Ubijanje je možda prestalo, ali je stanje na Balkanu ostalo isto, piše u svom današnjem komentaru bivša predsjednica Haškog tribunala i sadašnja šefica Medjunarodne krizne grupe Louise Arbour.
Priredila Sabina Čabaravdić
Četrnaest godina nakon što je okončan brutalni rat, Bosna je danas politički, ako ne i u cjelini, jedna velika zabuna. Polovina zemlje je blokirana jer ona druga polovina ima problem s postojanjem visokog predstavnika. Vijeće za implementaciju mira, osnovano 1995.godine, treba ove sedmice donijeti odluku hoće li se pokrenuti s mrtve tačke, hoće li pojačati svoje prisustvo ili krenuti u tranziciju zemlje prema evropskim integracijama.
Stari su problemi u BiH ojačali u septembru ove godine, kada je Republika Srpska odbila provesti niz odluka koje je donio Ured visokog predstavnika u BiH (OHR). Neke su bile čisto tehničke i potpuno bezopasne, druge u vezi s kontrolom elektroenergetike u zemlji, vrlo kontroverzne.
Teoretski, visoki predstavnik može donijeti bilo koju odluku bez konsultacije s lokalnim vlastima, ali praksa pokazuje koliko je OHR zapravo slab i nesposoban u praksi provesti svoje odluke. Sva odbijanja provodjenja odluka visokog predstavnika Srbi su uvijek pratili i prijetnjom da će izaći iz zajedničkih institucija vlasti. Umjesto da podrže visokog predstavnika u njegovim nastojanjima, SAD i EU započele su seriju razgovora s predstavnicima bosanskih Hrvata, Srba i Bošnjaka, ne bi li oni dogovorili “napredak”.
Na tim su susretima u vojnoj bazi u Butmiru, pokraj Sarajeva, Washington i Brussels prezentirali paket ustavnih reformi koje bi trebale biti dio plana za “guranje” BiH naprijed prema euro-atlanskim integracijama, i konačno zatvaranje Ureda visokog predstavnika.
Jačanje OHR-a ili države BiH
Ponuda je zbir kompromisa, piše Louise Arbour, i najviše što se u zadatom trenutku može ostvariti. Ali vrijeme neumitno ističe, lokalni se političari nadmeću u tome ko će jače odbiti evropsko-američku ponudu, spremajući se već sada za opšte izbore sljedeće godine. Ukoliko pregovori propadnu, kako najvjerojatnije hoće, medjunarodnoj zajednici preostaće samo dvije opcije.
Prva je jačnje Ureda visokoh predstavnika, čime bi setvrdokorne političare moglo natjerati da poštuju odluke OHR, na šta Ured ima pravo koje nije koristio ranije. Prvi problem s ovom opcijom jeste otpor koji će pružiti Srbi, a drugi što bi jačanje OHR moglo u svijetu ojačati sliku BiH kao protektorata. To bi, prema mišljenju Louise Arbour donijelo stabilnost zemlje na račun njenog državnog image-a.
Mnogo bolja je druga opcija, piše bivša predsjednica Medjunarodnog suda za ratne zločine u Hagu. Jačanje države Bosne i zatvaranje OHR-a na čije mjesto treba postaviti stroge stabilizirajuće mjere zasnovane na jačem evropskom angažmanu i prisustvu NATO i američkih snaga.
EU predugo već odbija preuzeti novu odgovornost za BiH. Njihov predstavnik u Bosni mora imati jači mandat koji će spriječiti svakoga ko zemlju onemogućava na putu ka evropskim integracijama. EU takodje mora biti garantom Daytonskog sporazuma, a to se može postići jedino jakim izvršnim mandatom EU predstavnika u BiH.
Nema, kaže u svom komentaru Louise Arbour, neke treće mogućnosti, osim ove dvije. Sadašnja situacija, pat pozicija bez kraja i konca, vodi i državu u bespovratni gubitak svih šansi za ulazak u EU. Zadržavanje OHR-a u sadašnjem obliku, sa širokim ovlaštenjima koje nije u stanju provesti, vrlo je opasno. Vrijeme je za nove ciljeve i jake odluke, odluke koje će osigurati da BiH odraste i postane normalna država kakvu zaslužuju njeni gradjani, piše Louise Arbour u svom komentaru pod nazivom “Ubijanje je možda prestalo, ali je stanje na Balkanu ostalo isto”.
