Stanovnica Harkiva brine o stotinu mačaka

Natalia Pasternak, 68, šeće bombardiranim zgradama svog susjedstva svako jutro od početka rata, donoseći hranu napuštenim mačkama.

Saltivka, dio Harkiva koji ona naziva svojim domom, nekoć je imao 500.000 stanovnika, što ga čini jednim od najvećih europskih četvrti. Kao rezultat teškog bombardiranja, sada je grad duhova, sa spaljenim zgradama i nekoliko preostalih stanovnika.

Nakon što su njezini susjedi pobjegli, Pasternak je postala jedina stanarka zgrade, živeći u podrumu s desetak svojih mačjih prijatelja. "Mačke me stalno prate; ne mogu ih držati podalje. Kad dođu druge mačke, one su suzdržane, ali moje se penju na mene kao skakavci."

"Kad je počeo rat mačke su se sakrile, bježale su i bojale se. Ostale su gore u mom stanu, ali mnoge su izgorjele, a mnoge su umrle od srčanog udara, jer su tijela bila netaknuta. Ne doživljavaju baš ove eksplozije dobro."

Pasternak donosi hranu mačkama koje žive u svojim napuštenim domovima. Kako bi im priuštila hranu, radila je neobične poslove poput krpanja odjeće. Pomažu i njezini rođaci i drugi volonteri.



 

Pasternak čisti čaše kojima hrani i poji mačke. "Bespomoćni su, pa kad ih ljudi ostave, ne dobivaju hranu. Ne znam zašto brinem za njih. To dolazi iz mog ranog djetinjstva; takva sam odmalena."

Ona koristi svjetlo svog mobilnog telefona kako bi locirala zdjelice s hranom za napuštene mačke koje još uvijek žive u svojim domovima.

Jedna od mnogih mačaka koje Pasternak provjerava je novorođeno mače. Neke od mačaka o kojima brine pripadaju obiteljima koje su zatražile pomoć, dok druge pronalazi u uništenim stanovima. Procjenjuje da se brine za oko stotinu mačaka i mačića.

Mačka čeka Natalijin dolazak u podrumu zgrade u kojoj žive. Mačke se oslanjaju na nju, ali ona kaže da joj prave i društvo.

Pasternak mazi jednu od 12 mačaka o kojima brine u podrumu koji naziva domom. "Ne treba mi ništa drugo. Oni sve razumiju", rekla je.