Ambasador Crne Gore u Hrvatskoj Branko Lukovac je nedavno dobio orden Republike Hrvatske zbog doprinosa značajnom unapređivanju crnogorsko-hrvatskih odnosa. Lukovac u intervjuu za RSE govori o odnosima dvije države, mogućnosti istinskog pomirenja između zemalja Balkana i o svom potencijalnom budućem angažmanu.
RSE: Vi ste jedan od rijetkih, možda i jedini crnogorski zvaničnik koji se iz Hrvatske vraća sa ordenom. Kako je obrazloženo, predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić je izrazio priznanje za vaš rad i doprinos značajnom unapređivanju crnogorsko hrvatskih odnosa. Doživljavate li nagradu prije svega kao lično priznanje, ili je ona posljedica znatno poboljšanih crnogorsko hrvatskih odnosa?
Lukovac: Meni naravno imponuje da sam se našao na mjestu prvog ambasadora Crne Gore u Hrvatskoj, te da sam učestvovao u naporima da što brže i što više razvijamo naše odnose. To je zahtijevalo obostrano angažovanje da iznađemo rješenja za teška naslijeđena pitanja nedavno prošlosti, uključujući i razgraničenja nakon raspada Jugoslavije, te da postavimo temelje za ono što treba da nam bude zajednički interes budućih odnosa dva bliska susjeda. Stoga je ovo veliko odlikovanje, ovo visoko odlikovanje koje mi je uručio predsjednik Hrvatske Mesić. Ja ga doživljavam kao priznanje i podsticaj za tako uočljiv, brz, uspješan razvoj crnogorsko hrvatskih odnosa, kao pokazatelj dostignutog nivoa naših odnosa, a ako je u tome bio prepoznat i neki moj udio onda to dodatno govori da u najvišim organima Hrvatske nema predrasuda prema Crnoj Gori i Crnogorcima, da im se javno dodijeli neko priznanje.
RSE: Koliko otopljavanju odnosa između Hrvatske i Crne Gore doprinose sve jače ekonomske veze i da li su politički odnosi pripremili teren za ekonomsku saradnju?
Lukovac: Desilo se ovo drugo. Najprije je ostvaren intenzivan politički dijalog, razjašnjavanje odnosa prema nedavnoj prošlosti i ostvaren dosta visok nivo razumijevanja. Tek potom je zajedničkim naporima došlo do podsticaja u ekonomskim odnosima i poslovima. Oni se sada kreću svojom vrlo snažnom dinamikom da će povratno uticati kako na nastavljanje dobrih političkih odnosa tako na sveukupnu povezanost, saradnju i međusobno povjerenje. Iako će, nadam se, uspješan rad konzorcijuma u čelu sa "Konstruktorom", na gradnji prvog autoputa u Crnoj Gori predstavljati mamutski projekat sa dalekosežnim i multiplikativnim djelovanjem jer će dovesti desetine, ako ne i stotine firmi iz Hrvatske u Crnu Goru, hiljade ljudi i njihovih porodica realni interes i mogućnosti su daleko veći. Pomenuću samo u turizmu gotovo da nema organizovane, programirane saradnje, a tamo je najveća potreba i šansa. Da je slična situacija u oblasti pomorske privrede, zaštite okoline, održivog razvoja, ribarstva i vodoprivrede, saobraćajne povezanosti kao i energetskog sektora kako u oblasti gasifikacije, tako i razvoja obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti.
RSE: U Crnoj Gori se vode sudski procesi vezani za logor Morinj. Može li u zavisnosti od epiloga ovog slučaja to biti kamen spoticanja ukoliko Hrvatska ne bude zadovoljna kako je crnogorsko pravosuđe procesuiralo slučaj?
