U Dubrovniku je održan sastanak bivših logoraša iz regije koji su podržali inicijativu civilnih udruga o osnivanju regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o svim ratnim zločinima na prostorima bivše Jugoslavije u nedavnom ratu. Traže da se napravi jedinstven popis ubijenih i nestalih osoba, popis logora, zatvora i grobnica, što bi poslužilo kao vjerodostajan zapis za sudske istrage i povijesne knjige i otklonilo postojeće manipulacije.
Političkim elitama u državama bivše Jugoslavije očito nije stalo do istine o nedavnim ratovima, jer bez pravih činjenica lakše je manipulirati,ovisno o političkim potrebama, ističe za Radio Slobodna Europa Mirsad Duratović, predsjednik Udruge logoraša 'Prijedor 92' :
„Naprosto se 'okrenula teza' pa sada ispada da su žrtve krive za sve, a da su zločinci 'heroji'. Tako svaka politička grupacija na ovim prostorima tretira 'svoje'. Mi smo krivi što smo preživjeli, mi smo krivi što smo se vratili, mi smo krivi što pričamo o onome što se dešavalo, a zločinci su 'heroji'."
Duratović je u srpnju 1992. zarobljen od srpskih vojnih i paravojnih snaga u rodnom selu Biščani kraj Prijedora:
Što je bio logor a što pritvor
"Ja sam i u Dubrovniku rekao, kao žrtva Stajićeva, s obzirom na ono što se tamo događalo, da je to za mene logor, bez obzira je li ili nije imao bodljikavu žicu. I sva mjesta koja imaju takva obilježja, bez obzira s koje strane su napravljena za mene su logor.“
Susrete bivših logoraša Vukovarac Mirko Kovačić naziva - kolopletom žrtava:
„Mi smo 'koloplet žrtava' koje tražimo način da se konačno otvore dosjei na jednoj, drugoj, trećoj i četvrtoj strani koje se čuvaju u fijokama, jer svaki put kad je netko odveden ili uhapšen, on je bio popisan, ali podaci stoje u nekoj ladici u Beogradu, Mostaru, Zagrebu ili Sarajevu i mi se borimo da dođemo do te istine.“
Svi su nam sugovornici rekli da se se bivši logoraši,bez obzira s koje strane i što su proživjeli, dobro razumiju. Vukan Kovač:
„Sve priče su iste. Samo su učesnici i stradalnici drugi, i mučitelji su drugi. Znači ono što se događalo nekome u Morinju isto to se događalo nekome u Lori. Razlike su samo u jednoj stvari - iz nekih logora izašli su svi živi, a iz nekih logora neki nisu nikad izašli, tamo su ubijeni.“
Na skupu u Dubrovniku sastali su se bivši logoraši i politički zatvorenici iz Hrvatske, Bosne i Hervcegovine, Srbije ,Crne Gore i Kosova. Voditeljica Dokumente – Centra za suočavanje s prošlošću Vesna Teršelić ističe da ni u jednoj zemlji status bivših lograša nije dobro riješen .U Dubrovniku su razgovarali o Nacrtu buduće regionalne komisije koji namjeravaju početkom lipnja iduće godine predati svim parlamentima država bivše Jugoslavije
„Nadamo se prikupit milijun potpisa za ovu inicijativu osnivanja Regionalne komisije, ona je još uvijek na razini civilnih udruga, dogovaramo se između sebe, a osnovat je mogu samo vlade i tu je, naravno, velik izazov. Naime, ni u jednoj državi dugo nije bilo volje za procesuiranje svih ratnih zločina, čak ni za dokumentiranje činjenica. Upravo zbog toga smo i pokrenuli ovu inicijativu kako bi se utvrdile činjenice, kako bi se smanjio prostor za manipulaciju podacima i kako bi se stvorio dobar temelj za obeštećenje i priznavanje patnje svih.“
Političkim elitama u državama bivše Jugoslavije očito nije stalo do istine o nedavnim ratovima, jer bez pravih činjenica lakše je manipulirati,ovisno o političkim potrebama, ističe za Radio Slobodna Europa Mirsad Duratović, predsjednik Udruge logoraša 'Prijedor 92' :
„Naprosto se 'okrenula teza' pa sada ispada da su žrtve krive za sve, a da su zločinci 'heroji'. Tako svaka politička grupacija na ovim prostorima tretira 'svoje'. Mi smo krivi što smo preživjeli, mi smo krivi što smo se vratili, mi smo krivi što pričamo o onome što se dešavalo, a zločinci su 'heroji'."
