Pjesma o telefonskoj zahvalnici Velikog Turskog Brata predsjedavajućem Predsjedništva BiH Bakiru Izetbegoviću.
Tamo gdje je dernek,
Gdje su Granda Zvijezde,
Gdje u Zetri pjeva se i svira,
Ka sebilju ljudi jezde,
Svi na poziv Bakira vezira.
K Erdoğanu on okreće glavu,
Mobitelom svu noć zove,
Brine za vlast i državu,
Pita da l' se izdajnici love.
Zašto njega tako jako
Brine turska situacija?
Što je Recep veći zakon
Nego ikad Alija?
Zašto Bakir tako pati
Što je vojska probala prevrat?
Zato što je Turska mati,
A Erdoğan vel'ki brat!
Propao je udar,
Pravljen da propane,
Svud po Turskoj
Pune se hapsane…
Za par dana:
"Đe si, brate mali?" –
Evo Erdoğana,
Zove da zahvali.
"Baš mi prija onako jako
Iz Saraj'va tvoja potpora,
Da još stroži budem zakon,
Zatrem sjeme otpora!
Znam da Bosna, ti dok vladaš,
Neće biti poput Kosova,
Nisi Hoxhaj pa da pravdaš
Ko fol humor Facebook-postova.
Ti znaš da me onako jako
Ljute na moj račun satire,
Nek' mi Bosna bude zaklon
Od sprdanja, Bakire!
Cijeli svijet se sprda sa mnom,
Ljudska prava moja zatire,
Prava da proglasim zakon,
Svjetski zakon protiv satire!
Zakon da ja nikad nigdje
Ne sm'jem biti javno ismijan,
Zakon da se zadnji smije
Samo Recep Tayyip Erdoğan!"