Lukovac: U ovoj oblasti je relativno brzo ostvaren napredak u odnosima i saradnji. Kao i vrlo visok stepen povjerenja prvosudnih organa. U tome je, to se mora priznati, najveći doprinos dala izvanredna saradnja, razumijevanje i povjerenje koje su ostvarili raniji državni tužilac Vesna Medenica i Mladen Bajić, državni tužilac Hrvatske. To se nastavilo i na nivou vrhovnih sudova nakon što je gospođa Medenica došla na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Onda su uslijedili kontakti i posjete i dogovorena je saradnja ministara pravde Miraša Radovića i dr. Ivana Šimunovića. Koliko je meni poznato u toku je veoma razgranata saradnja i kada je u pitanju sudski proces vezan za logor Morinj, a to znači da se omogući svjedočenje velikog broja ranijih zatočenika tog logora bilo neposredno u Pogorici ili putem video linka, kao i angažovanje branilaca, prisustvo nevladinih organizacija za ljudska prava iz Hrvatske koje će pratiti ovo suđenje i drugo. To je svojevrstan test za naše pravosuđe. Ja vjerujem da će ono dobro voditi ovaj slučaj, da neće biti osnova da to suđenje bude izvor nepovjerenja, odnosno da bude kamen spoticanja između dvije zemlje. Ja vjerujem da će crnogorsko pravosuđe sa uspjehom položiti ovaj ispit jer nije u pitanju samo povjerenje kod našeg susjeda koji je takvo povjerenje unaprijed delgiralo, već će to pratiti i evropske institucije koje sa posebnom pažnjom ocjenjuju osposobljenost i nepristrasnost u zemljama koje pretenduju za članstvo u Evropskoj uniji.
RSE: Imate li osjećaj da u Hrvatskoj postoji povjerenje u crnogorsko pravosuđe u ovom slučaju?
Lukovac: Već sam rekao da ja vjerujem da će ovaj slučaj voditi na način kako bi se pojačalo povjerenje ne sam od strane hrvatskog društva i njihovog pravosuđa već isto tako i od strane evropskih institucija koje će sa posebnom pažnjom pratiti ovaj slučaj.
RSE: Koji su po vama preduslovi da bi došlo do iskrenog pomirenja između zemalja Zapadnog Balkana?
Lukovac: Za istinsko pomirenje potrebno je smjelo suočavanje sa istinom, te iskreno prihvatanje svog dijela odgovornosti za zločine i nedjela počinjena drugome. Do toga još nije došlo na relacijama onih koji predstavljaju sredine u ime kojih su počinjeni najveći zločini, prema narodima i prema zemljama koji su bili žrtve takve politike i takvih zločina. Istina, neki gestovi, neki izrazi žaljenja, izvinjenja su upućeni i premda ne djeluju dovoljno iskreno kao izraz svijesti, uvjerenja, spemnosti da se preuzme odgovornost oni ipak doprinose ublažavanju posljedica i kao takvi su naišli na pozitivan odjek. Ipak to nije dovoljno. Procesi istinskog povjerenja će biti dugotrajniji. Možda će te buduće generacije koje bi bile oslobođene neposrednih učesnika u stvaranju u sprovođenju zločinačkih politika. Možda će one biti kadre da se suoče sa istinom i da budu spremne da preuzmu odgovornosti.
RSE: Kako kao predsjednik Igmanske inicijative vidite izazove Balkana? Da li su to pored suočavanja s prošlošću novi problemi i izazove vezani za socijalna i ekonomska pitanja?
Lukovac: Igmanska inicijativa je do sada najvećim dijelom bila organizovana i angažovana na obnavljanju porušenih mostova među državama nastalim iz ranije Jugoslavije, u Srbiji u Hrvatskoj u BiH i u Crnoj Gori, među narodima i među ljudima. Sada se uglavnom okreće u unapređivanju odnosa i saradnje, te pružanju pomoći ovim zemljama u njihovom ekonomskom razvoju i na putu evropskih integracija. S tim u vezi radimo na povezivanju među tim zemljama u suočavanju sa problemima nezaposlenosti i ugroženosti pojedinih socijalnih grupa, traženju rješenja za energetsku nezavisnost kroz saradnju, olakšavanju putovanja i poslovanja među zemljama, nekim pitanjima ljudskih prava i sloboda i slično.
RSE: Koliko je aktivna crnogorska nacionalna zajednica u Hrvatskoj, koliko je ona doprinijela pobošljanju odnosa između dvije države?