Priredila Sabina Čabaravdić
Četrnaest godina nakon što je okončan brutalni rat, Bosna je danas politički, ako ne i u cjelini, jedna velika zabuna. Polovina zemlje je blokirana jer ona druga polovina ima problem s postojanjem visokog predstavnika. Vijeće za implementaciju mira, osnovano 1995.godine, treba ove sedmice donijeti odluku hoće li se pokrenuti s mrtve tačke, hoće li pojačati svoje prisustvo ili krenuti u tranziciju zemlje prema evropskim integracijama.
Stari su problemi u BiH ojačali u septembru ove godine, kada je Republika Srpska odbila provesti niz odluka koje je donio Ured visokog predstavnika u BiH (OHR). Neke su bile čisto tehničke i potpuno bezopasne, druge u vezi s kontrolom elektroenergetike u zemlji, vrlo kontroverzne.
Teoretski, visoki predstavnik može donijeti bilo koju odluku bez konsultacije s lokalnim vlastima, ali praksa pokazuje koliko je OHR zapravo slab i nesposoban u praksi provesti svoje odluke. Sva odbijanja provodjenja odluka visokog predstavnika Srbi su uvijek pratili i prijetnjom da će izaći iz zajedničkih institucija vlasti. Umjesto da podrže visokog predstavnika u njegovim nastojanjima, SAD i EU započele su seriju razgovora s predstavnicima bosanskih Hrvata, Srba i Bošnjaka, ne bi li oni dogovorili “napredak”.
Na tim su susretima u vojnoj bazi u Butmiru, pokraj Sarajeva, Washington i Brussels prezentirali paket ustavnih reformi koje bi trebale biti dio plana za “guranje” BiH naprijed prema euro-atlanskim integracijama, i konačno zatvaranje Ureda visokog predstavnika.
Jačanje OHR-a ili države BiH
Ponuda je zbir kompromisa, piše Louise Arbour, i najviše što se u zadatom trenutku može ostvariti. Ali vrijeme neumitno ističe, lokalni se političari nadmeću u tome ko će jače odbiti evropsko-američku ponudu, spremajući se već sada za opšte izbore sljedeće godine. Ukoliko pregovori propadnu, kako najvjerojatnije hoće, medjunarodnoj zajednici preostaće samo dvije opcije.
Prva je jačnje Ureda visokoh predstavnika, čime bi setvrdokorne političare moglo natjerati da poštuju odluke OHR, na šta Ured ima pravo koje nije koristio ranije. Prvi problem s ovom opcijom jeste otpor koji će pružiti Srbi, a drugi što bi jačanje OHR moglo u svijetu ojačati sliku BiH kao protektorata. To bi, prema mišljenju Louise Arbour donijelo stabilnost zemlje na račun njenog državnog image-a.
Mnogo bolja je druga opcija, piše bivša predsjednica Medjunarodnog suda za ratne zločine u Hagu. Jačanje države Bosne i zatvaranje OHR-a na čije mjesto treba postaviti stroge stabilizirajuće mjere zasnovane na jačem evropskom angažmanu i prisustvu NATO i američkih snaga.
EU predugo već odbija preuzeti novu odgovornost za BiH. Njihov predstavnik u Bosni mora imati jači mandat koji će spriječiti svakoga ko zemlju onemogućava na putu ka evropskim integracijama. EU takodje mora biti garantom Daytonskog sporazuma, a to se može postići jedino jakim izvršnim mandatom EU predstavnika u BiH.
Nema, kaže u svom komentaru Louise Arbour, neke treće mogućnosti, osim ove dvije. Sadašnja situacija, pat pozicija bez kraja i konca, vodi i državu u bespovratni gubitak svih šansi za ulazak u EU. Zadržavanje OHR-a u sadašnjem obliku, sa širokim ovlaštenjima koje nije u stanju provesti, vrlo je opasno. Vrijeme je za nove ciljeve i jake odluke, odluke koje će osigurati da BiH odraste i postane normalna država kakvu zaslužuju njeni gradjani, piše Louise Arbour u svom komentaru pod nazivom “Ubijanje je možda prestalo, ali je stanje na Balkanu ostalo isto”.