Duratović je u srpnju 1992. zarobljen od srpskih vojnih i paravojnih snaga u rodnom selu Biščani kraj Prijedora:
„Taj dan mi je ubijen brat koji je imao 15 godina, otac, djed, baka, tri amidže, jedna strina, a ja sam odveden u logor Omarska kod Prijedora, onda sam prebačen u logor Manjača, a odatle u logor Trnopolje, opet kraj Prijedora. A lokalne vlasti u Prijedoru i dan danas negiraju zločine u Prijedoru i kažu da Bošnjaci lažu.“
Što je bio logor a što pritvor
Predsjednik udruženja logoraša regije Trebinje Vukan Kovač, kao pripadnik srpske vojske bio je zarobljen od hrvatske strane i prošao logore u Hrvatskoj od splitske Lore do Kerestinca i Metkovića. Tvrdi da su i neke civilne udruge jednostrane i da suglasnost na osnivanje regionalne komisije ne može dati dok se ne prizna da su na području Srebrenice stradali ne samo Bošnjaci nego i Srbi.
„Za ovaj period još uvijek neću da dam pristanak za ovakvu regionalnu komisiju dok Nataša Kandić ne bude izrekla da su i Srbi stradali u ovom ratu. Naime, eksplicitno se diže na velik nivo problem Srebrenice i stradalih Bošnjaka, a mi znamo da je u Srebrenici, četiri godine prije tog čuvenog masakra u Srebrenici stradalo 3.500 Srba. Imamo apsolutno točne podatke s imenima i prezimenima ljudi i ne možemo na jedan zločin gledati na jedan način, a na drugi drugačije.“
Vode se i diskusije što je bio logor, a što pritvor ili slično, kaže predsjednik 'Udruge pravnika Vukovar 91' Zoran Šangut i naglašava da je, unatoč negiranju srbijanskih vlasti, napuštena štala bivšeg poljoprivrednog dobra u Stajićevu u koju je odvedeno stotine Hrvata nakon pada Vukovara, bila logor:
„Za ovaj period još uvijek neću da dam pristanak za ovakvu regionalnu komisiju dok Nataša Kandić ne bude izrekla da su i Srbi stradali u ovom ratu. Naime, eksplicitno se diže na velik nivo problem Srebrenice i stradalih Bošnjaka, a mi znamo da je u Srebrenici, četiri godine prije tog čuvenog masakra u Srebrenici stradalo 3.500 Srba. Imamo apsolutno točne podatke s imenima i prezimenima ljudi i ne možemo na jedan zločin gledati na jedan način, a na drugi drugačije.“
Vode se i diskusije što je bio logor, a što pritvor ili slično, kaže predsjednik 'Udruge pravnika Vukovar 91' Zoran Šangut i naglašava da je, unatoč negiranju srbijanskih vlasti, napuštena štala bivšeg poljoprivrednog dobra u Stajićevu u koju je odvedeno stotine Hrvata nakon pada Vukovara, bila logor:
"Ja sam i u Dubrovniku rekao, kao žrtva Stajićeva, s obzirom na ono što se tamo događalo, da je to za mene logor, bez obzira je li ili nije imao bodljikavu žicu. I sva mjesta koja imaju takva obilježja, bez obzira s koje strane su napravljena za mene su logor.“
Otvoriti dosjee koji se čuvaju u ladicama
Susrete bivših logoraša Vukovarac Mirko Kovačić naziva - kolopletom žrtava:
„Mi smo 'koloplet žrtava' koje tražimo način da se konačno otvore dosjei na jednoj, drugoj, trećoj i četvrtoj strani koje se čuvaju u fijokama, jer svaki put kad je netko odveden ili uhapšen, on je bio popisan, ali podaci stoje u nekoj ladici u Beogradu, Mostaru, Zagrebu ili Sarajevu i mi se borimo da dođemo do te istine.“
Svi su nam sugovornici rekli da se se bivši logoraši,bez obzira s koje strane i što su proživjeli, dobro razumiju. Vukan Kovač:
„Sve priče su iste. Samo su učesnici i stradalnici drugi, i mučitelji su drugi. Znači ono što se događalo nekome u Morinju isto to se događalo nekome u Lori. Razlike su samo u jednoj stvari - iz nekih logora izašli su svi živi, a iz nekih logora neki nisu nikad izašli, tamo su ubijeni.“
Na skupu u Dubrovniku sastali su se bivši logoraši i politički zatvorenici iz Hrvatske, Bosne i Hervcegovine, Srbije ,Crne Gore i Kosova. Voditeljica Dokumente – Centra za suočavanje s prošlošću Vesna Teršelić ističe da ni u jednoj zemlji status bivših lograša nije dobro riješen .U Dubrovniku su razgovarali o Nacrtu buduće regionalne komisije koji namjeravaju početkom lipnja iduće godine predati svim parlamentima država bivše Jugoslavije
„Nadamo se prikupit milijun potpisa za ovu inicijativu osnivanja Regionalne komisije, ona je još uvijek na razini civilnih udruga, dogovaramo se između sebe, a osnovat je mogu samo vlade i tu je, naravno, velik izazov. Naime, ni u jednoj državi dugo nije bilo volje za procesuiranje svih ratnih zločina, čak ni za dokumentiranje činjenica. Upravo zbog toga smo i pokrenuli ovu inicijativu kako bi se utvrdile činjenice, kako bi se smanjio prostor za manipulaciju podacima i kako bi se stvorio dobar temelj za obeštećenje i priznavanje patnje svih.“