Lukovac: Nacionalna zajednica Crnogoraca je po broju članova i simpatizera kao i po aktivnostima koje preduzima svakako najveća organizacija naših iseljenika, odnosno građana Hrvatske porijeklom iz Crne Gore. Ona je čak u evropskim razmjerama jedan od najjačih i najaktivnijih iseljeničkih organizacija. Odigrala je veliku ulogu za dobijanje povjerenja kod državnih organa ali i šire javnosti Hrvatske prema tom dijelu građana Hrvatske i to u teškim godinama iskušenja. Takođe je veoma angažovan činilac sada u gradnji i razvijanju međusobnih odnosa naše dvije zemlje, posebno na planu kulture, obrazovanja, informacija. Iskreno se nadam da će taj angažman biti prepoznat, da će biti podržan u narednom periodu i od strane državnih organa Crne Gore, a ne samo Hrvatske kako je to do sada bio slučaj, jer se u našim institucijama teško nalaze sredstva za podršku ovih aktivnosti.
RSE: Što biste poručili vašem nasljedniku na mjestu ambasadora, na koja pitanja da obrati pažnju tokom njegovog mandata?
Lukovac: Osnove i glavne pravce i prioritete odnosa dvije zemlje su već stvoreni i oni su već utvrđeni te bi tim putem trebalo dalje nastaviti. Ambasada Crne Gore treba i nadalje da bude inicijativna i veoma angažovana jer ako to ona ne čini ja se bojim da se može doći do zastoja. Državni organi još uvijek nijesu dovoljno sposobljeni i orijentisani i mi smo ih uz pomoć MIP-a Crne Gore morali stalno podsjećati i dodatno podsticati da budu dobri partneri u toj saradnji. Mislim da je neophodno da se što prije tehnički, organizaciono, ali i kadrovski osposobi Ambasada, da djeluje još uspješnije kao važan dio državnih organa Crne Gore u odnosima sa Hrvatskom. Ona još uvijek nije ni tehnički ni organizaciono, a niti dovoljno kadrovski osposobljena za zahtjevne programe i potrebe angažovanja u saradnji sa Hrvatskom.
RSE: Da li je izvjestan paradoks da Podgorica za Zagrebom ima sve bolje odnose, a da istovremeno nema ambasadora u Beogradu iz već poznatih razloga?
Lukovac: Naravno da to stvara utisak o izrazitom debalansu u ukupnim posebno političkim odnosima sa ova dva najveća susjeda Crne Gore. Međutim, to nije nikako izbor Crne Gore koja mora imati razgranate i izvanredne odnose i sa Srbijom i sa Hrvatskom. To što vlasti Srbije još uvijek nijesu pokazale nedvosmislenu spremnost da prihvate Crnu Goru kako nezavisnu, suverenu i ravnopravnu državu, što povlače nepromišljene, ishitrene i kontraproduktivne poteze o proterivanju ambasadora Crne Gore, a tako nešto nije padalo na pamet prema drugim državama to ne treba da ometa Crnu Goru da koristi sve mogućnosti i razvija odnose sa svojim drugim susjedima, pa i sa Hrvatskom.
RSE: Kada se vratitte u Pogoricu da li već sada znate šta će biti vaš naredni angažman. Malo prije smo pomenuli Igmansku inicijativu, da li postoji još nešto?
Lukovac: Penzija je jedini sigurni naredni angažman. Hoće li biti još nečega ne zavisi samo od mene. Nastaviću naravno angažovanje u okviru Igmanske inicijative koji ste pomenuli, te obnoviti saradnju sa Zelenima Crne Gore i drugim nevladinim organizacijama koje su posvećene održivom razvoju Crne Gore kao ekološke države. Ostaje da sa kolegama dovršimo rad na monografiji iz Pokreta za nezavisnu Crnu Goru jer to dugujemo hiiljadama aktivista koji nijesu bili samo pripadnici partija na vlasti, a dali su ogroman doprinos pokretanju akcije i okupljanju najviših snaga da bi se steklo i iskoristilo pravo na demokratskim izborima za obnovu države i nezavisnosti.
RSE: Pomenuli ste Zelene Crne Gore, da li ćete u oblasti ekologije sada imati više posla nego ranije?
