U Banjaluci je u toku šesti po redu Festival mladih glumaca koji, pod nazivom Zaplet, organizuje gradsko pozorište Jazavac. U sedam festivalskih dana, banjalučkoj publici, ove godine, predstavljaju se ansambli iz Hrvatske, Srbije i BiH, a dodjeljuju se nagrade za najboljeg glumca, glumicu i predstavu u cjelini. Moj gost je selektor, također mladi glumac, Ljubiša Savanović.
RSE: Ovo je već šesti Zaplet. Ko se to odlučio ove godine predstaviti banjalučkoj publici?
Savanović: U toku je, kao što ste i rekli, šesti međunarodni festival mladog glumca, Zaplet, u gradskom pozorištu Jazavac u Banja Luci. Ove godine imamo na repertoaru sedam dana. Festival smo otvorili našom predstavom "Od koljevke pa do braka", po tekstu, "Autobiografija", Branislava Nušića, u dramatizaciji i režiji Ane Đorđević. U srijedu je bila "Ćelava pjevačica", Ateljea 212 iz Beograda. "Terapija", pozorišta DIS, se igrala u četvrtak. U petak, "Živjeli su sretno", Scena Gorica iz Hrvatske. U subotu veče, "Večera budala", pozorišta Prijedor, prošlogodišnji pobjednici našeg festivala. U nedelju, "Aleksandra Zec", predstava HKD teatra iz Rijeke, Hrvatska, koja će biti odigrana u dva termina u Narodnom pozorištu RS. U čast nagrađenih Rambo Amadeus izvodi svoje veče Glomazne poezije.
RSE: Znači ansambli iz Hrvatske i Srbije, te RS, nema predstava iz Federacije?
Savanović: Ove godine nema. Prošle godine smo imali dvije predstave iz Sarajeva. Bilo je predstava koje su mogle doći, ali negdje zbog finansija, negdje zbog termina, nismo se uspjeli dogovoriti. Iz BiH imamo dvije predstave, jednu iz Banja Luke, jednu iz Prijedora.
RSE: Kako god, čini se da je ovo okupljanje mladih umjetnika iz regiona u jednom reprezentativnom izdanju. Kako ste, unatoč teškoćama koje prate kulturu, uspjeli okupiti sve ove ljude?
Savanović: Mi smo zaista zadovoljni programom. Naravno, nije to ni malo lako, ni jeftino. Da nije bilo naših pokrovitelja sezone, kompanije Mikrofin, kao i ostalih sponzora koji su nam pomogli, teško da bi smo se uopšte usudili na ovaj korak. Pored toga, računamo na pune sale. Mislim da ćemo biti zadovoljni jer vidimo da su svako veče sale pune i da Banjalučani vole ovaj festival, vole doći da vide sve te predstave, sve te nove, mlade ljude, koji im se prvi put predstavljaju u Banjaluci. To je neka satisfakcija. Stanje, što se tiče finansija i kulture, se na žalost već godinama ne popravlja. Ostaje nam da kukamo ili da radimo i nešto napravimo. Mi smo se odlučili za ovaj drugi put.
RSE: Ja ovo uvijek pitam, zato što pozorišni festivali nisu tek sastajališta glumaca i pozorišnih radnika, nego valja dopremiti i scenski mobilijar, valja platiti transport, razmještaj, smještaj, ili već prilikom predstava mislite na to?
Savanović: Jednostavno, čovjek mora negdje da presječe. Mi smo prije festivala znali koliki imamo budžet i u odnosu na to smo skrojili program. Naravno, bilo nam je veoma bitno da festival nisu samo predstave koje su previše jeftine i koje, prije svega, podilaze publici. Bilo nam je bitno da publika vidi kvalitetne predstave. Ove godine imamo predstavu koja je nedavno igrala i u Sarajevu, prošle godine je pobijedila na BITEF-u, to je "Aleksandra Zec". Predstava otvara i obrađuje jednu vrlo interesantnu temu, koja je, siguran sam, zanimljiva i Banjalučanima. Meni lično je bitno, kao nekom ko radi u pozorištu i ko se bavi ovim poslom, da publika u mom gradu vidi i jednu takvu predstavu.
