni time. Riječ je o stranci sa kojom je VMRO-DPMNE vladao posljednjih devet godina tako da je veoma smiješan argument da su oni odjednom neprihvatljiv koalicioni partner, a bili su im prihvatljivi devet godina.
U stvari, većina posmatrača zna da su prava Albanaca posljednih godina umanjena, jer je to postalo partijsko pitanje, u smislu, ako si Albanac iz vladajuće garniture onda ćeš dobiti posao, a ako ne nemaš nikakav pristup vlasti, baš kao ni Makedonci koji ne pripadaju vladajućima ništa. Tako da je ovo zaista pitanje demokratije, a ne etniciteta.
Naravno, smatram da u razgovoru o povećanoj upotrebi albanskog jezika u Makedoniji nema ništa temeljno problematično i postoje različiti načini na koji to može biti uređeno i ništa od toga ne bi smjelo biti korišteno za podrivanje legitimnog zahtjeva opozicije da dobiju mandat za sastav vlade.
(RSE/Video)
Vaš browser nepodržava HTML5
Sedmi dan protesta: 'Narod je štit unitarne Makedonije'
RSE: Pomenuli ste da predsjednik i vladajuća stranka pokušavaju da pretvore u etnički ono što je suštinski stranački konflikt. Koliko je to opasno u zemlji kao što je Makedonija i regionu kao što je Balkan?
Bieber: Izuzetno je opasno. To je namjerno igranje sa vatrom zbog želje da se održe na vlasti što je više moguće. Cijeli incident u Kumanovu tokom krize je jedan primjer kada smo imali nešto kao naizgled interetničko nasilje gdje nije bilo nikada do kraja jasno što se tamo tačno dogodilo. Ali ono što možemo reći da ideja, da je riječ o albanskim pobunjeničkim pokušajima da izazovu građanski rat, nije tako kredibilna. To je bilo prije dvije godine i ispostavilo se da je vlada to u najmanju ruku instrumentalizovala za svoje ciljeve.
Ponavljam, mi ne znamo kakvu je ulogu vlada imala, to su sve spekulacije, ali izgleda da je vlada bila voljna da dozvoli da se ovo dogodi radi sopstvene koristi kako bi skrenuli pažnju sa mnogo ozbiljnije krize sa kojom su se suočavali. U tom smislu je bila prava sreća da sve nije rezultovalo eskalacijom. U stvari, jedna činjenica koju je kriza posljednjih godina pokazala jeste da su protesti protiv vlade bili prilično multietnički. Protestovali su Albanci, Makedonici, Turci, Romi – svi koji ranije nijesu protestovali zajedno.
U tom smislu je ohrabrujuće vidjeti da opozicija ulaže napore da bude što inkluzivnija i otvorena za saradnju. Ali, naravno, ako namjerno pokušavate da stvorite tenzije, a vidimo da vladine snage na skupovima iznova naglašavaju tu etničku dimenziju, to stvara tenzije. Rizik od nasilja nije iza ugla, ali ako igrate na tu kartu, ako pravite scenario za prijetnje, činite da se politički spor pretvara u etnički koji se može veoma lako predstaviti kao egzistencijalna prijetnja za Makedoniju, to, naravno, uvijek sa sobom nosi veliki rizik da dođe do nestabilnosti.
RSE: A kada kažete "nestabilnost" pretpostavljam da ne mislite samo na Makedoniju, već i šire – na regiju?
Bieber: Ne bismo trebali brinuti i prenaglašavati prijetnju od sukoba. Mislim da ono što se dešava u Makedoniji se pažljivo prati u drugim državama regiona. Tako da, kada je riječ o krizi demokratije i pokušajima vlade da se održi na vlasti uprkos ozbiljnim izazovima sa kojima se suočavaju, pojačava se rizik da bi i drugi jaki vladari u regionu mogli krenuti sličnim putem. Ali ako aktuelna vlast izgubi, to može predstavljati pritisak na ostale demokratske snage. Ako se, pak, etničke tenzije povećaju, vjerovatno je da bi i drugi mogli slijediti taj primjer. U tom smislu ne mislim da ima direktne povezanosti, već više da može poslužiti kao primjer dobar ili loš.
U tom smislu bi to moglo podstaći ljude da započnu stvarati nevolje, ako problemi počnu u Makedoniji. Naravno, uz novu američku administraciju koja je, čini se, manje spremna da garantuje ili obezbijedi sigurnost na Jugoistoku Evrope, i EU koja je opsjednuta drugim problemima, postoji realan rizik od vakuuma bezbjednosti.
Posjeta Federice Mogherini je poslala dobre signale da im je još uvijek stalo i da su posvećeni svojim obećanjima, ali odustajenje od posvećenosti Amerike, ili ona makar u ovom trenutku nije vidljiva, je ozbiljan rizik koji neke snage vide kao priliku da "testiraju vode". Mislim da baš zato takođe vidimo u Makedoniji da vlada ima "više petlje" nego ranije, jer vide da nijesu pod istim pritiskom Sjedinjenih Američkih Država kao prije nekoliko godina.
Federica Mogherini u razgovoru sa predsjednikom Makedonije Gjorgom Ivanovim, Skoplje
RSE: Posljednje pitanje je gdje idemo odavde? Možete li predvidjeti koji je najgori, a koji najbolji scenario i koji je izvjesniji?
Bieber: Jedan scenario je da bi predsjednik mogao popustiti i imenovati mandatara za sastav vlade, što je nešto što bi morao da uradi slijedeći primjer prošlogodišnjeg ukaza o pomilovanjima za mnoge ljude koji su kažnjeni za nedjela. To bi bio, vjerovatno, najbolji scenario, ali je moguć samo u slučaju da predsjednik bude izložen pritisku izvana.
Drugi scenario bi mogli biti novi izbori, ali se postavlja pitanje da li bi opozicija bila spremna da učestvuje na takvim izborima jer imaju većinu za formiranje vlade. Sa druge strane, postoji strah da bi vladajuća koalicija pokušala da orkestrira povratak na vlast.
Ukoliko predsjednik Ivanov ne bude htio da revidira svoju odluku, mislim da ćemo se suočiti sa političkom nestabilnošću visokog nivoa, a opozicija može biti produktivna u smislu da se drži institucija koliko i terena, jer su te institucije jedini način da se obezbijedi uvjerljiv način na koji mogu ostvariti svoje legitimne zahjeve.
U konačnici, mislim da puno toga zavisi od spoljnog pritiska, jer je savršeno jasno da niti predsjednik, niti vladajuća VRMRO-DPMNE, nemaju nikakvog interesa da predaju vlast. Naprotiv, postoji ozbiljan strah da neće izgubiti ne samo vlast, već i slobodu jer će biti pod istragom. Pitanje je da li će postojati način za njih da odustanu od vlasti, a da se ne plaše zatvora. To su sve pitanja koja zahtijevaju intervenciju spolja, u suprotnom se plašim da ćemo vidjeti značajno veću nestabilnost u sedmicama koje dolaze.