Lukovac: Ja ću to kao aktivista u okviru civilnog društva nastojati da okupimo civilno društvo, da okupimo nevladin sektor, kako bi organizovanije, ali i u partnerstvu sa drugima kao što su sredine nauke, poslovni krugovi, lokalne zajednice i državni organi još bolje osposobili Crnu Goru da može krenuti tim putem jer u dosadašnjem periodu su uglavnom stvorene pretpostavke donošenjem nacionalne strategije održivog razvoja formiranjem Nacionalnog savjeta održivog razvoja i tako dalje da se Crna Gora mnogo odlučnije okrene ka tom svom cilju, ali na žalost sposobnosti u Crnoj Gori ukupno, ne mislim samo na državne organe već isto tako i na sve druge, uključujući i naučno stručnu bazu, svijest i odgovornost poslovnih sredina, lokalnih zajednica, pa i nevladinog sektora nije dovoljna da bi mi mogli postizati veće rezultate na tom planu i ako bude interesa ja ću se u tom krugu angažovati.
Lukovac: Meni naravno imponuje da sam se našao na mjestu prvog ambasadora Crne Gore u Hrvatskoj, te da sam učestvovao u naporima da što brže i što više razvijamo naše odnose. To je zahtijevalo obostrano angažovanje da iznađemo rješenja za teška naslijeđena pitanja nedavno prošlosti, uključujući i razgraničenja nakon raspada Jugoslavije, te da postavimo temelje za ono što treba da nam bude zajednički interes budućih odnosa dva bliska susjeda. Stoga je ovo veliko odlikovanje, ovo visoko odlikovanje koje mi je uručio predsjednik Hrvatske Mesić. Ja ga doživljavam kao priznanje i podsticaj za tako uočljiv, brz, uspješan razvoj crnogorsko hrvatskih odnosa, kao pokazatelj dostignutog nivoa naših odnosa, a ako je u tome bio prepoznat i neki moj udio onda to dodatno govori da u najvišim organima Hrvatske nema predrasuda prema Crnoj Gori i Crnogorcima, da im se javno dodijeli neko priznanje.
RSE: Koliko otopljavanju odnosa između Hrvatske i Crne Gore doprinose sve jače ekonomske veze i da li su politički odnosi pripremili teren za ekonomsku saradnju?
Lukovac: Desilo se ovo drugo. Najprije je ostvaren intenzivan politički dijalog, razjašnjavanje odnosa prema nedavnoj prošlosti i ostvaren dosta visok nivo razumijevanja. Tek potom je zajedničkim naporima došlo do podsticaja u ekonomskim odnosima i poslovima. Oni se sada kreću svojom vrlo snažnom dinamikom da će povratno uticati kako na nastavljanje dobrih političkih odnosa tako na sveukupnu povezanost, saradnju i međusobno povjerenje. Iako će, nadam se, uspješan rad konzorcijuma u čelu sa "Konstruktorom", na gradnji prvog autoputa u Crnoj Gori predstavljati mamutski projekat sa dalekosežnim i multiplikativnim djelovanjem jer će dovesti desetine, ako ne i stotine firmi iz Hrvatske u Crnu Goru, hiljade ljudi i njihovih porodica realni interes i mogućnosti su daleko veći. Pomenuću samo u turizmu gotovo da nema organizovane, programirane saradnje, a tamo je najveća potreba i šansa. Da je slična situacija u oblasti pomorske privrede, zaštite okoline, održivog razvoja, ribarstva i vodoprivrede, saobraćajne povezanosti kao i energetskog sektora kako u oblasti gasifikacije, tako i razvoja obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti.
U toku je veoma razgranata saradnja i kada je u pitanju sudski proces vezan za logor Morinj, a to znači da se omogući svjedočenje velikog broja ranijih zatočenika tog logora bilo neposredno u Pogorici ili putem video linka, kao i angažovanje branilaca, prisustvo nevladinih organizacija za ljudska prava iz Hrvatske koje će pratiti ovo suđenje i drugo.