RSE: Vi nagrađujete i predstave i najbolje glumce i glumice. Radi li to isti žiri?
Savanović: Ove godine stručni žiri radi u sastavu: Stojan Matavulj, glumac iz Hrvatske, Ana Đorđević, rediteljka iz Beograda i Slađana Zrnić, naša kolegica iz Banjaluke, glumica Narodnog pozorišta RS-a. To je stručni žiri koji će dodijeliti tri nagrade, za najboljeg glumca, najbolju glumicu i nabolju predstavu.
Svako veče, publika svojim glasovima, bira glumca večeri. Svake večeri do sada smo izabrali najbolje glumce. Mislim da je jedan od ciljeva gradskog pozorišta Jazavac, i kada je ono bilo osnivano, bilo da pruži mladim ljudima šansu da negdje prikažu svoj rad. Na istom tom fonu je nastao i ovaj festival. Vrlo nam je bitno da te mlade ljude skupimo na jedno mjesto, kao što vi maloprije rekoste, ne samo da odigraju predstave, nego da se vide, upoznaju i razmijene neke ideje. Gradsko pozorište Jazavac je, samo na ovom festivalu, u istoriji festivala, napravilo neke dogovore za koprodukcije, upoznalo neke nove ljude koji su radili ovdje. Sve ovo ima jedan malo širi značaj.
RSE: Kakva je sudbina mladih ljudi, dosadašnjih laureata festivala. Možemo li preko njih govoriti o uticaju Zapleta?
Savanović: Raznolika. Neki su napravili lijepe karijere, idu naprijed i rade. Neki se jednostavno više ne bave glumom. Ali, to ne možemo vezati samo za festival, nego i za bilo koje drugo zanimanje. Još uvijek su to godine kada mladi ljudi možda još nisu ni prelomili da je to njihovo zanimanje kojim će se baviti u životu. Jedan od naših ciljeva i naša misija je da im damo šansu i da im omogućimo da oni pokažu taj svoj rad i da osjete drugu publiku, znači da ne igraju u svojim matičnim scenama. Siguran sam da ima ljudi koji su napravili dobre karijere. Do sada je festival šest godina star, tako da to nije ni malo vremena kada pogledamo iza sebe.
RSE: I Jazavac sam, kao pozorište, nije dugoga vijeka ali uspjevate organizirati festival. Kako festival pomaže Jazavcu?
Savanović: Gradsko pozorište Jazavac se samofinansira, radimo kao Udruženje građana, plaćamo jednim dijelom prostor. Mnogo je stvari koje moraju da se ispoštuju i završe da bi smo mi imali jedan program, repertoar. Problem je što se malo teže može u ovakvim uslovima planirati. Imali smo zaista veliku sreću, ali siguran sam da sreću treba i zaslužiti, da iza nas stane kompanija Mikrofin, koja nam bukvalno pokriva sve naše troškove do premijere. Za ono što će biti poslije, smo odgovorni mi sami. Festival daje i zaokružuje jednu priču pozorišta. U Jazavcu je puno mladih ljudi i mlade publike, koji su budućnost pozorišta. Ne sumnjam da će oni nakon ovoga biti publika i u Narodnom pozorištu RS-a i u drugim pozorištima u Banjaluci.
RSE: Sjećam se, kada je pozorište pokretano, da je bilo dosta nevjernih Toma koji su sumnjičavo vrtili glavom u vezi sa trajanjem. Vi opstajete i pokazujete vrlo visoki vitalitet.
Savanović: Jeste. Gradsko pozorište Jazavac su prije osam godina osnovali Dragana Marić, Dejan Zorić i Mario Rokajić. Bilo je mnogo njih koji su, kao što ste i rekli, neki iz zlobe, a neki iz nevjerice da će to sve uspjeti, vrtjeli sumnjičavo glavom.
Naravno da nije lako. Nije lako ni pozorištima koja su dotirana od strane države, a kamo li pozorištu koje mora da proda kartu da bi preživjelo. Jazavac je opstao, imamo redovan repertoar, prošle godine smo otvorili dječiju scenu. Imamo svoj studio u kom školu glume pohađa oko 100 polaznika. To sve su velike stvari, i za grad Banjaluku, i za naše društvo, u kom jesmo.