Pišu: Alan Crosby i Maria Mitevska, priredila Ajla Obradović
Dok parlamentarci u Skoplju raspravljaju o promjeni imena, hiljade mladih Makedonaca razmišljaju o napuštanju države. Jedna od njih je Flora Jusufi. Ova dvadesetjednogodišnja studentica iz Kumanova kaže da planira ići u inostranstvo nakon završetka studija, iako radije ne bi. Problem nije ime Makedonije, nego nedostatak prilika.
"Što se mene tiče, smatram da nema uslova za život u Makedoniji", kaže Flora Jusufi.
Za Floru i druge mlade Makedonce, pad komunizma i kasniji konflikti trebali su do sada ustupiti mjesto svijetu punom prilika za mlade. Umjesto toga, čak i najbolji i najoptimističniji gube vjeru u budućnost zbog slabih izgleda za zapošljavanje.
"Pohađam Evropske studije. Želim što prije naučiti njemački jezik i nakon toga živjeti u inostranstvu", kaže Flora.
Makedonski parlament je 15. oktobra otvorio raspravu o predloženim ustavnim promjenama za promjenu naziva zemlje u Republika Sjeverna Makedonija, čime bi riješili višegodišnji spor sa susjednom Grčkom.
Promjena, koja proizlazi iz dogovora u junu između makedonske i grčke vlade, predviđa da Atina prekine blokadu i da zeleno svjetlo za članstvo bivše jugoslovenske republike u NATO i Evropsku uniju, u zamjenu za promjenu imena.
Atina i mnogi Grci kažu da ime Makedonija podrazumijeva teritorijalne i kulturne težnje ka regionu Grčke, koji nosi isto ime. Kao EU i NATO članica Grčka je, koristeći ovaj spor, ulagala veto na makedonske pokušaje pridruživanja ovim organizacijama.
Ukidanje veta može otvoriti put ekonomskim beneficijama koje donosi članstvo u ovim strukturama, ali je malo vjerovatno da je to dovoljno brzo za mlade Makedonce, od kojih je skoro polovina nezaposleno.
"Glavni razlog napuštanja zemlje je borba za opstanak, odnosno rješavanje problema zapošljavanja", kaže Zoran Ilieski, izvršni direktor Koalicije omladinskih organizacija.
Najsiromašnija republika
Kada se Jugoslavija raspala 1991. godine mnogi su smatrali Makedoniju najsiromašnijom republikom. Tokom godina se nije mnogo promijenilo, dok se makedonska ekonomija suočila sa novim problemima, naročito nakon finansijske krize posljednjih godina.
Stopa nezaposlenosti i dalje je jako visoka, iznad 20 odsto sa prosječnom mjesečnom platom od oko 350 eura, najnižom u regionu.
Za dvadesetdevetogodišnjeg Denisa Zandevskog, te brojke su mnogo bolje od onoga sa čime se mladi Makedonci, poput njega, suočavaju u pokušaju da pronađu svoje mjesto u ekonomiji.
Vaš browser nepodržava HTML5
Čija je Makedonija?
"Kada vidite da je stanarina od 150 do 200 eura, a vaša zarada je oko 200 eura, onda za vas ništa ne ostaje", kaže on.
"Kada bi postojao balans između onoga što placate za stanarinu i životne troškove i onoga što vam ostaje do kraja mjeseca da preživite, mislim da bi se mladi vratili. Ipak je život ovdje mnogo interesantniji i dinamičniji, nego tamo gdje se sve svodi na posao i kuću i gdje nema društvenog života", navodi i dodaje da je IT jedini perspektivni sektor.
Kako bi se borila sa odlaskom mladih, vlada je ove godine pokrenula program pod nazivom "Garancija za mlade" koji povećava uključivanje nezaposlenih mladih na tržištu rada. Program je dio inicijative koju je EU pokrenula 2012. godine.
Ministrica rada i socijalne politike Mila Carovska kaže da je veliko interesovanje za program ohrabrujuće za zemlju u kojoj se procjenjuje da skoro četvrtina od 2,1 miliona građana živi u inostranstvu.
"Mladi u Makedoniji čine četvrtinu stanovništva - i oni su jedna od najvećih marginalizovanih grupa", rekla je Dona Kosturanova iz Omladinskog obrazovnog foruma.
"Oni se bore s lošim obrazovanjem, visokom stopom nezaposlenosti i slabim mogućnostima za napredak. Oni očajno žele da vide napredak prema prosperitetnijem okruženju", naglašava.
Jana Ivanovska jedna je od onih Makedonaca koji ruše trend odlaska. Prije deset godina, napustila je zemlju u potrazi za novim životom, ali se nakon šest godina odlučila vratiti.
Odlučila sam da se vratim iz Praga jer su mi nedostajali ljudi koje volim i toplina koju ovdje osjećam.Jana Ivanovska
Nakon studija dizajna u glavnom gradu Češke, Pragu, sada živi u Skoplju, gdje ima svoj ured. Ipak, suosjeća sa svojom generacijom, iako je sama vidjela da 'trava nije uvijek zelenija kod komšije'.
"Bilo je onako kako sam zamišljala da će biti. Dakle, mnogo mogućnosti za mlade ljude, mogućnosti da se dokažu, nauče, napreduju ", kaže ona o vremenu provedenom u inostranstvu.