Lukovac: U ovoj oblasti je relativno brzo ostvaren napredak u odnosima i saradnji. Kao i vrlo visok stepen povjerenja prvosudnih organa. U tome je, to se mora priznati, najveći doprinos dala izvanredna saradnja, razumijevanje i povjerenje koje su ostvarili raniji državni tužilac Vesna Medenica i Mladen Bajić, državni tužilac Hrvatske. To se nastavilo i na nivou vrhovnih sudova nakon što je gospođa Medenica došla na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Onda su uslijedili kontakti i posjete i dogovorena je saradnja ministara pravde Miraša Radovića i dr. Ivana Šimunovića. Koliko je meni poznato u toku je veoma razgranata saradnja i kada je u pitanju sudski proces vezan za logor Morinj, a to znači da se omogući svjedočenje velikog broja ranijih zatočenika tog logora bilo neposredno u Pogorici ili putem video linka, kao i angažovanje branilaca, prisustvo nevladinih organizacija za ljudska prava iz Hrvatske koje će pratiti ovo suđenje i drugo. To je svojevrstan test za naše pravosuđe. Ja vjerujem da će ono dobro voditi ovaj slučaj, da neće biti osnova da to suđenje bude izvor nepovjerenja, odnosno da bude kamen spoticanja između dvije zemlje. Ja vjerujem da će crnogorsko pravosuđe sa uspjehom položiti ovaj ispit jer nije u pitanju samo povjerenje kod našeg susjeda koji je takvo povjerenje unaprijed delgiralo, već će to pratiti i evropske institucije koje sa posebnom pažnjom ocjenjuju osposobljenost i nepristrasnost u zemljama koje pretenduju za članstvo u Evropskoj uniji.
RSE: Imate li osjećaj da u Hrvatskoj postoji povjerenje u crnogorsko pravosuđe u ovom slučaju?
Lukovac: Već sam rekao da ja vjerujem da će ovaj slučaj voditi na način kako bi se pojačalo povjerenje ne sam od strane hrvatskog društva i njihovog pravosuđa već isto tako i od strane evropskih institucija koje će sa posebnom pažnjom pratiti ovaj slučaj.
RSE: Koji su po vama preduslovi da bi došlo do iskrenog pomirenja između zemalja Zapadnog Balkana?
Procesi istinskog povjerenja će biti dugotrajniji. Možda će te buduće generacije koje bi bile oslobođene neposrednih učesnika u stvaranju u sprovođenju zločinačkih politika.
RSE: Kako kao predsjednik Igmanske inicijative vidite izazove Balkana? Da li su to pored suočavanja s prošlošću novi problemi i izazove vezani za socijalna i ekonomska pitanja?
Lukovac: Igmanska inicijativa je do sada najvećim dijelom bila organizovana i angažovana na obnavljanju porušenih mostova među državama nastalim iz ranije Jugoslavije, u Srbiji u Hrvatskoj u BiH i u Crnoj Gori, među narodima i među ljudima. Sada se uglavnom okreće u unapređivanju odnosa i saradnje, te pružanju pomoći ovim zemljama u njihovom ekonomskom razvoju i na putu evropskih integracija. S tim u vezi radimo na povezivanju među tim zemljama u suočavanju sa problemima nezaposlenosti i ugroženosti pojedinih socijalnih grupa, traženju rješenja za energetsku nezavisnost kroz saradnju, olakšavanju putovanja i poslovanja među zemljama, nekim pitanjima ljudskih prava i sloboda i slično.
RSE: Koliko je aktivna crnogorska nacionalna zajednica u Hrvatskoj, koliko je ona doprinijela pobošljanju odnosa između dvije države?
Lukovac: Nacionalna zajednica Crnogoraca je po broju članova i simpatizera kao i po aktivnostima koje preduzima svakako najveća organizacija naših iseljenika, odnosno građana Hrvatske porijeklom iz Crne Gore. Ona je čak u evropskim razmjerama jedan od najjačih i najaktivnijih iseljeničkih organizacija. Odigrala je veliku ulogu za dobijanje povjerenja kod državnih organa ali i šire javnosti Hrvatske prema tom dijelu građana Hrvatske i to u teškim godinama iskušenja. Takođe je veoma angažovan činilac sada u gradnji i razvijanju međusobnih odnosa naše dvije zemlje, posebno na planu kulture, obrazovanja, informacija. Iskreno se nadam da će taj angažman biti prepoznat, da će biti podržan u narednom periodu i od strane državnih organa Crne Gore, a ne samo Hrvatske kako je to do sada bio slučaj, jer se u našim institucijama teško nalaze sredstva za podršku ovih aktivnosti.
Ambasada u Hrvatskoj još uvijek nije ni tehnički ni organizaciono, a niti dovoljno kadrovski osposobljena za zahtjevne programe i potrebe angažovanja u saradnji sa Hrvatskom.
Lukovac: Osnove i glavne pravce i prioritete odnosa dvije zemlje su već stvoreni i oni su već utvrđeni te bi tim putem trebalo dalje nastaviti. Ambasada Crne Gore treba i nadalje da bude inicijativna i veoma angažovana jer ako to ona ne čini ja se bojim da se može doći do zastoja. Državni organi još uvijek nijesu dovoljno sposobljeni i orijentisani i mi smo ih uz pomoć MIP-a Crne Gore morali stalno podsjećati i dodatno podsticati da budu dobri partneri u toj saradnji. Mislim da je neophodno da se što prije tehnički, organizaciono, ali i kadrovski osposobi Ambasada, da djeluje još uspješnije kao važan dio državnih organa Crne Gore u odnosima sa Hrvatskom. Ona još uvijek nije ni tehnički ni organizaciono, a niti dovoljno kadrovski osposobljena za zahtjevne programe i potrebe angažovanja u saradnji sa Hrvatskom.
To što vlasti Srbije još uvijek nijesu pokazale nedvosmislenu spremnost da prihvate Crnu Goru kako nezavisnu, suverenu i ravnopravnu državu, što povlače nepromišljene, ishitrene i kontraproduktivne poteze o proterivanju ambasadora Crne Gore, a tako nešto nije padalo na pamet prema drugim državama to ne treba da ometa Crnu Goru da koristi sve mogućnosti i razvija odnose sa svojim drugim susjedima
Lukovac: Naravno da to stvara utisak o izrazitom debalansu u ukupnim posebno političkim odnosima sa ova dva najveća susjeda Crne Gore. Međutim, to nije nikako izbor Crne Gore koja mora imati razgranate i izvanredne odnose i sa Srbijom i sa Hrvatskom. To što vlasti Srbije još uvijek nijesu pokazale nedvosmislenu spremnost da prihvate Crnu Goru kako nezavisnu, suverenu i ravnopravnu državu, što povlače nepromišljene, ishitrene i kontraproduktivne poteze o proterivanju ambasadora Crne Gore, a tako nešto nije padalo na pamet prema drugim državama to ne treba da ometa Crnu Goru da koristi sve mogućnosti i razvija odnose sa svojim drugim susjedima, pa i sa Hrvatskom.
RSE: Kada se vratitte u Pogoricu da li već sada znate šta će biti vaš naredni angažman. Malo prije smo pomenuli Igmansku inicijativu, da li postoji još nešto?
Lukovac: Penzija je jedini sigurni naredni angažman. Hoće li biti još nečega ne zavisi samo od mene. Nastaviću naravno angažovanje u okviru Igmanske inicijative koji ste pomenuli, te obnoviti saradnju sa Zelenima Crne Gore i drugim nevladinim organizacijama koje su posvećene održivom razvoju Crne Gore kao ekološke države. Ostaje da sa kolegama dovršimo rad na monografiji iz Pokreta za nezavisnu Crnu Goru jer to dugujemo hiiljadama aktivista koji nijesu bili samo pripadnici partija na vlasti, a dali su ogroman doprinos pokretanju akcije i okupljanju najviših snaga da bi se steklo i iskoristilo pravo na demokratskim izborima za obnovu države i nezavisnosti.
RSE: Pomenuli ste Zelene Crne Gore, da li ćete u oblasti ekologije sada imati više posla nego ranije?
Lukovac: Ja ću to kao aktivista u okviru civilnog društva nastojati da okupimo civilno društvo, da okupimo nevladin sektor, kako bi organizovanije, ali i u partnerstvu sa drugima kao što su sredine nauke, poslovni krugovi, lokalne zajednice i državni organi još bolje osposobili Crnu Goru da može krenuti tim putem jer u dosadašnjem periodu su uglavnom stvorene pretpostavke donošenjem nacionalne strategije održivog razvoja formiranjem Nacionalnog savjeta održivog razvoja i tako dalje da se Crna Gora mnogo odlučnije okrene ka tom svom cilju, ali na žalost sposobnosti u Crnoj Gori ukupno, ne mislim samo na državne organe već isto tako i na sve druge, uključujući i naučno stručnu bazu, svijest i odgovornost poslovnih sredina, lokalnih zajednica, pa i nevladinog sektora nije dovoljna da bi mi mogli postizati veće rezultate na tom planu i ako bude interesa ja ću se u tom krugu angažovati.